arrow up
Profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i FILUM-a u Kragujevcu

Srpski jezik potpun tek sa ćirilicom

Srpski jezik je u potpunosti srpski tek kada se ispisuje ćirilicom, jer je ona nit koja povezuje gotovo svu srpsku pismenost od njenih početaka do danas, ističe profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Miloš Kovačević. “Kroz vekove je bila na širokim prostorima srpskog jezika svedok kontinuiteta i identiteta srpskog jezika i književnosti, kulture, istorije, prepoznatljiv znak i simbol; pokazatelj koliko je srpsko nasleđe bogato i utemeljeno”, naglašava Kovačević. On ističe da između srpskog jezika i ćirilice vlada odnos kakav nema nijedan drugi jezik sa svojim pismom – ćirilica je jedino srpsko nacionalno pismo. “Ta dva termina jedino se mogu u srpskom jeziku metonimijski zamenjivati: kada se kaže srpski jezik, nužno se

Tucic_jama.jpg

Drugi povratak iz mrtvih ujamljenog 1941.

U izdanju Muzeja žrtava genocida u Beogradu objavljena je ispovest Nikole Kostura. Hiljade izjava i svedočanstava Srba o zlodelima u NDH još čame u arhivima. I Italijani se gnušali ustaša Nikola Kostur iz Civljana u Severnoj Dalmaciji rodio se po drugi put kad je u junu 1941. ispuzao iz jame Tučić kod Gračaca, gde su ga s petoricom rođaka bacile ustaše. Za sobom je ostavio stotine leševa Srba iz susednih sela koje su u jami ubijale dojučerašnje komšije i kumovi od 10. aprila 1941, kad je proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8. oktobra. 2015. godine. Potresna ispovest Nikole

Branko Zagorac – jedna geografska sudbina

Жivot koji je stao u vreme između dva svetska rata, odvijao se između Zenice, odakle je zakoračio slobodu, i Jasenovca, gde je za njegovu tragičnu smrt bio sasvim dovoljan jedan uslov, mada je on kao Srbin i nekadašnji pripadnik Mlade Bosne u tim okolnostima ispunjavao dva uslova. Kada je pre četiri godine otpočelo obeležavanje stogodišnjice početka Prvog svetskog rata, stvorila se još jedna prilika da u srpskom društvu ožive stare, ali i da se rasplamsaju aktuelne, u devedesetim godinama prošloga veka nastale podele. Sve je lako i odmah podsetilo na nikad zarasle rane u tragičnoj istorijskoj i jugoslovenskoj sudbini srpskog društva. Tako se vekovni jubilej Velikog rata na razvalinama poslednje

TV HRAM: Stradanje Srba u Livanjskom kraju o kom se decenijama ćutalo (VIDEO)

Pravoslavnog srpskog stanovništva u Livanjskom kraju ostalo je samo u tragovima. Protiv potpunog zatiranja bore se nejaka staračka pleća ono malo Srba koji su ostali u Livnu, ali i nemoćna sećanja hiljada onih koje su vihor poslednjeg rata i hrvatski zločini rasejali širom sveta. Neki od njih i ove godine su se okupili u Livnu, i to na isti dan kada su ustaše na Ognjenu Mariju 1941. godine na najsvirepije načine ubili oko 1.600 pravoslavnih Srba livanjskog kraja bacajući ih u jame, neke zaklane, neke spaljene a neke su u jame dubine i do 40 metara i žive bacali. Izvršioci ovih zločina nad Srbima bile su njihove prve komšije, školski

Ljuban Jednak i patrijarh Pavle

Ljubana klali 1941, isterali ga 1995, a sada baš tu slave

“Novosti” u porodici Ljubana Jednaka, jedinog Srbina i preživelog svedoka ustaškog masakra. Namerno su izabrali 5. avgust kada je bilo veliko stradanje. NIJE slučajno nazovi pevač Marko Perković Tompson, u svojoj domovini popularan zbog izrazitog ustaštva, odabrao baš Glinu da u njoj održi koncert u okviru obeležavanja “Oluje”. Ustaški pir napravio je u mestu koje je jedan od simbola stradanja Srba u fašističkoj NDH. Koncert je održan 100 metara od naše porodične kuće i isto toliko od nekadašnje glinske pravoslavne Crkve Presvete Bogorodice, u kojoj su, 29. i 30. jula i 4. i 5. avgusta 1941, ustaše svirepo, noževima “srbosjecima”, poklale više od 1.700 Srba. Mesto koncerta je, dakle, “pažljivo”

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: O srpskom pesniku Muhamedu Hevajiju Uskjufiju

Hevajijeve pesme su važne zato što pokazuju srpsku nacionalnu svest kod Srba muslimanske vere u prvoj polovini XVII veka; što dokazuje da su u to vreme štokavski ikavci sebe identifikovali kao Srbe; jer ukazuju da je postojalo nepoverenje između Srba koji su prešli na muhamedanstvo i onih koji su ostali u pravoslavlju. G. Ugljanin je dao predlog da se jedna osnovna škola nazove imenom Muhameda Hevajija Uskjufija, srpskog pesnika iz prve polovine XVII veka. Ovaj predlog bih podržao ali ne i drugi deo – da se to učini promenom naziva dosadašnje škole „Vuk Karadžić“. Ko je Hevaji Uskjufi? Malo je poznat pa verujem da će iz ovog članka i g.

Ćerka ubijenog u „Lori“: Mašulović slavi „Oluju“, zna li šta su uradili mom ocu?

Kažu da je  Ivan Mašulović morao da ode na tu proslavu, ali pitala bih ga da je proslava bila u ‘Lori’, da li bi i tada otišao. Moj otac je ubijen u logoru ali, što je još gore, nimalo nisam iznenađena onim što se desilo. Pa, Stipe Mesić je bio počasni građanin Podgorice, reagovala je Aleksandra Simović (26), ćerka Ratka Simovića koji je mučen i ubijen u „Lori“. Ona je za „Kurir“ kazala da su u Nikšiću podijeljena mišljenja o potezu vojnog atašea Crne Gore, zavisno od toga da li je nekome u zloglasnom logoru stradao član porodice ili nije. „Da sretnem Mašulovića na ulici prišla bih mu i pitala

Položeni vijenci na partizansku spomen – kosturnicu

U Mokrom kod Pala danas su položeni vijenci na Spomen-kosturnicu poginulim borcima Narodnooslobodilačkog rata od 1941. do 1945. godine, kao i u Spomen-sobi za 70 poginulih srpskih boraca u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Vijence na Spomen-kosturnicu, gdje je upisano oko 500 imena poginulih sa područja mjesne zajednice Mokro, položili su delegacija SUBNOR-a, načelnik opštine Pale Boško Jugović, predsjednik Boračke organizacije Pale Mihajlo Parađina, predsjednik Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje Boško Tomić i građani. Predsjednik Mjesne boračke organizacije Mokro Ranko Minić rekao je Srni da se svake godine na današnji dan sjećaju onih koji su dali život za ovaj kraj. “Mještani su 1941. godine uzeli oružje u ruke i krenuli u borbu protiv

Potomci žrtava u bivšem ustaškom mučilištu: Mračna tajna prostorija dodijeljenih Udruženju „Jadovno“ (FOTO)

Neki podaci ukazuju da prostor u strogom centru Banjaluke, u kojem se nekad nalazio „Plavi podrum“, a potom restoran “Svilen konac”, pa Hrvatski kulturni centar, krije mračnu tajnu iz doba ustaške okupacije grada. Predsjednik Udruženja građana “Jadovno 1941” Dušan Bastašić kaže da ima ozbiljnih indicija da se na toj lokaciji nalazio zloglasni “plavi salon”, ustaški zatvori i mučilište, te apelovao na istoričare i stručnjake za arhivsku građu da to provjere. Inidicije ukazuju da je podrumski prostor u centru Banjaluke, preko puta hotela „Palas“, u Drugom svjetskom ratu bio ustaški zatvor i mučilište za zatočenike, uglavnom Srbe i Jevreje. Upravo taj prostor, koji je u međuvremenu devastiran, pa ga je potrebno

Romi u srpskoj vojsci Foto Privatna arhiva

Sudbina Roma u Velikom ratu

Izložba Dragoljuba Ackovića biće najesen predstavljena u Strazburu i Parizu. Za hrabrost dobijali Albansku spomenicu i Orden Karađorđeve zvezde. Izložba “Stradanje Roma u Prvom svetskom ratu” autora dr Dragoljuba Ackovića svedočanstvo je o sudbini Roma, koji su delili usud srpskog naroda u toku Velikog rata. Više od 150 originalnih dopisnica i fotografija predstavljeno je u postavci, koja je prvi put prikazana krajem decembra prošle godine u Galeriji Narodne banke Srbije. – Kao član Specijalističkog komiteta za Rome (CAHROM) pri Evropskom savetu dobio sam poziv da izložba gostuje u Strazburu od 12. do 19. oktobra za vreme trajanja zasedanja ovog komiteta – kaže Acković. – Takođe, na inicijativu generalnog sekretara Ministarstva

Slobodanka Srdić: U mislima sam putovala na Kordun

Kada su početkom kolovoza 1995. u daljini zagrmjeli topovi, a rafalna paljba bila sve bliža, 12-godišnja Slobodanka Milić i njena obitelj, otac, majka i brat Slobodan, napustili su rodno selo Donji Budački kraj Krnjaka.  – Na brzinu smo pokupili nešto garderobe, dokumente i krenuli u dugoj koloni, a da ni sami nismo znali kamo. Cilj je bio što prije pobjeći od eksplozija i pucnjave. Sjećam se da sam bila tužna jer sam ostavila sve ono što mi je bilo milo i drago, a nisam znala da li ću se ikada vratiti na svoj Kordun – svjedoči Slobodanka. Milići su prenoćili u Topuskom, pa su dalje autobusom preko Bosne krenuli u

Zoran Šaponjić

Jesi li, možda, čula za Prebilovce, Evropo?

Nešto duboko nije u redu sa sudom onih koji nam sude i koji nas tako lako osuđuju. Ni sa sudom, ni sa pravom, sa pravdom, sa pravičnošću, da ne kažem sa ljudskošću, jer, odavno kod njih ljudskosti nema. Zaista, ima li kraja licemerju pokvarene Evrope? I, čudi me što prekjuče nisu u Zagreb došli sa tenkovima, sa bornim kolima i avionima, u uglancanim uniformama da paradiraju zajedno sa onima koji su 1995. pobedili one nesrećne majke, babe i decu u izbegličkim kolonama pa sad to slave. Bili bi u Zagrebu dočekani cvećem, barem Zagreb ima iskustva u dočecima sa cvećem! I, duboko sam ubeđen da to, što nisu došli u

jedina-sacuvana.jpg

Robija Dejana Laganina

U potrazi za podacima o ustaškom genocidu nad srpskim narodom u Livnu i okolini u proljeće 1941. godine, na Ilin dan, 2. avgusta 1990, stigao sam u selo Gubin na krajnjem sjevero-zapadu Livanjskog polja. Tu je tada živjela sedamdesetogodišnja Sava Marčeta – Kozomara – Petrović, jedna od četrnaestoro preživjelih iz jame Ravni dolac na Dinari, žena koja je, kako je već opisano, iako u poodmakloj trudnoći, izdržala pad u jamu sa visine od blizu pedeset metara, preživjela u njoj mjesec i po dana i potom, tri mjeseca pošto je izvađena iz jame, rodila blizance… Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 30. avgusta 2017.

Tenkovima sravljeno groblje u "Oluji", foto: Novosti

Dok Crnogorci slave uz „Dom spremni“, Srbi obnavljaju groblja tenkovima sravnjena u „Oluji“

U Donjem livanjskom polju u Federaciji Bosne i Hercegovine Srbi se udružili da obnove groblja porušena u akciji „Oluja“, pišu „Novosti“. Hrvatska vojska pokazala svu bestijalnost kada je tenkovima sravnila sa zemljom spomenike u selu Bastasi. Više od dvadeset godina trebalo je pravoslavnim Srbima iz Donjeg livanjskog polja u Federaciji Bosne i Hercegovine da počnu da obnavljaju groblja porušena i oskrnavljena u operaciji „Oluja“. To su ovog ljeta uradili mještani sela Nuglašica i Bastasi u opštini Bosansko Grahovo. Ujedinili su se u časnoj namjeri da urede mjesta na kojima im počivaju preci. Naše groblje bilo je devastirano. Iako smo raštrkani po bijelom svetu, odlučili smo da je došao red da obnovimo

Foto: IN4S

Viteška pogibija regruta Stojadina

U imenu mu je sve zapisano. Stamenost, odlučnost i postojanost. Stojadin je stao i ostao da brani najuzvišeniju granicu ljudskog dostojanstva – zakletvu državi koja je gorela u ognju neraščišćenih računa, suludih ambicija lidera novih državica i naroda, rođenih na razvalinama jedne lepe zemlje, strašću opijene pastve euforično zaslepljene nagonom da omeđava svoje atare žicama mržnje. Iz tog unutrašnjeg mraka ubrzo će pokuljati erupcija gadosti kakvu samo ljudski um može da proizvede . Varaju se svi psihijatri koji mržnju definišu kao negativnu emociju ili poremećaj duše. Na ovim prostorima, potvrdili su to nedavno hrvatski crnokošuljaši u kopačkama na svetskom prvenstvu u fudbalu, ona je ideologija, strategija, oružje, baza za razne

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.