Ranko Radelić: BILOGORKA NA ČELU SKUPŠTINE SRBIJE

Iz vijesti koja nije do kraja provjerena, saznajemo da će Smilja Tišma otvoriti Prvu (konstitutivnu) sednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Datum još nije poznat.

Smilja Tišma je rođena u selu Zrinska (Zrinjska u izgovoru Bilogoraca) na Vidovdan 1930. od oca Ilije i majke Marije rođ. 1896. Jošilović u Gornjoj Kovačici.

Smiljin djed Andrija Tišma bio je solunski dobrovoljac, pa je to možda bio jedan od razloga da mu je sin Ilija među prvim Srbima iz Zrinske odveden od ustaša 17. maja 1941. i ubijen 1943. u Jasenovcu. Ukupno deset Tišmi iz ovog naselja sa oko 120 srpskih kuća izgubilo je život u Drugom svjetskom ratu.

Uskoro nakon oca, u julu 1941. i Smilja je zajedno sa majkom, dvije sestre i bratom odvedena od kuće u dugoj koloni sa stotinama žena i djece. Sestra Desanka je imala osam godina, Marija četiri, a brat Nikola sedam. Mjesecima su ih ustaše držali u logorima u Velikom Grđevcu i Bjelovaru, a onda pustili kući u Zrinsku, gdje su dočekali hladnu jesen u praznoj i opljačkanoj kući.

Još jednom su odvedeni od kuće, ovaj put u Staru Gradišku i za mnoge je ovo bio put bez povratka.27. oktobra 1942. za Tišme je bio tragičan dan. Prebacili su ih u Sisak i tada su posljednji put vidjeli majku Mariju.

„Poljubila nas je, prekrstila svakog od nas, i rekla nam: – Djeco moja mila, danas je Sveta Petka. Neka vas čuva Bog i Sveta Petka!”.

Ali, to nije kraj užasa koje su morale gledati dječje oči zatvorenice broj 1008 u logoru Sisak. Sa bratom i sestrama ih prebaccuju u dječji logor u Jastrebarsko, a početkom 1943. u Hrastovsko u Hrvatsko Zagorje u seoske porodice, gdje bar nije bilo opasnosti po život i strašne gladi.Nekim čudom, dopisnica koju je Smilja dobila od neke žene i poslala, stigla je u Zrinsku do komšije Mate Blaženkovića, Hrvata koji sa ženom Evom nije imao djece.

Uspio je da od ustaških vlasti dobije dozvolu, dolazi početkom ljeta u Hrastovsko i odvodi djecu kući. “U vrijeme žetve stigli smo u Zrinjsku. Nas djecu su krili, čuvali od metaka, rafala, mitraljeza, jer su otvoreno ratovali ustaše, partizani i Nijemci. Smjenjivali su se unašem selu.“

Poslije rata opština Grubišno Polje je djecu palih boraca i mališane bez roditelja dala na staranje u domove.

Smilja je u Beogradu završila osnovnu i srednju školu, a kasnije ekonomski fakultet. Brat Nikola je takođe bio u Beogradu, gdje i danas živi, sestra Desanka se školovala u Novom Sadu, kasnije otišla u Ameriku, a Marija ostala u Valjevu.

Smilja je radila do penzionisanja u Ministarstvu za rad i boračka pitanja. Tek nakon toga se mogla posvetiti slikarstvu i svom raskošnom talentu, za koji ne možemo ni naslutiti u što bi procvjetao da je život išao srećnijim tokom.Ali, on je imao i u „onom“ i u „ovom“ ratu druge prioritete, često i na uštrb Božijih zakona.

Smilja je prije mjesec dana napunila devet decenija života, gdje svaka riječ ima svoju težinu i vrijedi je saslušati:
– Može taj „miroljubivi” svijet novog svjetskog poretka da okreće glavu od srpskih stratišta, i cijela Evropa, pa i današnja Hrvatska. Sjenke ubijenih pratiće i njih i njihove potomke. … Jer istina nikuda ne ide, stanuje kod žrtava.

Ona čeka! I neumoljiva je.

To su Božji zakoni.

Izvor: Ranko Radelić – Fejsbuk stranica

Vezane vijesti:

Čudesna životna epopeja od ustaškog logora do Skupštine …

I Srbi brišu Jasenovac (3): Sačuvala ih sveta Petka | Jadovno …

Izložba o Jasenovcu u UN ponovo uzburkala odnose Srbije i …

„Zločin bez kajanja”: Dokumentarac posvećen progonu i stradanju …

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera …

Udruženje zatočenika i potomaka: Otvoreno pismo u vezi sa …