arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dragan Grgić: Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po ženama i djeci

Bilo je jezivo čuti kukanje i dernjavu ljudi kad ih privode ribežu i guraju unutra. Štala gostioničara Dane Gašljevića bila je dosta duga i široka i tu su se godinama sklanjali kočijaši sa kolima i konjima od nevremena. Ona je bila patosana daskama preko greda i tu je ranije gostioničar stavljao sijeno. Sada su tu smještali uhvaćene muškarce, dok su žene i djeca bili u prizemlju. U odjeljenju za muškarce, u potkrovlju, montirali su neki ribež sa oštrim noževima koji su okretala četiri zločinca i uhvaćene ljude žive gurali u tu spravu đe su ih ribali kao kupus. Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po

PREMIJERNO PRIKAZAN DOKUMENTARNI FILM „GARAVICE“

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa bihaćko-petrovačkog g. Sergija a pod pokroviteljstvom Eparhije bihaćko-petrovačke u svečanoj sali banjalučkog Banskog Dvora premijerno je prikazan dokumentarni film „GARAVICE“ autora g. Dragana Radovića. Film je produkt višegodišnjeg truda i rada autora i njegovih saradnika na polju istraživanja stratišta Garavice nadomak Bihaća gđe je mučeničku smrt ugledalo preko deset hiljada nevinih srpskih žrtava Bihaća i okoline gđe prilaže autentične snimke preživjelih svjedoka i raznih zapisnika iz arhiva. Premijeri filma prisustvovali su Episkopi bihaćko-petrovački g. Sergije, pakračko-slavonski g. Jovan i marčanski Sava uz Predsjednika Republike Srpske g. Milorada Dodika, gradonačelnika Banja Luke g. Draška Stanivukovića sveštenomonaštva, sveštenstva i predstavnika državnih institucija. Prije početka filma prisutnima su se

POZDRAVNA BESJEDA NjEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA BIHAĆKO-PETROVAČKOG G. SERGIJA NA PROMOCIJI FILMA „GARAVICE“

Sa ovog mjesta, u ovaj dan, poručujemo svima da Garavice NEĆEMO, NE MOŽEMO i NE SMIJEMO zaboraviti, već ćemo učiniti sve da vaskrsnemo sopstveno sjećanje i molitvenu uspomenu. Vaša Preosveštenstva, Gospodine Predsjedniče Republike Srpske, Gospodine Predsjedniče Narodne Skupštine, Poštovana gospodo, Braćo sveštenici, Draga braćo i sestre, Okupili smo se večeras ovdje, u banjalučkom Banskom dvoru, da bismo kroz dokumentarni film „Garavice“ oživjeli uspomenu na hiljade postradalih pravoslavnih Srba grada Bihaća i okoline, kojima je ustaška zločinačka ruka prekratila životni put, s jasnom i nedvosmislenom namjerom da većinski srpsko Pounje u potpunosti očisti od imena srpskog i vjere pravoslavne. Mjesec juli 1941. godine na području mučeničke Krajine najkrvaviji je mjesec naše

Premijera dokumentarnog filma „Garavice“ u Banjaluci 23. oktobra (VIDEO)

U Banjaluci će u ponedjeljak, 23. oktobra, biti premijerno prikazan dokumentarni film „Garavice“ režisera Dragana Radovića koji se argumentovano bavi Garavicama, kao jednim od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, ali i ostalim masovnim stratištima Srba u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu. Radović je izjavio za Srnu da su „Garavice“ bazirane na više od 3.000 dokumenata i svjedočenjima 27 preživjelih, od kojih 15 govori u filmu, kao i da su prikazana stratišta o kojim nema nijedne informacije niti teksta na internetu. Prema njegovim riječima, jedan od ciljeva filma bio je da pokaže da su uz Garavice na tom području postojala i ostala masovna srpska

DUPANOVIĆ Dino – odgovor na izrečene neistine

DUPANOVIĆ Dino, direktor Muzeja AVNOJ-a u Bihaću, za video prilog TV USK objavljen 13.09.2023. godine iznosi niz neistina i netačnih navođenja istorijskih izvora na koje se poziva. Takođe, u pozivanju na takve izvore, svjesno prećutkuje one koji očito nisu poželjni da se javno objave. Piše: DRAGAN RADOVIĆ Primjera radi, na samom početku obraćana na 01:12 obrazlaže da je Vladimir Dedijer u svom Dnevniku zapisao kako je u Bihaću pobijeno 12 hiljada ljudi i to “prema računanju lokalnog stanovništva”, što je netačno. Ova konstatacija nije zapisana, već je riječ o priznanju muslimanskog ustaše Jusufa Pašagića, jednog od od glavnih organizatora zločina i najvećih zlikovaca u bihaćkom kraju, u kom govori gdje

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

Pomen na Garavicama za 12.000 nevino ubijenih Srba

U prisustvu potomaka, na Garavicama, kod Bihaća služen je parastos žrtvama ustaškog terora u Drugom svjetskim ratu. Kraj rijeke Klokot u ljeto 1941. godine ustaše su ubile oko 12.000 Srba i manji broj Židova Bihaćkog kraja, Like u Korduna koje su u većini slučajeva odvodili od kuća, navodno u radne logore, a završavali su na stratištu na Garavicama. Među njima bio je i veliki broj žena i djece. 1981. godine na tom mjestu izgrađen je spomen park čiji je autor bio vajar Bogdan Bogdanović koji je napravio i spomenik Kameni cvijet u Jasenovcu. Na mjestu masovnih pokolja i grobnica bio je postavljen spomenik sa obilježjem ali je ostećen, a potom

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja “UNA“ iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto “Garavice 1941.g“, izdali “Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama“[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Žegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Železničarske kuće na

Garavice – podzemni grad sa više od 14.500 srpskih žrtava

Predsjednik Odbora “Garavice 1941.” Nebojša Kuštrinović rekao je da su Garavice kod Bihaća “podzemni grad Srba” u kojem leži više od 14.500 nevinih srpskih žrtava. “Skrivana istina o Gravicama uvjerila nas je u činjenicu da čak ni profesori istorije nisu znali istinu o ovom mjestu”, istakao je Kuštrinović novinarima poslije parastosa u Garavicama. Kuštrinović je istakao da se istorija ponavlja onome ko ne poštuje tu učiteljicu života, što važi i za srpski narod u poslednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu. On je ponosan na činjenicu da Udruženje “Garavice 1941.” nije samo već su kompletne institucije Republike Srpske stale uz njihove napore da ovo mjesto ne bi bilo zaboravljeno. Čedo Banjac iz Bosanskog Petrovca

„Moderno“ i morbidno: Odložen koncert na mestu gde su ustaše pobile na hiljade Srba i Jevreja

Grad Bihać preduzeo je krajnje čudnu kampanju kako bi promovisao prirodne lepote i istorijsku zaostavštinu – organizuje muzički festival, ni manje ni više, nego na stratištu Garavice, na kome su u Drugom svetskom ratu ustaše ubile na hiljade Srba i Jevreja. Kampanja koju je pokrenula Turistička zajednica grada Bihaća, u saradnji sa Inisom Bihićem, na Fejsbuk stranici ove organizacije predstavljenim kao jednim „od prvih umetnika bihaćke elektronske scene“, mogla je da bude ocenjena kao izuzetno moderna, inovativna i kreativna, da se jedan njen deo ne odvija i na stratištu Garavice, trećem najvećem stratištu Srba u Drugom svetskom ratu. Koncert urbane muzike na stratištu Garavice Ideja Turističke zajednice Bihaća je da

Bihać: Snimali spot na Garavicama (FOTO)

Elektronska muzika na stratištu iz Drugog svjetskog rata. Turistička organizacija grada Bihaća snimila je spot na stratištu Garavice i tome se pohvalila na svojoj Fejsbuk stranici. – Proteklih nekoliko dana privodimo kraju projekat kojeg realizuje u saradnji sa Inisom Bahićem, pionirom elektronske muzike u gradu Bihaću. Zamišljeni koncept je upravo onaj koji priliči ovoj vrsti muzike, iskoristiti ambijentalno savršenstvo prirode poput zalaska sunca i ukomponirati sa istorijskim građevinama i spomenicima i na taj način doprijeti do urbane publike koja je konstantnoj potrazi za muzičkim setovima koji se snimaju u takvim nesvakidašnjem ambijentima. Odabrali smo tri lokacije – plato Crkve Svetog Ante padovanskog, branič kulu srednjovjekovnog grada Sokolac, te Memorijalni park

Episkop Sergije u Livnu: Ne zaboraviti 20.000 ubijenih Srba

Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije poručio je danas u Livnu da ne smije biti zaboravljeno stradanje srpskog naroda od ustaša, koje su u ovoj eparhiji u Drgom svjetskom ratu ubile i zaklale oko 20.000 Srba, a samo u Bihaću između 12.000 i 14.000. Vladika Sergije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Spomen-kapeli u Livnu gdje je danas stigao Časni krst iz Jerusalima i plaštanica iz Rusije, te je u besjedi podsjetio da su ustaše ubijene livanjske Srbe, kojima je napravljena ova kapela, bacili u jame Livanjskog polja. – Upravo oni koji su klali, godinama su to zataškavali. Posle tog klanja, nažalost, zavladalo je bezbožništvo – rekao je vladika Sergije

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.