arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Stevan Kostić

Pogledajte FILM – NDH: Strah, ponor, muk

ENGLISH Kako je nastala Nezavisna država Hrvatska, kakav je bio njen karakter i ko je odlučivao o životu i smrti? Zašto su logor Slana na Pagu prozvali „pakao u kamenoj pustinji“, za šta su u leto 1941. služile brojne kraške jame na planini Velebit, zašto na planini Kozari godinama posle Drugog svetskog rata nije bilo dece i ima li najjačeg utiska iz „planine mrtvih u slavonskoj ravnici“, kako su neki zvali Jasenovac? Tim pitanjima bavi se trodelni dokumentarni film RTS-a NDH – Strah, NDH – Ponor i NDH – Muk. Ekipa RTS-a posetila je mesto nekadašnjeg logora Jadovno na Velebitu, logora Slana na Pagu, spomen područje Jasenovac u Hrvatskoj i

„UMANjENjE BROJA JASENOVAČKIH ŽRTAVA VODI PORICANjU ZLOČINA“ Režiser Momčilo Mrdaković upozorio na prekrajanje istorije

Srpski režiser i arhitekta Momčilo Mrdaković, autor crnohumorne komedije „Mamaroš“, rekao je da priprema dva nova filma koja će se baviti temom zločina nad Srbima i Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, te ukazuje na opasnost od revizije, poricanja i umanjenja srpskih žrtava u ustaškom logoru Jasenovcu. Mrdaković, čija uža i šira porodica stradala u Jasenovcu, ističe u intervju Srni da umanjenje broja jasenovačkih žrtava vodi poricanju tog zločina, pa se pojavljuju istoričari iz Hrvatske koji ne govore o pobijenim Srbima u Jasenovcu, nego da su pobijeni „ustanici komunisti“. On je naveo da će jedan film biti o njegovoj majci Vukosavi Mrdaković, rođenoj Gligić, koja je preživjela ustaški logor Staru Gradišku

Časne sestre su injekcijama ubijale decu

Samo zahvaljujući spletu srećnih okolnosti osmogodišnji Slavko i jedanaestogodišnja Branka Lakobrija, rođeni brat i sestra, nisu doživeli kobnu sudbinu kao zatočenici ustaških logora Jadovno i Stara Gradiška. Radmila Ristić (Foto D. Bukvić) O patnjama kozaračke dece ispričaću vam kroz ispovest mojih brata i sestre od strica, Slavka i Branke Lakobrije, koji su 1941. iz sela Miloševo Brdo kod Gradiške u današnjoj BiH odvedeni u logore Jadovno i Stara Gradiška. Ovim rečima, Beograđanka Radmila Ristić (88), rođena Lakobrija, počinje razgovor za „Politiku”, s namerom da doprinese brojnim svedočanstvima o ustaškim zločinima u Drugom svetskom ratu. Uoči tog oružanog sukoba, ona je kao osmogodišnja devojčica živela u Beogradu, s porodicom. Njen otac

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film „Sons of Herod“

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

NAJPOTRESNIJI STIH SRPSKE ISTORIJE: Mlada Srpkinja u ustaškom logoru je svojom krvlju ispisala ove reči!

Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (81), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo se to uništenje nepovratnim, sve dok posle višedecenijskog traganja dr Babić nije pronašao treći primerak svedočenja preživelih

Dragoslav Bokan: MORAMO DA PRIZNAMO ZLOČINE…

Da, mi, Srbi, moramo konačno i zauvek DA PRIZNAMO ZLOČINE POČINjENE NAD NAMA, kako u Drugom svetskom ratu, tako i pre i posle toga – od hrvatsko-ustaške, šiptarsko-arnautske, muslimansko-bošnjačke, bugarske, nemačke, mađarske, italijanske, partizansko-komunističke ruke. Dakle, možemo da prihvatimo deo matrice drugosrbijanskih izroda, njima nasuprot – da zaista trebamo i moramo da ”priznamo zločine” o kojima sramno malo znamo i kao da nas i nešto nije previše briga. Da priznamo sebi sve te bezbrojne i jezive zločine (razmera GENOCIDA) počinjene nad nevinim srpskim civilima, a u paklenom cilju našeg isterivanja, preveravanja, obezboženja, rasrbljavanja i totalnog uništenja sa aktuelne i one istorijske mape. Tek ako sebi dopustimo da spoznamo ŠTA nam

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao „tuđi vek“, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove „globalne infosfere“ kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i „pakuje u svoju podsvest“. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da „hiljadu puta ponovljena laž postaje istina“, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje „istina“. Valjda poneseni komunikološkim

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački „BREND“

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac

U Banjaluci je u četvrtak u 87. godini preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac, senator Republike Srpske, potvrdila je za RTRS Dobrila Kukolj, predsjednica Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke, čiji je Vučkovac bio član. Kukoljeva je navela da je doktor Vučkovac bio veliki čovjek i dobročinitelj, poznata ličnost u gradu Banjaluka i šire. Podsjetila je da je Vučkovac 1942. godine zarobljen i sa porodicom odveden u logor Stara Gradiška, odakle je prebačen u logor Mlaka-Jablanac i na kraju u Jasenovac. Iz Jasenovca je, rastavljen od majke i sa ostalom djecom, odveden u logor Sisak, zatim prebačen u Zagreb a potom u Jastrebarsko. Kao sedmogodišnje dijete proživio je torture

Dimić: Za Stepinca pravoslavlje bilo najveće prokletstvo Evrope

Kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je 1940. bio spreman da prihvati svaku drugu državnu kombinaciju, samo ne život sa Srbima, a pravoslavlje označavao kao najveće prokletstvo Evrope, današnja hrvatska istoriografija uzdiže na nivo sveca i o njemu nekritički sudi, ističe akademik Ljubodrag Dimić. Stepinac Foto: RTRS Dimić, koji je bio član mješovite srpsko-hrvatske komisije o ulozi i djelu Stepinca, kaže da je zagrebački nadbiskup od prvog do posljednjeg dana učestvovao u „katoličkoj žetvi pravoslavne njive“ u okviru NDH, za koju je tvrdio da je „stvorena Božijom milošću“. – Stepinac je formiran u okviru klerikalnih tradicija kojih se nije odricao do kraja života. Tolerancije tu nije bilo. Katolička država na

Pokrivalica: Lordan je već dobio pare

U Banjoj Luci je gotovo reprizirana scena kada Milan Bandić, dan nakon što je potpisao peticiju da srpsko pismo ne može biti korišteno u Vukovaru, dočekan od gomile novinara i sa ushićenjem. Da bi ih još dodatno ponizio „šalom“, kako mu se to nikad ne može desiti u Zagrebu kojem je gradonačelnik. Naravno, niko ga nije pitao da li ga je sramota i otkud mu obraz da nakon tako nečega dođe u Banju Luku, a pogotovo gradonačelnik-domaćin. Koji je, da ima nacionalnog i državničkog dostojanstva, nakon potpisa na takvu protivsrpsku peticiju trebao otkazati sastanak. Prije filma o Jasenovcu, da kažemo da je broj žrtava nebitan I danas je tako, mada

Ona spasavala, on ubijao: Bolan film o Austrijancima i nama

Veći deo srpske javnosti će sigurno biti iznenađen činjenicom da je najsvirepiji i najmasovniji zločin u Drugom svetskom ratu na prostoru okupirane Srbije počinjen od strane Vermahta bio u Dragincu, jednom malom mestu nedaleko od Loznice. Tu je broj žrtava veći nego u Kragujevcu, kaže za Nova.rs novinar Austrijske državne televizije ORF Zoran Dobrić, autor dokumentarnog filma „Dva lica rata“. Ovaj dokumentarni film o zločinima Vermahta u okupiranoj Srbiji i ustaškog režima u fašističkoj Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, premijerno je prikazan 13. januara na austrijskom javnom servisu. POGLEDAJTE FILM Priču o dobru i zlu Dobrić je protkao kroz sudbinu dvoje Austrijanaca koji su bili aktivni na tlu bivše

Dijana Budisavljević

Reakcija na tekst u „Inzbruk informiše“ povodom imenovanja vrtića Diane Budisavljević u Inzbruku

Šest godina nakon šo je usvojena odluka, u Inzbruku će konačno biti imenovan dečiji vrtić po Diani Budisavljević, Tirolki po devojačkom prezimenu Obekser, koja je tokom Drugog svetskog rata spasila preko 10.000 pretežno srpske dece od genocida. Lepa vest je i u tome što ovaj vrtić više neće nositi ime po nacističkom lekaru Burghardu Brajtneru. Zvaničnicima grada Inzbruka za ovu odluku pripada velika pohvala i poštovanje. No, ipak postoji jedna bolna tačka u celoj priči: U zvaničnom glasilu grada Inzbruka „Inzbruk informiše“ se ne spominje poreklo spašene dece. Time se ovde propušta ključna stvar, jer su fašistički počinioci decu strpavali u logore smrti samo zbog njihove etničke pripadnosti. Zato smo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.