arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Milena_i_Milisav_Jovanovic.jpg

Srbi u Srebrenici i Bratuncu: Ko će za naše žrtve da piše rezoluciju, naš bol niko ne čuje…

Ljudi još pamte zulume muslimana pod Orićevom komandom (1). Milena Jovanović: Ne bole me moje rane, samo duša za stradalom ćerkom Radenkom. Suprugu Milisavu ubili majku, brata i sinovca Milena i Milisav Jovanović kraj fotografije ćerke Radenke: Foto Igor Marinković Nema noći da ne sanjam Radenku. Grlim je. Grli me. Taj san kratko traje. Onda sanjam kako, odozgo s brda, navaljuje vojska srebreničkih muslimana. Vraćaju mi se sve te slike užasa. I, tako svake noći. I, tako… da vam kažem, ne znam kako sam još živa. Bjelovac, na petom kilometru od Bratunca prema Skelanima. Ovde žive, a kao da nisu živi, Jovanovići. Milena i njen suprug Milisav. Ispred, fotografija njihove

Vučići iz Čipuljića ubijeni na Jadovnu?

Prije osam godina, Aleksandru Vučiću, tada predsjedniku Vlade R. Srbije, uputio sam pismo u kome sam naveo podatke iz dvotomne studije „Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941.“ autora dr Đure Zatezala, koji govore o stradanju Srba iz sela Čipuljić kod Bugojna na području kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Među žrtvama, na popisu se nalaze i imena Anđelka, Ilije i Steve Vučića. Anđelko je djed sadašnjeg Predsjednika R. Srbije. Odgovor na pismo nije stigao. Preko nekih od funkcionera pokušao sam kasnije isto, nekoliko puta ali uzalud. Danas je na portalu RT, a mnogi su portali to prenijeli, objavljena kolumna vrijednog istoričara dr Nemanje Devića pod naslovom: „Vučići iz Čipuljića“

Obilježene 33 godine od stradanja boraca i civila na Suvoj Međi

Na lokalitetu Suva Međa kod Novog Grada, 12. januara je obilježena 33. godišnjica stradanja troje civila i 56 boraca Četvrtog bataljona Novogradske brigade Vojske Republike Srpske. Na dan 11. januara 1993. Banjane su napali pripadnici takozvane Armije BiH iz Cazinske krajine. Nakon napada, Novogradska brigada konsolidovala je redove i tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata učestvovala u odbrani Republike Srpske. Predsjednik Boračke organizacije Novi Grad Marinko Gačić rekao je da je Novogradska brigada najveći gubitak pretrpjela na današnji dan 1993. godine u napadu Petog korpusa takozvane Armije BiH. Prema njegovim riječima, ovaj datum i stradanje srpskih boraca treba da budu sačuvani od zaborava. Predsjednik Skupštine Boračke organizacije Novi Grad Milorad Agbaba podsjetio je

DUŠKO MUŽDEKA: U VLAOVIĆA NEMA TKO DA ORE

Knjiga evocira stradanje Srba 1941. godine. Autor kroz potresnu priču, potkrepljenu autentičnim događajima i ličnostima, govori o masakru nad srpskim stanovništvom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koji je prerastao u najveći zločin genocida. Duško Muždeka, srpski humanista, književnik, pravnik, rođen je 1920. godine u Glini, Banija, a umro u Beogradu 2008. godine. Pravni fakultet upisao je u Zagrebu. Međutim, 1941. godine, ustaše su ga zajedno sa porodicom i drugim Srbima deportovale u logor Caprag u Hrvatskoj. Po izlasku iz logora, preselio se u Beograd i 1944. godine učestvovao u borbama na Sremskom frontu. Pravni fakultet završio je u Beogradu. U periodu Informbiroa proveo je dve godine kao zatočenik na Golom otoku. Poslednju

Skelani, 33 godine od zločina: O tihom i tužnom dečaku čija je kuća ponovo puna radosti

Kad je sve bilo gotovo, kad su niz Drinu utihnuli rafali i po selima iznad vode dogorele poslednje kuće, kad je pao i poslednji kamen sa kamena i poslednja krvava kama vraćena u korice, kad su se po selu utišali krici i jauci, umrli nedoklani i izvađene poslednje oči, ostala je samo priča o tihom, tužnom dečaku, velikih, uplakanih crnih očiju koji je ostao sam na svetu. I jedna fotografija, valjda najtužnija od kako je rata i ratovanja. Na njoj dečak, u nekoj svetloj jaknici, u ledeno jutro pored Drine, stoji sam kraj tri sveže humke i tri krstače zakićene belim peškirima. A pod crnom zemljom mu je sve što

Đurđica Dragaš: Roblje

Veslamo ka smrti svojoj, ka ostrvu prokletom. Na leđima nam Velebit, zelen i mračan. Iznad nas plavo,ispod nas plavo,u sredini galija naša.Roblje smo sa krstom oko vrata,sa kućom rodnom u očima. Veslamo ka smrti svojoj,ka ostrvu prokletom.Na leđima nam Velebit,zelen i mračan. Pregazismo ga tabanima krvavim,napunismo ždrela njegova životima našim.Oživesmo,obožismo bezdanke mračneočima dečjim,plavljim od neba. Roblje smo,zverskim kandžama okovano.Veslamo ka hridima sivim.U pustinji onoj smrt nas čeka.Kezi se razastrta po vrhovima kamenim. Veslamo…y oči je gledamo.Živi, a mrtvi.Bez sutra,bez straha jer….iza smrti je nebo,plavo,naše,večno. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Skelani – smrt u begu ka Srbiji

Na današnji dan 1993. godine, počinjen je napad na selo Skelani koje se nalazi u srebreničkoj opštini i koje od Srbije razdvaja samo reka Drina. Toga dana u ovom podrinjskom selu ubijeno je 65 osoba. Bošnjački vojnici ubijali su tog 16. januara i žene i decu. Januar 1993. godine. Podrinje, istočna oblast Bosne i Hercegovine koja se prostire uz samu reku Drinu i granicu sa Srbijom. Armija Bosne i Hercegovine (ili kako se tada zvanično zvalo Združene snage teritorijalne odbrane subregije Sreberenica)  pod kontrolom je držala veću oblast srednjeg Podrinja. Došli su skoro do Zvornika, zauzeli su Bjelovac, na Božić 1993. godine palo je i selo Kravica.  Bratunac se još

Pronašla sam mog pradedu sa bratom i sinovima na popisu žtava logora Jadovno 1941.

Hvala udruženju Jadovno 1941. i Muzeju žrtava genocida u Beogradu što ste mi omogućili da saznam gde su i kada nastradali moj pradeda sa bratom i sinovima. Uvek me je to mučilo! Piše: Maša Živković Sve što smo o njima znali do juče je da su bili odvedeni iz kuće u Šantićevoj 14 u Mostaru 1941. Ali sada znamo gde su odvedeni i ubijeni, čak i pod kojim brojem su zavedeni bili u logoru Jadovno. Moj pradeda Milan (Ilija) Gačić bio je uspešan građevinski preduzimač i gradio je ogradu oko pravoslavne crkve u Mostaru, kao i vilu Gradića koja je kasnije postala Titova vila. Imao je veliko imanje u centru

Spomenik_stradalim_Srbima_u_Skelanima.jpg

GODIŠNjICA ZLOČINA NAD SRBIMA U SKELANIMA

Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su tragičnog 16. januara 1993. godine u ranu zoru srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine. Muslimanske jedinice upale su u sela prije svanuća, ubijajući i koljući civile na spavanju u kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle, nastavljajući etničko čišćenje u Podrinju započeto još u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Gniona, Osredak, Vijogor i druga. Tog kobnog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece. Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 14. januar. Godišnjica stradanja Srba ’42 i ’93

Srbi su na Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu) stradali u više navrata: 1942 14. januara 1942. godine ustaše su pobile oko 350 srpskih mještana slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Isti dan u selu Draksenić kod Bosanske Dubice su na monstruozan način poubijali 207 Srba. Od toga u pravoslavnoj crkvi su ubili 64 žena, djece i staraca. 1993 Pripadnici tzv. „Armije BiH“ 14. januara 1993. godine izvršili su zločin nad nedužnim srpskim stanovništvom u selu Jelačići, opština Kladanj. Tog dana ubijeno je 17 Srba, uglavnom žena i djece.   Vezane vijesti: Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine MOJ PUT

Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine

Četrnaestog januara 1942. godine (prvog januara  – po Julijanskom kalendaru) na pravoslavni  Mali Božić dogodio se stravičan zločin u mjestu Draksenić  u opštini Kozarska Dubica.  Prenosimo: U zimu 1942. pade veliki snijeg. Čulo se za stravičan zločin koji se zbio u selu Drakseniću, kod Bosanske Dubice. Ustaše su 14. januara, u ranu zoru, na Mali Božić, na prevaru pohvatali narod. Neke su pobili kod njihovih popaljenih kuća, a u samoj crkvi izmrcvarili su 64 ljudi, žena, djece i staraca. Bilo je ukupno 207 ubijenih. Izbjeglice smještene kod nas, u Pucarima, pričale su u suzama o užasu, govoreći da u crkvi ima „krvi do koljena“. Ljudi smješteni kod nas, a i

Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN

Borba još traje za svaki pedalj ove zemlje, za istoriju, za grb i zastavu. Traje borba i Srbin je uvijek u Bosni bilo teško bit`, to sam dobro naučio u svakom vremenu i u svakom sistemu. Poslije Olimpijade u Sarajevu 1984. godine, saznao sam da sam Srbin. Nisu htjeli da se igraju sa mnom i govorili su mi da sam Srbo. Nisam znao šta je to i uplakan sam došao kući. Imao sam samo četri godine. Kada sam ispričao đedu i babi zbog čega plačem, sjeli su me i objasnili. Đed je to uradio prosto i rekao da mi nismo kao oni i da su oni izdali Boga. A Bog

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

USTAŠKA „CRKVA“ OPET VREBA SRBE I NjIHOVE HRAMOVE: Šta se krije iza ideje oživljavanja HPC iz epohe pavelićeve NDH

I ovogodišnje obeležavanje pravoslavnog Božića u Hrvatskoj je, i poput prošlog, u režiji Domovinskog pokreta i udruženja građana Hrvatskog pravoslavnog centra iz Vukovara, ponovo iskorišćeno za oživljavanje teme tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, projekta koji je nastao u vreme ustaške NDH i njenog poglavnika Ante Pavelića, sa ciljem pokatoličavanja i nacionalnog preoblikovanja Srba. Za razliku od kafanskih „domjenaka“ koje su DP i HPC organizovali ranijih godina, poslednji u Splitu je samo naoko bio uglađeniji, ali su poruke upućene Srbima ostale iste – da nisu zaseban narod već materijal za asimilaciju, bilo kroz prevođenje u katoličanstvo, bilo kroz prebacivanje u pseudopravoslavnu organizaciju odvojenu od SPC.Sve to je nastavak Pavelićeve ideje da „grkoistočnjake“

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić O Memorijalnom centru srpskim žrtvama genocida

U „Politici“ objavljenoj uoči Nove godine mogli smo pročitati tekst iz kojeg smo saznali da je patrijarh Porfirije posetio Memorijalni centar žrtvama holokausta, koji se nalazi na mestu Starog sajmišta, na ušću Save u Dunav, i da se u njemu poklonio nedužnim stradalnicima. Taj čin našeg patrijarha zaslužuje svako poštovanje. Međutim, on nameće pitanje gde je i šta je s Memorijalnim centrom u kojem bi se  patrijarh poklonio srpskim žrtvama genocida. Koliko znam Jevreji imaju u više evropskih zemalja memorijalne centre, što je za pohvalu. Mi u Srbiji nemamo ni jedan. Što nam ne služi na čast. Više puta, sa samog političkog vrha čuli smo obećanja da će uskoro biti

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.