Rijetko šta više svjedoči udaljenost od smisla Vaskrsenja od tog pitanja.

Zamislite da su vam javili da vam je otac poginuo u borbi. I vidjeli su da je umro i sahranjen. No poslije tri dana – on se pojavi pred vašim vratima!
I onda dođe neko i pita vas: a kakva je poruka toga što vam se otac vratio? Možda i neka poruka postoji (tipa: nadajmo se nemogućem) ali čitav smisao događaja jeste to što se desilo, to što opet pričate sa ocem, a ne u “poruci”.
Vaskrsenje je upravo to – Događaj. Жelja da ga razvodne “porukom” uglavnom imaju tzv kilturološki Hrišćani, oni ljudi koji možda i ne vjeruju u Jevanđelje, ali bi da im Crkva čuva moral društva. No to prosto ne ide – Hristos je vaskrsao, pa će vaskrsnuti i naš narod i naša civilizacija vjerom u Njegovo Vaskrsenje ili će ta vjera da se prekreči u “poruku” nečega što niko neće da zapravo živi.
Ono što žulja današnjeg čovjeka nije toliko nevjerovanje po sebi – većina ljudi nekako vjeruje – već temelj vjere – Krst, Veliki Petak, čak i Velika Subota, kada Hristos ide u Šeol da sjenkama svih ljudi od Adama do Njega blagovijesti Carstvo Božije. Vaskrs – to i nekako “može”, svede se na “poruku”, “arhetip”, “priču”. No nikako Veliki Petak – smrt,stradanje, makar prividni poraz i nemoć. Nikako Velika Subota – danas roditelji štite “djecu” od saznanja o smrti i do kasnih dvadesetih godina “djeteta”. Taj dio “poruke” nepoželjan je i kao “poruka”.
No život se ne obazire na ono što je jednoj razmaženoj kulturi neprijatno.
On se događa, u strašnom stradanju i veličanstvenoj Obnovi, njegovo središte čini ono što se prije skoro 2000 godina desilo u Jerusalimu.
Ako to budemo nosili u sebi kao događaj koji nam je sve, i mi ćemo vaskrsnuti. I sada i o Dolasku Vaskrsloga.
Autor: Otac Darko Ristov Đogo