arrow up

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

Gradići kod Velike Gorice

DAN KADA JE STVORENA NAJKRVAVIJA DRЖAVA U ISTORIJI BALKANA

Fašistička Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, na čelu sa ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem, koja je bila ratni saveznik nacističkog vođe Adolfa Hitlera, formirana je na današnji dan 1941. godine. Na radiju je pročitan poziv narodu dotadašnjeg potpredsjednika jugoslovenske vlade Vlatka Mačeka da se pokori njemačkoj vojsci i podrži ustaše, koje su odmah počele teror nad Srbima, Jevrejima i Romima. Do jeseni 1941. u Srbiju je protjerano oko 200.000 Srba. Pravoslavni Srbi su, sa blagoslovom Vatikana i Rimokatoličke crkve u NDH, prisilno prekrštavani, a najdrastičniji oblik terora nad Srbima, Jevrejima i Romima bili su masovni pokolji. Samo u Jasenovcu usmrćeno je više stotina hiljada ljudi. Ta najveća “fabrika” smrti u Drugom svjetskom

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

Nemanja Dević: Smiljanska beseda

Na inicijativu udruženja građana “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, kod masovne grobnice u Teslinom Smiljanu u kojoj je sahranjeno najmanje 500 Srba pobijenih u vreme Nezavisne Države Hrvatske, 30. juna 2018. potomci i poštovaoci žrtava su postavili Časni krst. Tom prilikom pročitana je Smiljanska beseda Nemanje Devića čiji tekst prenosimo u celini. Pamteći skupe, Danas prolazimo stazama koju su, ma gde da smo rođeni, prošli naši preci. Stazama koje su natopljene suzama i krvlju naših novomučenika. Stazama krstonosnim i stazama svetih. I zato današnji hod po toj kamenitoj putanji ne predstavlja naš podvig, već blagoslov što smo se udostojili da tim stopama pođemo. Često se na tužnom i patnjama išaranom licu

Akademik Vasilije Krestić: Hrvatsko svojatanje Nikole Tesle

Da bi dokazali da je Tesla bio Hrvat, a ne Srbin srpske pravoslavne vere, hrvatski člankopisci bezočno falsifikuju istorijske činjenice, pozivaju se na hrvatsko državno pravo i na iz njega proističuće zaključke  U najnovijim raspravama održanim u Hrvatskom saboru povodom vandalskog rušenja spomenika Nikoli Tesli, koje se dogodilo 1992. godine, i namere da se on izvuče iz skladišta Likovne akademije, obnovi i ponovno postavi, nije moglo da bude zaobiđeno ni pitanje nacionalne pripadnosti tog velikog naučnika. To pitanje posebno je zatalasalo hrvatsku i srpsku javnost povodom obeležavanja 150-godišnjice rođenja Nikole Tesle. Tada su o tome objavljeni mnogi tekstovi s netačnim a ponekad i zlonamernim tumačenjima pa i falsifikatima. Netačnosti su

Kalendar genocida: 06. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

Sjećanje ne blijedi ni poslije 78 godina od krvavog ustaškog pira u Lici

Selo Smiljan  (rodno selo Nikole Tesle). 1. avgusta 1941. godine ustaše  poklale 66 muškaraca, žena i djece i spalile u njihovim kućama pod vodstvom Rude Ritza (učitelj, zlikovac, komandant ustaškog logora Jadovno na Velebitu), Adžije Jose i Dragana Devčića. Dolina u Pločanskom klancu, Udbina. Prvog avgusta 1941. godine ustaše zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih zaselaka od kojih samo iz sela Komića. Njive u selu Gnjatovići, Lovinac, Gračac, postale su groblje pobijenih Srba. Ustaše su 29. jula i 2. avgusta 1941. godine od ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo životom zapustjelo. U nepopaljene kuće ubijenih Srba ustaše uselili Hrvate iz Rudopolja, Jasenova i Golica. U selu Komić ustaše su 01.

Sandra Blagić: Krst časni uz prijebojski bezdan

Svaki put kada uznosimo Krst časni, da bismo obilježili još jednu jamu, kiša nas ispraća. To Gospod poručuje da je uz nas! Hvala Ti Svevišnji što čuvaš ovčice tvoje, koje ne zaboravljaju mučenike naše. Oko 9 časova ujutro dolazimo u kordunaško selo Sadilovac, pred hram Rođenja Presvete Bogorodice. Na 77. godišnjicu stradanja Sadilovčana i okolnih sela, pravoslavnih Srba od strane Hrvata – ustaša. Pokolj 463 žrtve koje su pobijene i zapaljene u crkvi a najmlađa žrtva tog ljetnog dana nije imala ni ime. Beba od mjesec dana! Novorođenče. Dana 31. jula 1942. godine ustaške zvijeri su u Sadilovcu, u crkvi, na najmonstruozniji način ubile te zapalile žene, djecu i muškarce.

Slobodan_Antonic_media_centar.jpg

S. Antonić: Onaj ko letuje u Hrvatskoj doprinosi normalizaciji stoletnog genocida koji traje

Današnje letovanje naših arhigrađanskih selebritija u NDH 2.0 spada, zapravo, u isti smisaoni segment kao i letovanje u NDH 1.0. Ovih dana naši arhigrađanski selebritiji hvale se putovanjima po Hrvatskoj. „Igra Hajduk, danas, sad nekad, divno je biti u Splitu“!, diči se Sofija Todorović, „komšinica iz Borče“ (zapravo, aktivistkinja YIHR-a), poznata po akciji „Burek solidarnosti“ (posle koje je Kandićkin FHP pozvao Evropski sud za ljudska prava da je uzme u zaštitu od srpskih nacionalista). „Za 18 godina super letovanja“ u Hrvatskoj, pohvalio se i Srđan Dragojević, „niko me ružno pogledao nije“. „Mislim da tabloidi raspiruju mržnju, kao 90-tih“, dodao je. I dok nam Sergej Trifunović šalje „pozdrav s magičnog Cresa“,

GLAVU DAJEM, ALI SVOJ NAROD NE OSTAVLJAM: Da li smo dostojni ljubavi Svetog Save Gornjokarlovačkog

Od Svetog Save do današnjih dana jedina konstanta srpskog naroda je Srpska pravoslavna crkva. Kada pogledamo pravoslavni kalendar teško je nabrojati sve srpske svetitelje. Kroz vijekove ih je bilo mnogo, ali posebno su upečatljivi oni koji su stradali u vrijeme zločinačke NDH. Prema istraživanju sveštenika Velibora V. Džomića u četiri godine ustaških zločina ubijeno je 205 pravoslavnih sveštenika, tri episkopa i dva Mitropolita. Neki od njih proglašeni su svetim, a među tim žitijama posebno je upečatljiva sudbina episkopa gornjokarlovačkog Save Trlajića. Podsjećanje na njegovu sudbinu posebno je važno danas u vremenu kada postoje oni koji pokušavaju da operu biografiju Alojzija Stepinca. Naime, prema svjedočanstvu sveštenika Jovana Silaškog koje je objavljeno

Jovan Dučić

NAJPOTRESNIJA PESMA JOVANA DUČIĆA: Bila je zaboravljena u Srbiji, pevala o Pokolju našeg naroda

Izveštaje o pokoljima nad Srbima od strane ustaša, Dučić je prihvatio veoma teško. Plakao je, očajavao i tugovao nad tragedijom svog naroda. Tako je, 20.10.1941. godine, nastala njegova manje poznata, anatemisana pesma “Vrbas”.   Prvi put je, kao citat (!), štampana u američkom izdanju Dučićevih sabranih dela 1951. godine, i to u odeljku “Umesto predgovora”, Luke M. Pejovića. Iz prevelikog poštovanja prema mrtvom pesniku, Pejović nije želeo da svoj tekst nazove predgovorom. U njemu je opisao i poslednje Dučićeve dane, provedene kod rođaka Mihaila Dučića u “Vili na jezeru”: U “Vili na Jezeru” Dučić je pisao, pevao i plakao, čitajući izveštaje o strašnim pokoljima Srba u Bosni i u Pavelićevoj

Prijebojska jama kod Korenice, mjesto stravičnog zločina nad Srbima

Jama Golubnjača kod Prijeboja, kotar Korenica. Nazivaju je još i Prijebojska jama ili Volaševa jama. Ustaše su 26. jula 1941. godine doveli u žandarmerijsku stanicu u Bunić oko 80 Srba pohvatanih po okolnim selima i zaseocima. Tu su ih držali dva dana bez hrane, ali ih nisu maltretirali. Govorili su im da idu dva mjeseca na “rad” i da im neće dirati porodice. Vjerujući u to zarobljeni Srbi nisu ni pokušavali pobjeći. Iz Bunića su krenuli pješice za Korenicu 28. jula 1941. godine, uz pratnju desetak ustaša. Smješteni su u veliki magacin u Korenici koji je tom prilikom pretvoren u zatvor. Tu su zatekli koreničke Srbe koji su prethodno bili

Novi Sad – Projekcija filma „Irodovi sinovi“

U Gradskoj biblioteci, ulica Dunavska 1, Novi Sad, u sredu 15. maja 2019. godine, u 19 časova, biće održana projekcija filma „Irodovi sinovi“ u produkciji Fondacije „Prijatelj Božiji“. O filmu će govoriti autor scenarija, publicista Hadži Bratislav Nikolić. Pozdravna reč: Batrić Ćalović, zamenik predsednika Udruženja „Obilić 1912-1918 “ Novi Sad. Organizatori proekcije filma su Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca „Obilić 1912-1918“ Novi Sad i Gradska biblioteka u Novom Sadu. Voditelj programa će biti Vesna Жivković, urednik kulturnog programa Gradske biblioteke u Novom Sadu. Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde

Dr Petar Zec

Dr Petar Zec

Da li Petar Zec ima pravo na rehabilitaciju? Među mnogima koji su zadužili srpski narod prije Drugog i u toku Drugog svjetskog rata spada i dr Petar Zec rođen 1881.g. u Kuruzarima kod Kostajnice, na Baniji. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu. Medicinske studije završio je u Insbruku 1905.godine gdje je promovisan za doktora cjelokupnog ljekarstva. Dr Zec je još kao student stupio u redove napredne nacionalne omladine. Bio je član Hrvatsko – srpske koalicije. Poslije Prvog svjetskog rata stupio je u Demokratsku stranku, a kasnije, kada se ona podvojila, prišao je Samostalnoj demokratskoj stranci, čiji je bio član glavnog odbora i potpredsjednik. Po okončanju

NAJNOVIJE VIJESTI

Zločin bez kazne

Zločin se desio u proljeće 1992. Tada je pobijeno najmanje dvadesetoro romske

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.