Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U Grubišnom polju će se u subotu, 27. aprila, sa početkom u 14 sati održati komemoracija za 508 naših predaka i rođaka koji su tog dana prije 72 godine odvedeni od svojih kuća i svi sem nekolicine svirepo ubijeni u kompleksu ustaškog logora Jadovno-Pag. Biće to, u periodu nekon posljednjeg rata druga takva manifestacija u organizaciji Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba, Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag 1941. iz Banjaluke i Zavičajnog udruženja »Bilogora« sa sjedištem u Beogradu.
Vikend koji je u toku prilika je da obavijestite svoje poznanike, prijatelje i rođake i sami se konsultujete sa svojom porodicom o mogućnostima da pođete na ovaj, ne tako dalek put na koji se prošle godine uputilo tek troje naših sunarodnika. Nije teško razumjeti one koje ni materijalne ni druge prepreke ne sprečavaju da nekoliko puta godišnje posjete stari zavičaj, a koji se istovremeno ne mogu odličiti da tamo odu na dan kada se treba pokloniti sjenama naših stradalnika. To je naprosto sindrom i opšte mjesto – potomci ubijenih Srba, za razliku od „braće po stradanju“ Jevreja, nemaju razvijenu kulturu sjećanja na pretke ubijene u Jadovnu, Jasenovcu, Šibeniku, Malom Grđevcu, Grubišnom Polju, na hiljadama strašnih mjesta gdje se kamen otvorio i gdje su zemlja, vatra i voda mogle Srbe progutati. Nikada u srpskoj istoriji do 1941. nije bilo manje neba i više jama.
Iskreno, istinito i pomalo naivno, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srbije Nenad Popović nedavno je na otvaranju prve izložbe o sistemu logora smrti Jadovno 1941. Ruskom domu u Beogradu rekao-«Da se o Jadovnom pričalo kada je za to bilo vreme, da Evropa i svet znaju o ovom pojmu, danas ne bi u Vukovaru mogli praviti demonstracije protiv ćirilice.»
Da se o tome na vrijeme pričalo ne bi bilo ni Otkosa, ni Bljeska ni Oluje… ni Milosrdnog anđela 24. marta 1999. Tog marta Džejms Šej, portparol NATO-a bestidno izjavljuje: „Srbe treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti“.
Četiri stotine godina poslije Kosovskog boja naše pra-pra-bake na Vojnoj krajini su djeci pjevale uspavanku
Srpska vjera poginuti neće Srpska slava potavnjeti neće, Car se Lazo zaboravit neće.
Obilić se pregoreti neće, Jug Bogdan se spominjati hoće i Kosovo polje žalostivo dok je sunca i dok je mjeseca.
Što nam se to dogodilo, zar smo postali beslovjesna stoka koja danas zaboravlja šta joj se juče desilo i koja kod zdravih očiju ne vidi da joj se danas-sutra čitav državni vrh sprema da stane u red za upis u Brankoviće?
Mi se još nismo iskupili za zaborav naših mučeničkih predaka. Upravo, ni korak više ne možemo napraviti bez valorizacije te žrtve. Sve dok ne zabeležimo sve one majke koje su sa svojom djecom kao anđeli poletjele u jame bezdanke, sve dok u knjige ne upišemo i u kamen ne uklešemo sve one bačene u oganj, sve utopljene i neznatno zatravljene, nema nam napred! Došli smo do zida i sve svetske ali i aždahe, svi monstrumi i akrepi nam dahću za vratom željni naših njiva i ruda, naših bubrega i srca. Dobrica Erić se još 1993. u Prkosnoj pesmi“pita
Šta će ovde džihadlije Krstaši, farmeri koji Ti čereče sinove i kćeri Mora da su čule belosvetske bande pa ih vade da ih presade u sopstvene grudi ne bi li i oni tako bili ljudi.
Međutim, oni samo rade svoj posao i rade ga toliko dugo da se profesori istorije ne usuđuju reći učenicima koliko je to vreme, a ruku na srce, većina to i ne zna.
Geografija srbomržnje se ni kao pojam ne smije spomenuti. Zaboga, nema mržnje u srbosjeku, u srbomlatu, u osiromašenom uranijumu, ima samo interesa, zavapiće svete krave iz nevladinih organizacija i tobože nezavisnih medija. Mejstrim istorija će vas uvjeravati da smo po bajkolikoj Porfirogenitovoj De administrando imperio na Balkan došli 635. godine, a skrivaće kao zmija noge banalni podatak na koji ukazuju DNK haplotipovi da smo ovdje svoji na svome već 25.000 godina. Hitler nam 6. aprila 1941. kao prvi cilj bombardovanja uništava memoriju naroda u
Narodnoj biblioteci Srbije, da bi njegovi nasljednici danas drsko tražili promjenu svijesti u Srba. Danas se zakorovljene srpske njive u Hrvatskoj vide iz svemira, ali ko zna, možda je to bio samo jedan od uslova toj zemlji za prijem u Četvrti rajh.
Nema nam druge, kad to ni nauka ni država nije uzela kao svoj zadatak, nego da pamtimo i o tome učimo svoju djecu kao što su to činili naši stari, sa guslama ili bez njih. Za to nisu potrebni kompjuteri. Negdje oko 1.000 godina prije nove ere u Indiji je živio jedan od navećih ljudskih umova, čuveni gramatičar Panini čiju normativnu gramatiku ubrajaju u desetak najvećih djela ikada napisanih. Usporedbe radi, mi ni danas nemamo normativnu gramatiku. Negdje u to vrijeme su prvi puta zapisane i najstarije predaje ljudske rase, među kojima i Rg-veda čiji se sadržaj usmeno prenosio po različitim procjenama 3-5000 godina. I nisu to bile pjesmice za čitanku ili molitve od stranci – dvije. Usmeno se prenosila basnoslavna vedska biblioteka od nekoliko hiljada tomova. Ono što je povezuje sa Paninijem u našem primjeru je to što se on u jednom tekstu žali da je uprkos tome što je upamćen nepogrešivo svaki glas, čak i ispravan naglasak, značenje mnogih riječi s vremenom zaboravljeno!
Mi smo očita potvrda izreke da narod koji ne upamti svoju istoriju mora da je ponovi. Kao što i oni koji ne poštuju žrtve u svom narodu i ne pamte ih, po nekoj logici stvari moraju i sami postati žtrve. Kultura sjećanja nije dakle samo pijetet prema stradalima, već isto tako i briga za svoje potomke. Nema bolje potvrde za to od citata u prilogu koji su preuzeti iz knjige Zorana Petrovića Piroćanca: Izbrisati srpski virus.
Zavičajno udruženje «Bilogora» nažalost ne raspolaže sredstvima kojima bi finansiralo odlazak u Grubišno Polje 7. aprila (istog dana u 10 časova organizuje se i komemoracija za Srbe poklane u Gudovcu). Sve dok to ne bude rješeno preostaje nam samoorganizacija, grupni odlasci u nekoliko automobila ili kombija. Sve koji su odlučili da krenu na put, molimo da se jave zbog zajedničke organizacije i drugih informacija o protokolu, na neku od navedenih adresa ili telefona.
bastasic.milan@gmail.com 011/2695-605 / 510 064/101-3322
stevo.djukic_ru@yahoo.com 022/472-527, 063/8179-467
bastasic@gmail.com Dušan Bastašić, Banjaluka
radelicranko@yahoo.com 026/391-179 063/1535-703
dusanjelic49@yahoo.com 021/410-632 063/523-994
Vezane vijesti:
Video: Grubišno polje – 28. IX 2012. – parastos i komemoracija
Obraćanje Anete Lalić iz SNV-a u Grubišnom Polju 28. septembra 2012.
Obraćanje predsjednika UG Jadovno 1941. u Grubišnom Polju, 28. septembra 2012.
SLUŽEN PARASTOS ZA POBIJENE SRBE IZ GRUBIŠNOG POLjA
OBNOVITI SPOMEN-PLOČU POBIJENIM SRBIMA IZ GRUBIŠNA POLjA
Grubišno Polje 27. april 2006., Obilježavanje 65 godišnjice likvidacije 487 Grubišnopoljskih Srba
OPŠTINA GRUBIŠNO POLjE – ŽRTVE RATA 1941-1945 – Jovan Mirković
Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991.
