Podrška!! – Dani(j)el Jadovnički Simić

Udruženje Jadovno 1941. sa gnušanjem odbacuje bilo kakvu argumentaciju kao razlog kojim se našem istaknutom članu, aktivisti i prijatelju ograničava sloboda kretanja i sloboda na rad.

Piše: Dušan J. Bastašić

Dani(j)el Simić je 16. avgusta oko 12:15 zadržan na graničnom prelazu Batrovci, sa hrvatske strane, gdje je čekao tri sata bez ikakvog obrazloženja, zatim je priveden na informativni razgovor, te mu je potom uručeno rješenje o odbijanju ulaska u zemlju bez naznačenog vremenskog roka.

Vama koji posjećujete naš portal Jadovno.com ili na tu adresu stižete posredstvom društvenih mreža na kojima nastojimo biti dnevno ažurni, sigurno nisu promakli tekstovi Dani(j)ela Simića.

Oni u kojima na temu Jadovna, našeg ličnog, društvenog i institucionalnog pamćenja i zaborava piše, obznanjuje, ukazuje i upozorava.

Pero kojim piše je oštro, britko, umiveno, neokaljano ustručavanjem, kompromisima, zagonetkama i dodvoravanjima. Njime bilježi i ispisuje naravoučenije ovovremenim ali i još nerođenim Srbima, jadovničku istinu i tugu, glasove onih koji glasa nemaju.

Ni jedan od prvih devet osveštanih Časnih krstova koje su Jadovničani pronijeli Likom, uznijeli na Velebit ili paški rt Slana nije poboden a da ga i on nije svojim rukama osovio, usmjerio prema istoku i kamenjem učvrstio da ga snježne mećave ili bura ne oskrnave.

Desetinama svojih tekstova ispisivao je svojevrstan Jadovnički dnevnik.

Proteklih trinaest godina svjedočio je i onim prelomnim događajima koji su stavljali na iskušenje našu jadovničku posvećenost i istrajnost.

Onda, 2010. u Jerusalimu kada se od nas obojice očekivala fascinacija prijemom kod tamošnjih eminencija i već kao svršena stvar očekivalo naše posljedično „preumljenje“.

Ili 2013. kod Šaranove jame nakon Pupovčeve glasno izrečene poruke: „Nikad više!“ nama Srbima s ove strane Une i Save.

Bio je svjedok hapšenja, otimanja našeg Jadovničana Daneta Lukajića iz autobusa kojim se putovalo na Velebit, na obilježavanje Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2018.

Među prvima je reagovao i sve do puštanja Daneta iz zatvora u Zagrebu, pisao, govorio, apelovao, protestvovo.

Kada smo krajem juna 2018. imenovali do tada sramno bezimen Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH kao Pokolj, i kada se tome istoriokratski ostrašćeno suprotstavila sva sila snishodljive, preumljene istoriografske kvazielite sa obe strane Drine, nije bilo nikoga ko bi mogao efikasnije i efektnije parirati od Dani(j)ela, koji je to činio, njemu svojstvenom erudicijom i retorikom.

Početkom maja 2019. godine, svega nekoliko dana nakon što smo organizovali prvo moliveno okupljanje nad gotovo nepoznatom, najvećom pojedinačnom grobnicom žrtava Pokolja, tu na jevrejskom dijelu zemunskog groblja, samom obodu Beograda, stigao je do Bruklina u Americi i u parku sjećanja otkrio spomenik žrtvama Jadovna i Paga.

Jedino spomen obilježje pored onog u vrletima Velebita, za ne manje od 40.000 žrtava kompleksa logora Gospić – Jadovno -Pag iz 1941. godine.

Bilo je potpuno očekivano da, nakon što je udruženje Jadovno 1941. opet suočeno sa neočekivanim iskušenjem, optužbom, ni manje ni više nego za antisemitizam, opet uzme pero u ruku i briljantno, na portalu Frontal.rs ispiše riječi koje uistinu zaslužuju da se pročitaju:

Nakon što nam je 2021. godine od strane gradonačelnika Karlobaga zabranjeno da postavimo drveni Krst uz jamu Badanj, ždernjaču Srba ljeta 1941. nedaleko sela Stupačinova kod Baških Oštarija, Dani(j)el se oglasio na njemu svojstven način, tekstom pod naslovom: „Prekriženi krst“.

Nakon toga se očito čekala „kap da prelije čašu“ hrvatskim vlastima i da mu se zakomplikuje slijedeći dolazak u R. Hrvatsku. A da podsjetimo, on je tamo do tada putovao samo jednom godišnje i to na Dan obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941.

Intervju koji je maja mjeseca 2022. noseći jadovničku majicu, napravio sa hrvatskim plaćenikom u ukrajinskoj vojsci, ozbiljno je odjeknuo u regionu.

Tada je zapisao:

Kada mi je kao organizatoru Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2022. dato do znanja da bi mogao imati izvjesnih problema ako pođe sa nama na Velebit, odustao je od puta ne želeći da hodočasnike u koloni autobusa i automobila izloži neugodnostima zbog zaustavljanja na graničnom prelazu.

Nakon toga, predlagao sam da nas dvojica sami pođemo put Hrvatske i suočimo se zajedno sa eventualnim neugodnostima.

Nije na to pristao i odlučio se sam suočiti sa tim iskušenjem.

16. avgusta je zadržan na graničnom prelazu Batrovci, sa hrvatske strane, čekao tri sata bez ikakvog obrazloženja, priveden na informativni razgovor, te mu je potom uručeno rješenje o odbijanju ulaska u zemlju bez naznačenog vremenskog roka.

Ne sumnjam da će Simić iskoristiti sva pravna sredstva da mu se zabrana ulaska u R. Hrvatsku stavi van snage.

Ukoliko se to ne dogodi do slijedećeg obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941, na našu internet stranicu i društvene mreže postavićemo baner s slijedećim tekstom:

Dani(j)el Simić – Jedan nam nedostaje!

Autor je predsjednik udruženja građana jadovno 1941. iz Banje Luke.