arrow up

Sećanje na ustaški masakr u kladuškoj crkvi

Hram Svetog Georgija u kojem je 1941. je na zverski način likvidirano više od 500 Srba dobio je status nacionalnog spomenika BiH. Specijalno za „Politiku” Milan Pilipović Hram Svetog Georgija u Velikoj Kladuši, izgrađena 1901, a osvećena 17. novembra 1913. godine, u kojoj su ustaše 29. jula 1941. na zverski način likvidirale više od 500 Srba iz Bosanske Bojne, Gradine, Bukovlja, Glinice i drugih sela, nedavno je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Crkva je prvo pripadala parohiji Vrelo, a od 1941. Glinskoj parohiji. Danas je u sastavu Bihaćko-petrovačke eparhije. Tokom gradnje, administrator je bio Leonid Jergić, a 1910. rukopoložen sveštenik Stojan Vranješević. Između dva svetska rata u Crkvi Svetog Georgija

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu (2)

U tekstu pod istim naslovom, objavljenom na ovim stranicama pre osam dana, napisao sam da su u poslednjih pola godine, po istom modelu, podignute i dve optužnice protiv dvojice pripadnika SVK, što je privuklo pažnju čitalaca uz molbu da i tim slučajevima posvetim jednu kolumnu, što i činim ovom prilikom. Piše: Savo Štrbac Жupanijsko državno odvetništvo u Splitu 27. novembra 2025. na službenoj internetskoj stranci DORH-a objavljuje dva saopštenja, u kojima se navodi da su, nakon sprovedene istrage, podigli dve optužnice protiv dva pripadnika SVK zbog krivičnog dela ratnog zločina silovanjem, s predlogom da im se sudi u odsustvu, jer se od avgusta 1995. kriju u Srbiji. Prvi (1970) se

Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (1)

Kada prećutiš zločin!? Kazna je nagrada, otac moj kao i tvoj, pod pritiskom sistema Josipa Broza su ćutali za bolje sutra. Nisu dočekali! Zato, pišem i pričam, zbog djece i njihove djece, i od te djece, njihove djece, i od te djece…. Umorni i promrzli, teška koraka vraćali smo se u hrasnički zatvor. U međuvremenu su nas grupisali u jednu prostoriju. Mokri, vlažni, vlažnih čarapa, brzo bi upuhali i tako zagrijali prostoriju u kojoj smo spavali. Na neugodan miris naših tijela i naše vlažne odjeće niko nije obraćao pažnju. Жeljni smo bili sna i odmora. Drugo jutro, ponovo u kolonu po dva. Na tom dugom pješačenju sjetih se priča naših

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

Olivera Šekularac: E moj deda, aoj Liko

Opet suze sa prađedovskih izvora ličkih, pomešane žalosnice i radosnice. To su one duboke kad ponornice naše izbiju, onom bistrinom jasnoćom.. pa te bole večne stare rane, žedan pored svih izvora, srećan jer te dotaknu ljudi.. naučila sam od detinjstva da živim sa mojom bakom virtuelno, danju u ravnici – noću u Lici. Meni je to normalno, noću me svojom pričom našoj kući vodi, tu je kuću kupio moj deda kada se sa njom oženio, bila započeta, on je završio.. nisam srela ženu mudriju, niti takvu koja je tako poštivala svoga muža i živog i mrtvog.. nema dede a ima ga uvek, nema kuće a imali smo je, nema dedovine,

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

Brutalan zločin na Lošinju

Odmah posle kapitulacije Italije, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić naredili su da se izvrši jedno od najtežih partizanskih zverstava. Draža: Verujem, da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod. Posle serije neuspešnih pritisaka, Britanci su septembra 1943. rešili da napuste Mihailovića i da se okrenu Titu. Najpre su mu, posle kapitulacije Italije, omogućili da i u ljudstvu, a pogotovo u naoružanju prestigne Mihailovića, jer su italijanskoj vojsci naložili da se predaje Titu i da mu ustupa svoje naoružanje, ali na tome se nisu zaustavili. Odlučili su da mu sklone i glavnu prepreku za osvajanje vlasti u Jugoslaviji – da smene generala Mihailovića. Zadatak da ispita okolnosti za prevrat dobio je

VERITAS: Godišnjica stradanja izbjeglica iz Krajine od NATO bombardovanja Surdulice 

Za oteti zavičaj i izgubljene živote izbjeglica sa Korduna i iz Like i četiri starace iz okolice Surdulice još niko nije odgovarao. U noći 30/31. maja 1999. godine NATO avioni su bombardovali područje opštine Surdulica sa 4 projektila velike razorne moći. Pogođena je specijalna bolnica za plućne bolesti “Sanatorijum” u jugoistočnom dijelu Surdulice. Dva projektila su direktno pogodila paviljon u kome su bile smještene izbjeglice iz bivše Republike Srpske Krajine, a jedan je pao u paviljon staračkog doma. Znatno je oštećen i paviljon sa plućnim bolesnicima. U tim objektima poginulo je 19 osoba. među kojima 15 izbjeglica sa Kordune i iz Like i četiri starice iz okolice Surdulice, dok ih

Milan Ružić

Stari Brod je mesto na kom se srpska krv uliva u Drinu

Nikada se nijedan Srbin ne može osećati dobro govoreći o zločinima u Starom Brodu, ali je još gore i teže ćutati. Ćutanje nas je koštalo zaborava preko šest hiljada srpskih žrtava u Miloševićima i Starom Brodu. U pitanju je mesto gde rečno dno više nije pokriveno kamenjem, nego Srbima. Ovo beskrajno modro prostranstvo je jedina tačka gde Drina tiho teče da ne budi one koje je pokrila. Bežeći od zagrljaja noževa, ljudi su skakali u zagrljaj reke i ona ih je svojom pesmom uljuljkala u smrt, tačnije u večni život. Ovo je mesto veličanstvene lepote, ali i velikog užasa. Sva ova lepota je morala da gleda šta su lokalni muslimani

Od Vračara do zavičaja – šta sam pronašla čekajući Časni pojas Presvete Bogorodice

Otkad je, pred Spasovdan, stigla vest da će u Srbiju, sa Svete Gore stići Časni pojas Presvete Bogorodice, rešila sam da se poklonim ovoj svetinji i celivam je. Stizale su i pre, pred velike praznike, važne relikvije u Beograd, ali ja nikad nisam osetila toliku želju da im se poklonim, da im budem blizu. Kako su dani odmicali, a redovi vernika pred Hramom Svetog Save bivali sve veći, uzdrmala se i moja vera da ću uopšte uspeti u svojoj nameri. Жelja je i dalje bila tu, ali kako uskladiti posao i višesatno čekanje, kako izdržati na suncu nekoliko sati u redu koji se sporo pomera… Bila sam na korak da

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Ko su Surdulički mučenici?

Sveti surdulički mučenici su kanonizovani novomučenici Srpske pravoslavne crkve, stradali od bugarskog okupatora u Prvom svetskom ratu. Crkva ih proslavlja 29. maja, na dan kada su 2010. godine njihove mošti pohranjene u obnovljenu Spomen-kosturnicu u Surdulici.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju očuvanja sećanja na stradale. Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se

Gordana Dostanić: Tamo je duša vaskrsla

U zemljopisu je upisano da Jonsko i Jadransko more spajaju Otrantska vrata. To je istina zemljopisa. Naša povest i duša naroda pišu da plave grobnice Krfa i Paga spajaju Srbi koji u njima vekuju usnuli. Evo me na tom svetom ostrvu. Sveto nam duže od veka. Kažu: plava je to grobnica. Plava je! Takva je voda koja od vajkada kupa i glača stene, one što sa svih strana ostrva lenjo u more uranjaju. I grobnica je. Grobnica naših iscrpljenih, bolesnih kostura u vodu plavu spuštenih kad su večnim snom uspavljivani. A ime mu Vido. Tom ostrvu. Kao sveti Vid, kao Vidovdan. Ne mogu Srbi bez Vidova dana, onog što nam

sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

NAJNOVIJE VIJESTI

Ponos i predrasude

Isčitavajući izveštaje u hrvatskim medijima o komemoraciji u Borovu, povodom nesrećnih događaja

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.