arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni.
Jadovno-Zorica-1.jpg
Na mestu nekadašnjeg logora Jadovno na Velebitu, Hrvatska. FOTO: Nikola Zajc/Jadovno 1941.

Piše: Zorica Đoković

Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve.

To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt.

Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima.

Krvnici su bili i bogati i siromašni, pismeni i nepismeni, ali gotovo listom vjernici Zapadne crkve.

Naši su stradali jer su praktikovali, tj. živjeli svoje pravoslavlje – pričešćivali se, ispovijedali, postili, slavili krsnu slavu primjereno, dostojno svetitelja kog proslavljaju, poštovali svoje umrle, čuvali brak i porodicu, jednom riječju – živjeli pravoslavnim crkvenim životom vijekovima unazad.

Zato su imali snage i blagodati da istraju u svemu što ih je snalazilo, da budu časni junaci, vrhunske vojskovođe, svjetski naučnici, veliki pisci, a izrodile su srpske majke i popriličan broj svetitelja.

A pogledajmo nas, njihove potomke, kojima je sve preče i važnije od Hrista i koji ni prema čemu svome nemamo odnos – ni prema pravoslavlju, ni prema ćirilici, ni prema sopstvenoj baštini, jeziku,  potomstvu, budućnosti.

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Ali ne onako, nominalno, tek da se zna da nismo neki drugi. Činjenica, a nikako slučajnost, da smo dio vaseljenske pravoslavne crkve, je ono što je bitno odredilo naš identitet i duboko je utkano u sve srpsko.

Odlučujući sami sebe od pravoslavlja, uskraćujemo sebi i pravo na identitet, i, u pokušaju da budemo sve što možemo, a ne ono što zapravo jesmo, ostajemo najčešće – ništa.

Zapitajmo se imamo li uopšte prava odbaciti ono zbog čega su oni stradali. „Svaki čovjek je dužan svome zavičaju“. Ali i precima.


Vezane vijesti:

Prvi put s dedom na Jadovnu – Jadovno 1941.

Zašto ću poći na Jadovno – Jadovno 1941.

Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014.

Hodočašće Jadovinsko 

NAJNOVIJE VIJESTI

Dobrila Kukolj

Banjaluka Svjedoči: Rođena sam u jednom od najljepših sela ko­je je smješteno na

Svjedoci pakla

Došao je kraj ćutanju o stradanju Srba. U kon­tek­stu pro­mijenjenih istorijskih okolnosti, a

Uvod

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Žuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Žepče Kazuje: Moji roditelji

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​