arrow up

Vladimir Bursać: Sećanje na više od 100 muškaraca iz sela Grmuša, kod Bihaća, koji su u nedelju 27. i 29. jula 1941.g odvedeni i ubijeni na stratištu Garavice

Na Garavicama su ljudi dovedeni do vododerina. Tu su im skidali odjeću, i nage udarali maljem, u potiljak i slepoočnicu. Ljudi su padali, kanali su se punili mrtvim tijelima. Rano ujutru u nedelju 27.jula 1941.g  službena lica NDH ulaze u selo. U pitanju je bila grupa od oko 18 naoružanih ljudi predvođenih dvojicom novopostavljenih knezova sela (Kutlača Stevo i Miljuš Pajo). Ovi ljudi su rano ujutru zašli po selu i pozvali sve odrasle muškarce da dođu kod škole i donesu oružje i vojničke uniforme. Ljudima kažu “da je od vlasti došlo naređenje da ljudi predaju oružje, ma kakvo ono bilo. Oružje treba da donesu kod crkve i škole, dobiće potvrdu da

Bursać Vladimir: Predrasuda o stradanju Srba po rasnom osnovu u NDH je zamena teza

Protivnik te tvrdnje stalno poteže, a mnogi ljudi misleći da rade za svoj narod, ponavljaju nešto što nikada nije dokazano niti utvrđeno, suštinski braneći protivnika. Protivnik na taj način konzervira stanje u našem društvu. Kao nacionalna institucija sa odgovornošću da razume i drugima objasni šta se dogodilo tokom Drugog svetskog rata na prostorima okupirane Jugoslavije, Muzej žrtava genocida iz Beograda ima obavezu da u svome radu kao i u saopštavanju rezultata istraživanja, upotrebljava naučnu metodologiju. Naučna zajednica mora biti oruđe, kanal i prozor kroz koji će se objavljivati rezultati istraživanja, svedočenja, dokazi o onome što se zaista dogodilo. Naučna zajednica poseduje monopol nad naučnom metodologijom, i to je činjenica koju

Na stratištima u Bihaću ustaše ubile 384 studenta i đaka

Na stratištima u Bihaću počinjena su svirepa ubistva Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a jedan podatak o žrtvama rata u tom mjestu od 1941. do 1945. godine govori da su ubijena 384 studenta i đaka, izjavio je paroh bihaćki Slaviša Milinović. Milinović je rekao da je mnogo srpske djece iz Bihaća stradalo od ustaša, ali da tačan broj nije upisan. On je istakao da su djeca ubijana na najsvirepije načine – klanjem, strijeljanjem, bacanjem u jame, prebijanjem i odsijecanjem dijelova tijela. – Jedan podatak koji govori o žrtvama rata u Bihaću 1941-1945 kaže da su 384 studenta i đaka stradala, dok je postradalo 2.200 izdržavanih lica, što znači da je

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Garavice mračne i krvave

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjicice ustaškog Pokolja na Garavicama kod Bihaća. Od pamtivijeka i prije Biblije sve naše riječi bile su ničije. Otkad ih razdijelismo međ sobom svako smo slovo zamijenili grobom. Duško Trifunović Početkom avgusta (5. avgusta) 2011. godine na Garavicama kod Bihaća održan je parastos i istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjice od ustaškog Pokolja izvršenog, od 3. juna do 4. avgusta 1941. godine, nad trinaest i po hiljada Srba, civilnih žrtava genocida sa područja Bihaćkog sreza i okolnih mesta.[1] Potomci i poštovaoci žrtava garavičkog pokolja podsetili su se i na činjenicu da je pogrom planski izvršen upravo na dobrovoljačkoj srpskoj zemlji po kojoj su „lobanje poljem

Milan Ružić: Istorija koju uporno zaboravljamo

Narod smo koji se uvek hvali time kako sve zna, a naročito istoriju. I svako će nam pružiti, čak i na najmanji podsticaj u vidu čašice rakije ili svakodnevnog viđanja, svoj uvid u nekakvu istoriju koju tvrdi da zna, a što je najgore, uvek svaki Srbin tvrdi da istoriju zna bolje od onog drugog. I tako vekovima tvrdimo da nešto znamo, da smo čuli, pročitali, a u stvari ne znamo ništa, i što je najgore, deluje kao da nam nije ni stalo osim kad je u pitanju rasprava u kojoj želimo da pobedimo. A sad se zapitajmo… Znamo li za silne progone Srba sa svojih ognjišta? Znamo li da se

Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Garavice su spomen područje koje se prostire na 15 hektara površine. Nalazi se sa obe strane magistralnog puta Bihać – Zagreb. U sklopu spomen-parka nalazi se Humačka glavica, uzvišenje, u čijem su podnožju tri grobnice: Garavice, Delibarice i Uljevite bare. Piše: Sandra Blagić Na Garavicama su se do maja 1941. godine nalazili prirodni kanali riječice Klokot, koji su za nekoliko mjeseci ystaše napunili leševima Srba, Jevreja, Roma.Tačan broj nastradalih nikad nije utvrđen.Prema britanskim izvorima za samo tri mjeseca ubijeno je 14.500 civila. Ubijani su svakog dana, na svakom mjestu. Жivi su spaljivani u crkvama, kućama, štalama.Жivi zakopavani u uspravnom položaju i posipani krečom. U Bihaćkoj kuli, koju nisam mogla da

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

Pomen na Garavicama za 12.000 nevino ubijenih Srba

U prisustvu potomaka, na Garavicama, kod Bihaća služen je parastos žrtvama ustaškog terora u Drugom svjetskim ratu. Kraj rijeke Klokot u ljeto 1941. godine ustaše su ubile oko 12.000 Srba i manji broj Жidova Bihaćkog kraja, Like u Korduna koje su u većini slučajeva odvodili od kuća, navodno u radne logore, a završavali su na stratištu na Garavicama. Među njima bio je i veliki broj žena i djece. 1981. godine na tom mjestu izgrađen je spomen park čiji je autor bio vajar Bogdan Bogdanović koji je napravio i spomenik Kameni cvijet u Jasenovcu. Na mjestu masovnih pokolja i grobnica bio je postavljen spomenik sa obilježjem ali je ostećen, a potom

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja “UNA“ iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto “Garavice 1941.g“, izdali “Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama“[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Жegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Жelezničarske kuće na

Garavice – podzemni grad sa više od 14.500 srpskih žrtava

Predsjednik Odbora “Garavice 1941.” Nebojša Kuštrinović rekao je da su Garavice kod Bihaća “podzemni grad Srba” u kojem leži više od 14.500 nevinih srpskih žrtava. “Skrivana istina o Gravicama uvjerila nas je u činjenicu da čak ni profesori istorije nisu znali istinu o ovom mjestu”, istakao je Kuštrinović novinarima poslije parastosa u Garavicama. Kuštrinović je istakao da se istorija ponavlja onome ko ne poštuje tu učiteljicu života, što važi i za srpski narod u poslednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu. On je ponosan na činjenicu da Udruženje “Garavice 1941.” nije samo već su kompletne institucije Republike Srpske stale uz njihove napore da ovo mjesto ne bi bilo zaboravljeno. Čedo Banjac iz Bosanskog Petrovca

„Moderno“ i morbidno: Odložen koncert na mestu gde su ustaše pobile na hiljade Srba i Jevreja

Grad Bihać preduzeo je krajnje čudnu kampanju kako bi promovisao prirodne lepote i istorijsku zaostavštinu – organizuje muzički festival, ni manje ni više, nego na stratištu Garavice, na kome su u Drugom svetskom ratu ustaše ubile na hiljade Srba i Jevreja. Kampanja koju je pokrenula Turistička zajednica grada Bihaća, u saradnji sa Inisom Bihićem, na Fejsbuk stranici ove organizacije predstavljenim kao jednim „od prvih umetnika bihaćke elektronske scene“, mogla je da bude ocenjena kao izuzetno moderna, inovativna i kreativna, da se jedan njen deo ne odvija i na stratištu Garavice, trećem najvećem stratištu Srba u Drugom svetskom ratu. Koncert urbane muzike na stratištu Garavice Ideja Turističke zajednice Bihaća je da

Bihać: Snimali spot na Garavicama (FOTO)

Elektronska muzika na stratištu iz Drugog svjetskog rata. Turistička organizacija grada Bihaća snimila je spot na stratištu Garavice i tome se pohvalila na svojoj Fejsbuk stranici. – Proteklih nekoliko dana privodimo kraju projekat kojeg realizuje u saradnji sa Inisom Bahićem, pionirom elektronske muzike u gradu Bihaću. Zamišljeni koncept je upravo onaj koji priliči ovoj vrsti muzike, iskoristiti ambijentalno savršenstvo prirode poput zalaska sunca i ukomponirati sa istorijskim građevinama i spomenicima i na taj način doprijeti do urbane publike koja je konstantnoj potrazi za muzičkim setovima koji se snimaju u takvim nesvakidašnjem ambijentima. Odabrali smo tri lokacije – plato Crkve Svetog Ante padovanskog, branič kulu srednjovjekovnog grada Sokolac, te Memorijalni park

NAJNOVIJE VIJESTI

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.