fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Sudbina 350 sarajevskih Srba i dalje nepoznata

Na pomoćnom stadionu Koševo u Sarajevu na najmonstruozniji način su ubijani i sahranjivani Srbi u proteklom ratu, a u ovom gradu su nestala 842 srpska civila, od kojih se još traga za oko 350, rekao je predsjednik Udruženja porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić.

Milan Mandić (Foto: novi.ba)
Milan Mandić (Foto: novi.ba)

„Taj podatak je približan tačnom broju, jer i sam Alija Izetbegović, a kasnije Sulejman Tihić i Vlada Federacije BiH izjašnjavali su se da je 6.500 stanova napušteno i da nije tražen povrat imovine. Onda možete misliti o koliko je porodica riječ i koji je tačno broj nestalih Srba u Sarajevu“, izjavio je Mandić Srni.

On kaže da se postavlja pitanje zašto niko nije predao zahtjev za povrat imovine, recimo stana na Skenderiji, Marin Dvoru, u Starom Gradu.

„Nikad mi niko nije mogao dati odgovor zbog čega nisu, a tvrdim da su te kompletne srpske porodice nestale, da su zatrte i da nema ko da podnese zahtjev za vraćanje imovine“, rekao je Mandić.

Mandić ističe da je pomoćni stadion Koševo mjesto na kojem su sahranjivani Srbi, a u blizini je i groblje „Lav“ i mrtvačnica bolnice Koševo i, kako kaže, sve je, nažalost, išlo naruku onima koji su to radili.

On kaže da su Srbi tu dovođeni, a prethodno su korišteni kao živi štit na određenim područjima.

„Anđelko i Stana Šehovac, Slobodan Samardžija i mnogi drugi završili su na najmonstruozniji način po raznim klaonicama za Srbe. Nema gdje sve nisu vođeni, mučeni i ubijani Srbi. Oni koji su to preživjeli kažu da je bio srećan onaj ko je odmah dobio metak, da ne prolazi mučenja, kako fizička, tako i duševna“, ističe Mandić.

On navodi da su to uglavnom bili civili, jer Srbin koji je u Sarajevu na početku ratnih dešavanja imao pušku, odmah je platio glavom. Ukoliko nije htio da ide u takozvanu Armiju BiH onda bi prošao kao što je i njegov brat Ljubomir.

„Mog brata dva puta su osudili na smrt u logoru ‘Viktor Bubanj’ i tek u septembru 1996. godine je iseljen i od tada živi u Čikagu. Ovdje je prvi put došao tek poslije 18 godina. Pokušao sam s njim razgovarati o tim danima, ali to su i dalje veoma bolna sjećanja za njega i nerado o tome priča“, kaže Mandić.

On ističe da je njegovog brata Ljubomira u logoru „Viktor Bubanj“ prvi udario Amor Mašović, a poslije toga su ga prebili.

„Polomili su mu rebra, 16 zuba mu izbili, jedino mu nisu slomili lobanju i kičmeni stub, a sve ostale kosti su mu slomili, te i danas zbog toga ima veoma teške posljedice i zdravstvene probleme. Prošao je kroz Centralni zatvor, ‘Viktor Bubanj’ i dva privatna logora, te po raznim podrumima, gdje je takođe bio mučen. Uvijek su ih vodili sa povezom preko očiju, osim kada su ih vodili da budu živi štit na određenim mjestima“, naveo je Mandić.

On naglašava da o tome šta su prošli tokom ratnih dešavanja u svom gradu Sarajevu preživjeli Srbi i porodice stradalih ne žele i ne mogu da govore.

Kako kaže, poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ljudi su se raselili – neki su otišli u Srbiju, Crnu Goru, u inostranstvo.

„Srbi su na najmonstruozniji način mučeni i ubijani u Sarajevu. Roditelji su gledali kako im djecu tuku, siliju, ubijaju specijalci `Zelenih berteki`, `Patriotske lige`, kasnije i takozvane Armije BiH i svakom roditelju je i previše bolno da o tome priča“, kaže Mandić.

On je još jednom ponovio da se sve zna o stradanju Srba u proteklom ratu, kao i zbog čega se ne podižu optužnice, navodeći da Tužilaštvo i Sud BiH ne rade ništa na pronalasku počinilaca zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti.

Prema zvaničnim podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, samo u 10 sarajevskih prijeratnih opština stradalo je više od 5.500 Srba, među kojima 800 žena.

Direktor Centra Milorad Kojić navodi da su stradanja bila brutalna, te da su prve mete bili ugledni građani, ali treba istaći i stradanje pripadnika JNA u Velikom parku i Dobrovoljačkoj ulici i to je bila poruka šta Srbe čeka u Sarajevu.

„Mi znamo da je u Sarajevu kroz 132 logora prošao veliki broj Srba, a boli činjenica da se ti zločini ne priznaju. Ne samo kroz sudske procese koji su instrumentalizovani u pravosuđu BiH, već i današnja politika u Sarajevu ne želi da prizna šta se desilo“, izjavio je Kojić Srni.

On je napomenuo da postoje masovne grobnice na Koševu, Kazanima, kao i da su tijela Srba ubijenih u Sarajevu odvožena i zakopavana i na drugim lokacijama.

„Ljudi koji danas žive u Sarajevu, koji su radili na određenim pozicijama, a i danas rade, znaju gdje se nalaze nestali sarajevski Srbi i oni bi trebalo da daju odgovor, ali oni to, nažalost, ne žele. I dalje traje ta politika prikrivanja zločina i zločinaca, što Bošnjaci uporno rade i zato ne žele da naruše taj stereotip pokazujući gdje su zakopani Srbi koji se i danas vode kao nestali“, navodi Kojić.

On je dodao da je važno da porodice nađu svoje najmilije, da ih sahrane na dostojanstven način i da mogu da posjete to mjesto.

„Međutim, sarajevske bošnjačke vlasti ne omogućavaju porodicama da saznaju istinu o svojim najmilijima, da ih sahrane, a da ne govorimo o procesuiranju ratnih zločina. Ne žele da se suoče sa istinom i stvarnošću i to je poruka koja BiH ne vodi ka dobrom putu“, naglasio je Kojić.

On je napomenuo da je jedini način da se krene dalje – davanje odgovora na pitanje gdje su nestali sarajevski Srbi.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Mandić: Hitno obaviti ekshumaciju u Visokom | Jadovno 1941.

Posmrtni ostaci sarajevskih Srba ukopani po muslimanskim …

Mostar: Tela Srba u jami Radača zalivena betonom | Jadovno …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: