Misli o Otadžbini

„Budi radan i vrijedan član Otadžbine, jednom riječju, budi ono što treba da budeš: častan čovjek.”

Karahom jugoslovenske iluzije potkraj prošlog vijeka srpski narod je ušao u period krize identiteta. Neoimperijalna revizija istorijske svijesti čini da potraga za nacionalnim vrijednostima i građanskim dostojanstvom djeluju kao Sizifov posao. Ako tome dodamo još da je nacionalizam opterećen jugoslovenskim iskustvom, ne uvijek bez razloga, i prokažen kao isključivost, postaje jasno da temelje zdravom patriotizmu valja tražiti u predjugoslovenskim uzorima.

Jedan od ovakvih uzora je, nema sumnje, srpski književnik, političar i narodni tribun Petar Kočić. Kočićevo djelo, inspirisano idejom nacionalnog jedinstva i borbe protiv rđave tuđinske uprave, svojevrstan je putokaz kako se boriti za nacionalna prava i građansko dostojanstvo. Ove dvije ideje Kočić je objedinio u ideju „Otadžbine“, časopisa koji je pokrenuo u Banjoj Luci na Vidovdan 1907. godine. U uvodniku prvog broja „Otadžbine“ Kočić je zapisao:

Ispovjedajući svoje duboko uvjerenje, da su Bosna i Hercegovina, prema svom nacionalnom obilježju, srpske zemlje, ipak nećemo nikom nametati srpsko imje. Neka se zove kako ko hoće i miluje, a ko nam pristupi, dobro nam došao.

Drugim riječima, Kočić kaže, „Otadžbina“ pripada meni, ali podjednako ona pripada i onima koji ne misle kao ja. U istom broju časopisa objavljen je i tekst pod naslovom „Misli o Otadžbini”. Na jednostavan, za ondašnji neuki puk adekvatan način, on govori o važnosti nacionalnog jedinstva i građanskih prava i obaveza. Čini se da i nama danas može biti od koristi.

Otadžbina je veza koja nas spaja sa ljudima našega roda i jezika, bilo da pripadaju prošlosti ili budućnosti, bilo da žive u sadašnjosti.

Otadžbina je njiva na kojoj se neprestano sije i nžanje: mi žanjemo što su sijali naši preci, a sijemo da imaju šta žeti naši potomci.

Bez otadžbine nebismo imali predaka, a bez njihovih tekovina ti bi bio isto onako ubog i bijedan kao što su divljaci.

Upamti dobro ovo: ako mi svi pripadamo Otadžbini i ona pripada svakome od nas; bez toga nema ni uzajamnosti ni uzajamnog povjerenja među građanima! Ma gdje bio treba da uživaš istu bezbjednost kao i u Otadžbini i da imaš uvjerenje da za tobom stoji Otadžbina, gotova da te svom snagom zaštiti.

Čim nestane pravila jedan za sve, svi za jednog, Otadžbina je samo jedno obično ime.

Otadžbina je kao svako živo tijelo, čije zdravlje zavisi od radljivosti udova; čim udovi rade rđavo i tijelo opada; rade li dobro i ono je zdravo.

Budi radan i vrijedan član Otadžbine, jednom riječju, budi ono što treba da budeš: častan čovjek.

 

Piše: Dragoslav Ilić

Izvor: SRPSKI AKADEMSKI KRUG