Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
SpanishRastavljanje anđela od njihovih majki, slično je odvajanju Hristosa od Marije na Golgoti, ali i još strašnije zbog nevinosti te djece i nemogućnosti da sagledaju razlog za tako strašno nedjelo.
Možda se mogu pohvaliti desetinama pročitanih tekstova, čak hiljadama, isto toliko i knjiga različitih sadržaja i tematike od stručne literature, beletristike, klasike, naučnih knjiga itd.
Ako je netko, do srži ogolio ljudsku dušu, to je bio Dostojevski, uz njega i Igo i još poneki autori sa perfektno ispisanim stranicama tekstova.
Ali… jedan sam, moguće od rijetkih ljudi koji sam imao prilike čuti više „različitih“ verzija o tom, našem… kako su naši ljudi znali reći „krvavom komadiću kruha“! Detalj, istinita priča o „Komadiću kruha“ jedna je od najbolnijih priča koje sam čuo i pročitao.
Na sreću, ili moju veliku tugu imam je tonski zapisanu u trajanju od oko 2 minute od vinovnika te priče, koji joj je svjedočio vlastitim (nažalost) prisustvom. S druge strane, taj isti učesnik, tvrd na emociji (da li u dubini?), pomalo kordunaški surovi realista kada se promišlja o životu, teško je ispustao riječ o tome događaju.
Decenijama je trajala „borba“ da to ispriča i kaže, što je uradio tek pred smrt. Uz knjige, pogledao sam mnogobrojna vrhunska filmska ostvarenja na sličnu tematiku, ali mislim da bi iz uma nekoga od vrhunskih režisera (zamislite da to snimi Tarkovski) snimanje ove scene dalo i ispisalo zastrašujuću istinu, i scenu u nepojmljivom Genocidu nad srbskim narodom (u oba svjetska rata – Austriju se ne smije amnestirati od počinjenog Genocida u Srbiji tokom 1915 godine) koji se sistematski prikriva i umanjuje od strane počinioca i njihovih saveznika, ali i od jevrejskih (ne svih) istoričara da bi se održao primat stradanja jevreja (zašto? zbog čega?) iako su Jevreji i Srbi u tome sapatnici.
Najstrašnije od strašnog, to su zločini koji se počine nad djecom (zar Hristos ne govori svojim apostolima… pustite djecu k meni…) jer nema na ovome svijetu čistije duše od djetinje, nema iskrenijeg pogleda od djetinjeg, nema iskrenije suze od dječje suze.
A nad srbskom djecom tokom Drugog svjetskog rata počinjeni su najstrašniji zločini u istoriji ove civilizacije (ne bi ulazio u ekspertizu, ali pomenuću Mašvinsko mrtvo kolo kao simbol), dakle napadnuti su anđeli našeg naroda, te je stoga, ova priča „Komadić kruha“ jedan od najstrašnijih momenata u tim zločinima, njihov simbol.
Rastavljanje anđela od njihovih majki, slično je odvajanju Hristosa od Marije na Golgoti, ali i još strašnije zbog nevinosti te djece i nemogućnosti da sagledaju razlog za tako strašno nedjelo. (Hristos se svjesno žrtvovao, jer je kao jasnovidac potpuno sagledao svijet i zlo u njemu, preuzimajući njegove grijehe na sebe, ali i šaljući poruku da se pred zlom nikada ne smije pokleknuti, o tome je divno pisao vladika Njegoš).
Taj momenat, taj trenutak poslednjeg spoja djeteta sa majkom – pogledom, u duhovnom i metafizičkom smislu, i fizičkog (bacanjem toga komadića kruha materi) nosi u sebi vanvremensku i vanmaterijalnu simboliku tragike čije se bodlje u beskrajnoj silini te boli zabadaju u samo središte Univerzuma, dodirujući valjda tamo samu iskru početka svega, ne bi li tom povratnom informacijom zauvijek sprečile ponavljanje toga užasa.
Mnogo puta, uvijek iznova pogođen onim što bi čuo, slušao sam ovu priču, očajnički bježeći od nje u strahu da će me zdrobiti, smrviti i uništiti tolikom količinom užasa. Gospode Isuse Hriste, smiluj se dušama tih anđela, jer si ti rekao da ih se pusti ka tebi, i neka se nikada ne ponovi ova apokaliptična scena usađena u tkanje Univerzuma, koja nam pokazuje koliko zlo može biti veliko, ali i koliko ta nevina dječja duša može biti iznad njega u svojoj beskrajnoj ljubavi prema materi.
Od istog autora:
Mićo Martinović: Slavonija `91. !?
Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!
Vezani prilozi:
Svetozar Livada: Svedočim, ovako je bilo!
Željko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu
Željko Kresojević: VIDOVDAN – DAN VETERANA
Željko Kresojević: Signali nad gradom
Gdje leže kosti kolarićkih mučenika?
Jadovnička priča o Milici i Kati
