arrow up

Srpska crkva u Pritoci, ili kako Al Džazira miniranje naziva zubom vremena

Hram je posvećen Sv. apostolima Petru i Pavlu, za njega je zemljište dao lokalni beg, ali Al Džazira propušta da naglasi da su ga srušile ustaše, a Srba u Bihaću i okolini više nema. Pravoslavna crkva, srez Pritoka- opština Bihać. Ovako počinje jedan tekst vezan za pravoslavnu crkvu, srez Pritoka kod Bihaća: „Naselje Pritoka nalazi se sa istočne strane od Bihaća i udaljeno je od centra grada sat hoda. Proteže se od Ribićke glavice na sjevernoj strani do naselja Ružica na južnoj.Smješteno je u ravnici po kojoj su nekad bile razastrte livade i pašnjaci, koje se spuštaju do Une.Upravo na toj ravnici, uz magistralni put, Bihać- Bosanski Petrovac, još stoji

Saša Nedeljković: Pomoć stradalnicima iz Hrvatske

Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice  bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (1) “Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili otpušteni iz službe u raznim mestima Banovine Hrvatske, ili koji su pred pretnjama i napadima morali da se

LOGOR “CIGLANE”, ZABORAVLJENO STRATIŠTE POTKOZARSKIH SRBA

Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari. Objavio D. Stojnić Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru. – Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno

JVUO

USTANAK SRBA 1941. GODINE: Spontani otpor ustaškom progonu

Ustanak Srba 1941. bio je spontani odgovor na progone, pokolje i planirano biološko uništavanje od strane fašističke vlasti u Hrvatskoj. U početku otpor  nije bio  posebno organizovan, naročito u organizaciji oružane borbe. Ustanak je isprovociran žestinom djelovanja fašističkih neprijatelja. Poslije sloma Jugoslavije granica Njemačke sa Rajne pomjera se na Vislu. Namjera je Njemačke  da ovlada istočnom Evropom, a taj  politički, osvajački, plan zavisio je od velikih sila izvan njemačkog kruga. Jugoslavija je 1941. razbijena. Na ruševinama Jugoslavije  povučene su granice novih država, i ta je činjenica velikim dijelom  odredila i prirodu izbijanja ustanka Srba na toj teritoriji. Ustanak je bio neminovan iako ga niko nije planirao. Prema novonastaloj geopolitičkoj situaciji

MASTILOVIĆ: Mapa Jugoistočne Evrope sve više liči na onu koju je uspostavio Hitler 1941. godine

Nema sumnje da je ono što je radio Haški tribunal u prethodnom periodu ne samo pokušaj cementiranja novog geopolitičkog stanja na Balkanu, već i novi način falsifikovanja istorijskih činjenica. Osim toga, upornim pokušajima da se Srbi u Haškom tribunalu „zvanično“ proglase za glavne krivce krvavih ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina XX vijeka, pa čak i za genocidni narod, nastoji se amnestirati i opravdati uloga zapadnih sila u razbijanju Jugoslavije, ali i  zločini genocida koje su nad Srbima u Drugom svjetskom ratu provodili Hitlerov Treći Rajh i njegovi vjerni saveznici i sateliti, poput Nezavisne Države Hrvatske.  U petak, 24. jula, predsednik Ruskog istorijskog društva (RIO) Sergej Nariškin,  održao je

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

NE ZABORAVITI STRADANJA SVEŠTENIKA I SVIH LJUDI IZ VOZUĆE

U manastiru Sveta Trojica – Vozućica u opštini Zavidovići u FBiH služeno je večernje bogosluženje povodom obilježavanja Svetih dabrobosanskih mučenika, među kojima je vozućki sveštenik Jovan Zečević koji je postradao u logoru 1941. godine. Protojerej-stavrofor Zoran Жivković rekao je Srni da je ovo bogosluženje molitveno sjećanje na teška stradanja sveštenstva u Drugom svjetskom ratu, ali i svih ljudi sa područja Vozuće. “Molimo se Bogu za sve postradale. Stradanja srpskog naroda i sveštenika, među kojima je Jovan Vozućki, ne smije da bude prepušteno zaboravu da bi nam svima budućnost bila bolja, a stradanja nikada više nikome ponovljena”, naglasio je otac Жivković sinoć nakon molitve. Večernjem bogosluženju povodom obilježavanja Svetih dabrobosanskih mučenika

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

SJEĆANJE NA MUSTAFU ĐERZIĆA – Srbin musliman štitio svoje pravoslavne sunarodnike od ustaša

Selo Gare nalazi se danas u opštini Zavidovići u entitetu Federacija BiH. Gare se nalaze u blizini Vozuće koja je poznata po zločinima mudžahedina nad Srbima na kraju odbrambeno-otadžbinskog rata. Tada je Vozuću sa okolinom, napustilo 7 680 Srba. Selo je većinski muslimansko. Tokom Drugog svjetskog rata iz ovoga sela ustaše su regrutovali muslimane za svoje jedinice. Najviše muslimana bilo je u lokalnoj muslimanskoj miliciji. Neki su išli dobrovoljno, a neki pod prisilom. Nažalost, i u ovom muslimanskom selu bilo je onih koji su činili strašne zločine i pljačke nad srpskim stanovništvom. Prema svjedočenjima preživjelih Srba nakon rata, ovi milicioneri pripadali su Hadžiefendić ligiji sa sjedištem u Tuzli. Na čelu

Milan Radanović: Crkva do kraja rata nije mijenjala odnos prema ustaškoj državi

Rimokatolička crkva, kao najznačajniji subjekt u hrvatskom društvu, propustila je povijesnu priliku da doprinese saniranju užasavajućih posljedica ustaške antisrpske politike. Bio bi to zalog budućem mnogo boljem međunacionalnom razumijevanju i uvažavanju, pogotovo među dva najveća naroda u Hrvatskoj i Jugoslaviji Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Saša Kosanović ; 30. maj 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Srpsko narodno vijeće nedavno je izdalo zbornik radova pod nazivom ‘Pokatoličavanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj’. U

“Za dom spremni” na spomeniku žrtvama NOB-a

Ustaški pozdrav “Za dom spremni” i grbovi HOS-a iscrtani su na spomeniku žrtvama NOB-a u mjestu Dugi Rat u Dalmaciji. Prošle sedmice u ovom mjestu naslikan je mural posvećen Hrvatskim oružanim snagama /HOS/, nakon čega se vlast ogradila od ovog incidenta, a potom juče i prekrečila ovaj mural. Nakon toga osrnavljen je spomenik palim borcima NOB-a, koji se nalazi u parku, nedaleko od mjesta gdje je bio mural, prenose hrvatski mediji. Nacrtani su grbovi HOS-a, uz pozdrav “Za dom spremni”, a na mjestu prebrisanog murala pojavila su se dva nova, ali umanjena grba “HOS-a” i ponovo ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Izvor: RTRS

Dijana Budisavljević

Austrijanci izbegavaju da spomenu Srbe na memorijalnoj tabli Diane Budisavljević. Kažu da nema mesta..

“Na osnovu dosadašnjih istraživanja, Diana je spasavala srpsku decu i to bi trebalo da bude naznačeno”. Diana Budisavljević, Austrijanka iz Inzbruka koja je tokom Drugog svetskog rata zadužila srpski narod u marionetskoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj, spasavajući srpsku decu iz zloglasnih logora – gladne, iscrpljene i na ivici smrti, nije zaboravljena ni u svom rodnom gradu. Ali, nekome je teško da na tabli sa njenim imenom uopšte spomene Srbe, a spasla je 10.000 srpske dece. “Sećanje nikada nije završen proces”, prenose izjavu zamenice gradonačelnika Uši Švarcl na portalu  portalu tt.com , (dnevne Tirolske novine koje su među najčitanijima u Austriji). Gospođa Uši je, inače, predsedavajuća Kulturnog saveta Grada, koj je usvojio

Sandra Blagić: Pokolj u Drakseniću

Svaki put kada pođem za Jasenovac ili Donju Gradinu, desi se nekako da Draksenićem prođem. Da li je to što dušu svoju ostavim na poljima tišine, tuge, pakla i raja? Ali, evo Bogu hvala imala sam i s kim da vidim to mjesto stradanja, patnje i muka. Ni te hladne zime 1942. godine na pravoslavni Mali Božić, Srbi nisu pošteđeni. Hrvati ustaše, one Srbe koje nisu ubili na kućnom pragu otjerali su u crkvu. U hramu su ih silovali, mučili, iskasapili, poklali. Niz zidove slijevala se krv! Njih 360 pravoslavnih duša uznijelo se ka Gospodu.O ovom zločinu postoji nekoliko svjedočanstava.Pokolj su preživjele Mara Blagojević kao i Anka Pavković s kćerkom

Rados_Ljusic.jpg

Radoš Ljušić: Sava, reka srpskih žrtava iz Jasenovca

Diana Budisavljević (Obekser), spasavajući srpsku decu, uradila je više za srpstvo od srpske i jugoslovenske države i svih Srba. Izvor: DANAS ; Autor: Radoš Ljušić , 27. aprila 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Podstaknut filmom o ovoj plemenitoj Austrijanki, napisah dva svoja doživljaja prožeta najvećom srpskom tragedijom. Sistem logora, pod imenom Jasenovac, najveće je stratište Srba i s najvećim pomorom dece na svetu. Plazulja, seoce uz grad Brčko, na putu prema Banjaluci.

D. Bokan: Zašto je film „Dnevnik Diane Budisavljević“ važan i koristan

U ime svih postradalih srpskih (i svih drugih) mučenika, hvala Dani i Diani i svima koji su pomogli da se ovaj film ipak pojavi pred zakorelom i uspavanom savešću svih onih koji o tom stradanju nisu ni razmišljali, a kamoli zaplakali i zamislili se. Izvor: Fejsbuk ; Autor: Dragoslav Bokan ; 24. april 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala.U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Hvala Dani i Diani i svima koji su pomogli da se ovaj film ipak pojavi

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.