arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Anđelija Simin: STRADANjE SRPSKIH CIVILA U VELIKOM RATU

Danas smo svedoci sve većeg pominjanja srpskih civilnih žrtava iz Drugog svetskog rata, posebno onih stradalih u logorima NDH, međutim srpski narod imao je podjednako velike civilne žrtva i u Velikom ratu, koji su isto tako stradali u logorima, živi spaljivani ili sakaćeni, žene silovane,… Međutim o njima se ništa ne zna, ne uči se u školama, niti se pominju u medijima. Ko su dakle te žrtve? Fridjungovi dokumenti i rat pre rata Da bi povela rat protiv Srbije, Austrougarska je morala svom narodu da objasni njegovu neophodnost, ovaj posao prepušten je propagandnom odeljenju ministarstvu spoljnih poslova Austrougarske. To je rađeno raznim aferama u društvu, preko Carinskog rata i afere

Dinko Šakić

Ko je bio Dinko Šakić: Vatreni ustaša, komadant genocidnog logora smrti Jasenovac

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić. U Zagrebu, 4. oktobra 1999. godine, komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je na 20 godina zatvora Rođen je u okolini Imotskog. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine zateklo je njega i njegovog oca Matu, vatrenog ustašu, u Bosanskom Brodu. Kao takav, Mato je odmah imenovan za predsjednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti se istakao zločinima. Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, kojem je nadležnost bila organizacija

Milorad Ekmečić

Milorad Ekmečić: Broj stradalih u Jasenovcu od 500–600 hiljada minimum koji se naučnim ispitivanjima dokazuje

Nijedan naučni skup ne može dati konačne odgovore na istoriju genocida 1941–1945. Cela srpska nauka je osuđena da to bude trajan napor koji se ne sme smatrati završenim. Srpska nauka je posle Drugog svetskog rata bila prikraćena da do kraja istraži istorijske korenove genocida koji je izvršen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nad srpskim, jervrejskim i romskim narodom. Jugoslavija je nakon 1945. bila jedina država na svetu čija vlada nije prebrojala svoje mrtve. Improvizovalo se sa uspostavljanjem ustanova za ispitivanje broja mrtvih, grobovi i jame (foibe) na kraškom području nisu otvoreni, sve do rasula države 1991. To je ostavljalo vidljive tragove na sve pokušaje da naučnici umisle naknadno i sami da

Kajmakčalan kao kapija slobode

Na jučerašnji dan pre 109 godina pobedom Srpske vojske okončana je sudbonosna bitka na Kajmakčalanu u kojoj su učestvovali naši slavni preci – nosioci Albanske spomenice. Zauzećem Kajmakčalana naše pobedonosne trupe prvi put stupaju na zemljište svoje otadžbine. Čast za to pripada Drinskoj diviziji. Ovako je u zvaničnim srpskim izveštajima na Solunskom frontu u septembru 1916. godine obznanjeno svetu da je „otvorena kapija otadžbine i slobode“, da je planinski lanac i najjače utvrđenje, za koje su Bugari imali naređenje da brane do poslednjeg vojnika, zauzela vojska vaskrsla posle stradanja u Albaniji. Drinskom divizijom komandovao je Zlatiborac, pukovnik Krsta Smiljanić. Krvava drama trajala je 22 dana, uz grmljavinu topova, gušanje s

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Štrbac: Do sada procesuirano oko 4.000 osoba u Hrvatskoj za ratne zločine

Direktor „Veritasa“ Savo Štrbac izjavio je da je do sada procesuirano oko 4.000 osoba u Hrvatskoj za ratne zločine među kojima je tri odsto pripadnika hrvatskih oružanih snaga, dok su ostalo pripadnici JNA i nekadašnje Srpske vojske Krajine, kao i nekoliko funkcionera. Štrbac je naveo da Hrvati, ne smanjujući broj procesuiranih potvrđuju svoj državni narativ da su JNA i domaći Srbi izvršili agresiju zajedno sa Srbijom na Hrvatsku preko tih presuda. – Oni na taj način dokazuju. Nije važno, da li je neko počinio zaista to zašto ga terete, već je njima najbitnije da to kvalifikuju kao ratni zločin. Važno je da se što više ljudi tereti za ratni zločin

Dušan Marić: Vrisak male Mirjane

Ovako su mudžahedini silovali i ubili devetogodišnju srpsku devojčicu. Mogu ti pričati koliko hoćeš, lakše mi je kad pričam, kao da čemer iz sebe izbacujem, ali ti svoju patnju, svoj užas od života koji živim, ne mogu opisti. To se, brate moj rođeni, ne opisuje. To nesrećnik kojem je od Boga suđeno da bude nesrećan doživi i odnese sa sobom u grob. Ovako svoju ispovest počinje Rada Dragićević iz Donje Bioče kod Ilijaša, koja je 28. decembra 1992. godine gledala kako joj mudžahedini siluju a zatim ubijaju devetogodišnju ćerkicu Mirjanu. – Ne znam da li mi je teže kad mislim na te trenutke i kao da i sad slušam vrisak

Pejsaz_uvala_Slana.jpg

Feljton Politika: Zaboravljena uvala užasa (2)

Iza paške plave lagune, pejzaža kao stvorenog za razglednice koje se šalju dragim osobama sa letovanja, nekada je postojala ustaška manufaktura smrti Pag – Kapetan brodića je na trenutak ugasio motore. Svaki hodočasnik položio je po cvet u more. Beogradski profesori Zorica Đoković i Boris Begović položili su venac sa natpisom „Žrtvama Slane“. Sveštenici su se pomolili za duše ubijenih Srba i Jevreja tokom leta 1941. godine. Patrolni brod hrvatske policije koji nas je obezbeđivao, primetno se udaljio u tom trenutku, valjda, ne želeći da remeti tih nekoliko minuta tišine koja je usledila. Deo ostrva Pag posmatran iz Karlobaga ili sa vrhova Velebita, podseća na parče mesečeve površine koju je

Đurđica Dragaš: Znate li ko je Stojadin Mirković?

Imao je Cole izbor. Mogao je, kao i ostali vojnici sa kojima je bio u vojnom skladištu Barutana kraj Bjelovara, da posluša naređenje majora Milana Tepića i povuče se u zaklon. Prvi put se oglušio o naredbu. Decembar 1990. godine. Kraj skromne kuće u selu Gornje Leskovice na Povlenu mešaju se muzika, pesma, ponos i suze. Porodica Mirković, njihovi rođaci i komšije prate u vojsku svog Stojadina. Coletu (kako od milja zovu ovog veselog mladića) se ispunila želja. Biće tenkista i posle ovog slavlja kreće put Banjaluke, do Centra za obuku vozača vojnih vozila. Dok veselo i prilično pijano društvo slavi Coletov test zrelosti, majka Anica krije suze. Brinula bi

U ime časti – govor majora Milana Tepića

Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara. Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju

Ja veselo ispijam čašu gorčine i bola, ali verujem da će klevetnici od Boga primiti nagradu

Oproštajno pismo porodici, koje je sveštenik Dragoslav Obućina 23. aprila 1945. godine napisao u zatvoru OZNE u Kraljevu, neposredno posle suđenja, a pred pogubljenje, njegovoj porodici stiglo je posle 10 godina – 2. maja 1955. godine. Pismo je danas u vlasništvu porodice Đorđević, a u njemu Dragoslav piše svojoj supruzi: „Moja ljubavi, moje Jelče i deco moja, Milošu i Drakče moje! Neka vam je Bog u pomoći, neka vam samo on pomogne na vašem teškom sudbinskom putu. Noćas, tj. prošle noći, uz dreku tica zloslutnica, čuh glas smrti. Znači da više nikada neću biti srećan da vas gledam i da uživam u našoj sreći koju želim vama, pošto sam ja

Parastos_kod_Saranove_jame_2015_politika.jpg

Feljton Politika: Put dug dva dana ćutanja (1)

Kosti još leže na dnu jama. Hoće li nekome ikada pasti na pamet da ih dostojno sahrani Molitva za žrtve (Foto A. Apostolovski) Jadovno – Svaki rat je đavolja ujdurma. Priroda je sve uredila da život na Velebitu podseća na bajku. Potom su se u taj savršeni sklad bukovih šuma, životinja i tirkiznog neba umešali ljudi. Jedni su bili dželati, drugi žrtve. Grotlo Šaranove jame opasano je ogradom od lanaca. Ono i dalje zjapi, kao ukleta crna rupa. Na njegovom dnu, leže posmrtni ostaci hiljada Srba i Jevreja. Slušam sveštenike, osećam miris tamjana, čujem govore članova Udruženja „Jadovno 1941” i pitam se, šta su osećale ustaše koje su bacale ljude

PRIJE 77 GODINA USTAŠE POČINILE STRAVIČAN ZLOČIN NAD SRBIMA BILOGORE

U subotu, 28. septembra, navršava 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić rekao je Srni da su ustaše u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. „Ubili su 500 ljudi i pobacali ih u zajedničke grobnice. Ovaj strahovit zločin počinjen je samo zato što su ti ljudi bili pravoslavni Srbi“, istakao je Bastašić. Bastašić je naveo da je u Grubišnom Polju ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi.

Grubišno polje: PARASTOS ZA POBIJENE SRBE IZ GRUBIŠNOG POLjA

Bastašić: Pamtimo stradanje Srba Kotara Grubišno Polje u eri Pokolja!

Navršava se 83 godine od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Kotara Grubišno Polje, uglavnom žena i djece. Pogledajte obraćanje sada već pokojnog Milana Bastašića, osnivača udruženja Jadovno 1941. 28. septembra 2012. godine i Dušana Bastašića, osnivača i predsjednika udruženja Jadovno 1941. kod spomenika nad masovnom grobnicom na Trandlerovoj djetelini 28. septembra 2019. godine. Na istom mjestu, 28. septembra 2019. godine: Vezane vijesti: Priredio: Dušan Bastašić

Nemanja Dević: Transport smrti ka logoru Jadovno

Dobrotom i saglasnošću istoričara dr Nemanje Devića, prenosimo dio njegovog naučnog rada „POGROM NAD SRBIMA U JAJCU 1941. GODINE“ objavljenog u „Tematskom zborniku“ 10.9.2025. Vlasti NDH u Jajcu su i tokom jula 1941. delovale neometano, u punom kapacitetu. Ambicije su im bile visoke, i dalje su išle u susret „rešavanju“ srpskog pitanja. Prema citiranim dnevničkim zapisima fra Joze Markušića, tih dana „na konferenciji u općini govori se o dobrovoljcima na Rusiju, kao i da će se oduzeti bivša kmetovska zemlja, rekoše samo Srbima, te povratiti vlasnicima, a nešto dati i siromašnim“. Na srpski praznik Petrovdan, 12. jula, u dnevniku franjevca upisano je da su „dva kamiona puna pravoslavnih paroka sa

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.