Novi skandal u režiji Dejana Ristića

Kada Muzej žrtava genocida iz Beograda pozove jednu hrvatsku istoričarku iz Zagreba u Srbiju i najavi kao prvog govornika na manifestaciji kojom će biti obilježen nacionalni praznik Sretenje – Dan državnosti Srbije, to zaslužuje posebnu pažnju.

Piše: Dušan Bastašić

Program pod naslovom ,,JAVNO SVEDOČENjE: Susret s prošlošću – Diana Budisavljević“ će biti realizovan 13. februara ove godine u Atrijumu Narodne biblioteke Srbije u Beogradu a dan kasnije u Kulturnom centru Vojvodine ,,Miloš Crnjanski“ u Novom Sadu.

U okviru programa, prisutnima će se pored ostalih obratiti istoričari Nataša Mataušić, i direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić.

Široj javnosti ali i istoričarima, malo je poznat lik i djelo Nataše Mataušić.

Nedavno smo pisali kako je u cilju „obogaćivanja i objektivizacije znanja“, u organizaciji Muzeja žrtava genocida, stotinu srednjoškolaca iz Srbije, organizovano od strane države putovalo u Jasenovac, zaobišavši Donju Gradinu što ne samo da nije lako objasniti, nego se može nazvati ozbiljnim grijehom prema žrtvama.

Čiju su i kakvu muzejsku postavku o Jasenovcu učenici bili u prilici vidjeti u tamošnjoj galeriji Javne ustanove Spomen područja Jasenovac?

Upravo onu čiji je autor idejne koncepcije i scenarija Nataša Mataušić.

Hrvatska istoričarka Nataša Mataušić kao uzor

Postojeća muzejska postavka Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac otvorena je 27. novembra 2006.

Neposredno po otvaranju, postavka je izazvala brojne kontroverze i uglavnom negativne komentare, do onih da bi postavka posebno zadovoljila i obradovala ustaše.

Na dan otvaranja izložbe, Julija Koš, eminentni član jevrejske zajednice u Hrvatskoj javno je izjavila da bi takvu postavku načinili i sami ustaše, da su kojim nesretnim slučajem pobijedili u ratu i do dana otvorenja ostali na vlasti.

Bez obzira na bezbrojne kritike u proteklih sedamnaest godina, sporna izložbena postavka do danas nije promijenjena.

Komentarišući srpskom tjedniku „Novosti“ svoje sudjelovanje na tribini održanoj u Osijeku o sudbini kozaračke djece 1942. godine, Mataušićeva je govoreći o logoru NDH za djecu u Jastrebarskom rekla i slijedeće:

„Državni dječji dom u Jastrebarskom nije bio logor za djecu. O djeci se brinulo 30-ak časnih sestra i mnogobrojni liječnici. Dom su vodile časne sestre, uglavnom Slovenke koje su se, između ostaloga, koristile u ono vrijeme prilično uobičajenim odgojnim metodama koje su daleko od suvremenog poimanja pedagogije, među kojima je bila i šiba. (…) „

Kad se male ruke slože, sve se može..

Gošća i govornik na manifestaciji povodom Dana državnost Srbije, preporučena nam Nataša Mataušić je član „zajedničkog“ tima za izradu zajedničke, kako sama kaže „združene“ izložbe svih Republika bivše SFRJ u Državnom muzeju Aušvic – Birkenau. Ona navodi da se „grupa eksperata na polju Holokausta složila na svim bitnim i spornim tačkama naše zajedničke prošlosti, kao što je recimo broj žrtava logora Jasenovac.

Dodaje da je na razini ekspertske grupe prihvaćen popis Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac kao tačan. Na popisu je nešto preko 83.000 imena žrtava.

U intervjuu koje je prenijelo i sarajevsko Oslobođenje Mataušićeva je dodala:

„..govorimo otprilike o 100 tisuća ljudi koji su smrtno stradali u logoru Jasenovac, svi smo se složili oko tih brojeva“.

Na Privrednikovoj tribini „Kozaračka d‌jeca, po drugi put žrtve“, emitovanoj 22. septembra 2020, detaljnije je predstavila saradnju hrvatskih i srpskih istoričara ( pogledajte od 55:12 min.).

Ne treba iznenaditi da je Nataša Mataušić odabrana, i sa radom „Liječnik Antun Najžar, ratni zločinac ili spasitelj srpske djece u Prihvatilištu za djecu izbjeglica u Sisku“, učestvovala na nedavno održanoj naučnoj konferenciji koju je u Palati Srbije organizovao Muzej žrtava genocida.

Kolaboracionizam ili naučna saradnja?

Ovo pitanje smo postavili nakon što je na marginama prošlogodišnjeg zasjedanja Međunarodne alijanse za sjećanje na Holokaust (IHRA) koje je održano u Zagrebu, Dejan Ristić našao za potrebno da se u prostoru Hrvatskog državnog arhiva sretne sa direktorom te ustanove Dinkom Čuturom.

Tada smo pretpostavili da će biti zanimljivo pratiti tok, kako se javno pohvalio Dejan Ristić, „uspostavljene trajne institucionalne saradnje Muzeja žrtava genocida u Beogradu i Državnog arhiva Hrvatske na realizaciji najavljenih zajedničkih projekata“.

Ristić je tada precizirao da će se saradnja ogledati i u naučnim istraživanjima Genocida počinjenog nad Srbima, Jevrejima i Romima na području NDH.

Nedugo zatim, oštro ga je demantovao Dinko Čutura, direktor Hrvatskog državnog arhiva, ističući da je Ristić u potpunosti zloupotrijebio njegovo i gostoprimstvo HDA. Dodao je kako je Ristić izvijestio da se razgovaralo o tobožnjem genocidu počinjenom nad Srbima na teritoriju NDH, iako o tome na sastanku nije bilo riječi. 

Jednosmjerna saradnja

Za one bolje upućene u temu eskalacije revizionizma i pokušaja ispisivanja „nove istorije“ iz perioda postojanja NDH i ere Pokolja, nije nikakva tajna kako se od strane čelnika ključnih srpskih institucija za izučavanje Genocida nad srpskim narodom u Drugom svj. ratu, snishodljivim odnosom nastoji dodvoriti hrvatskim kolegama olako prelazeći crvene linije nacionalnog dostojanstva.

U tom sramnom delanju spremno su se ogradili i javno izvređali akademike Vasilija Krestića, i Srboljuba Živanovića i eksperta za izučavanje Genocida prof. dr Gideona Grajfa.

Gorljivo se bave umanjivanjem broja Srba pobijenih u Jasenovcu, ne mareći da time te žrtve ponovo ubijaju a njihove potomke i sunarodnike duboko u bolno povređuju.

Umjesto da njihovi kolege sa hrvatske strane, oni koji pripadaju narodu koji je počinio nezapamćene zločine nad Srbima, nastoje naći hrabrosti, priznati odgovornost i pokazati elementrano intelektualno poštenje.

Priznaćete da je potpuno nezamislivo da se tokom manifestacija povodom Dana državnosti R. Hrvatske, u prostoru Hrvatske narodne biblioteke kao govornik pojavi akademik Vasilije Krestić ili prof. dr Miloš Ković.

Čija će se lica zacrvenjeti na Sretenje?

Za pretpostaviti je da mnogima u institucijama R. Srbije nisu poznate neke od ovdje iznesenih činjenica.

To može biti utjeha ali ne i opravdanje da se za nacionalni praznik Dan državnosti Srbije, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Srbije dozvoli ovakav skandalozan potez direktora Muzeja žrtava genocida Dejana Ristića.

Autor je jedan od osnivača i predsjednik UG Jadovno 1941. u Banjoj Luci.