arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bastašić: Termin “Pokolj” kamen spoticanja

Dio stručne i naučne zajednice u Republici Srpskoj odbacio je inicijativu Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska (NDH) počinila nad Srbima u Drugom svjetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, što je, kako kaže, predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić pogrešno i utemeljeno na zamjeni teza. Genocid kao zločin nad Srbima do sada uopšte nije ni imenovan, pa se tako ne može ni preimenovati – poručio je Bastašić, podsjetivši da je genocid nad Jevrejima poznat kao “holokaust”, nad Romima kao “porajmos” i da jedino genocid nad Srbima još nema svoje ime. Dodaje da je u njihovoj inicijativi jasno navedeno da se naučna i stručna javnost do sada nije

uzeli_mu_seku1.jpg

Ustaše mu pre 70 godina uzele seku i još traga za njom

Miloš Milinović ne gubi nadu da će naći sestru Dobrilu koju su ustaše odvele 1942. i koju traži sve do danas. Poslednji put se videli u prihvatilištu „Karitas“ u Zagrebu. Napomena redakcije portala Jadovno 1941.: Ovaj prilog je na našem portalu objavljen novembra mjeseca 2012. godine.   Mićo, ne daj me! Ovaj vapaj, koji je izgovorila, tada trogodišnja, Dobrila Milinović, upućujući ga rođenom bratu, i danas, sedam decenija kasnije, odzvanja u glavi Miloša Milinovića. On veruje da će živeti za dan kada će ponovo sresti svoju Dobrilu, bratski je zagrliti i poljubiti. Za Miloša Milinovića iz Banjaluke, koji je zašao u devetu deceniju, ali je dobrog zdravlja i sveže misli,

Milica Tepić, Knešpolje, januar 1944.

Majka Knežopoljka, Milica Tepić

Simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu Kozare i Potkozarja, kao i cijele Jugoslavije, svakako je fotografija Žorža Skrigina, načinjena na Kozari, januara 1944. godine. Na fotografiji se nalazi Kozarčanka, Knežopoljka, Milica Tepić sa sinom Brankom na leđima, i kćerkom Dragicom. Skrigin je slikovito opisao kako je nastala ova fotografija: „Januarsko zubato sunce diglo se dosta visoko kada smo dobili obavještenje da krenemo prema Knežopolju…Gostoprimivi Kozarčani htjeli su da nam olakšaju ovu ofanzivu, pa smo dobili čak i konje za jahanje…Zajedno sa nama kretao se i veliki zbjeg. Svi su oni bili natovareni stvarima potrebnim za duže vrijeme. I kada smo sišli u Knežpolje, vidio sam jednu ženu koja je išla

Foto: Vladimir Stojaković | Dušan Bastašić: Više učimo o bitkama Romela u Africi nego o stradanju Srba

Dušan Bastašić,: “Pokolj” je srpski “Holokaust”

Kada za nešto nemate ime onda to morate da opisujete, pri tome često nešto dodajete ili izostavite, pa se na kraju sve to izvitoperi ili nestane i zato je važno da naši istoričari i javnost kao “Pokolj” imenuju genocid Nezavisne Države Hrvatske (NDH) počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svjetskog rata. Rekao je to u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić, povodom odluke ovog udruženja da stradanje Srba od NDH dobije taj poseban naziv. Termin “Pokolj” u svijetu bi za srpske žrtve, kako objašnjava Bastašić, značio kao “Holokaust” za jevrejske ili “Porajmos” za romske žrtve genocida. Kaže da je još prije dvije godine naučnoj zajednici predlagao

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje „Jadovno 1941“, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

NAJAVA: U Beogradu 18. marta konferencija za medije udruženja Jadovno 1941.

Udruženje „Jadovno 1941.“ organizuje konferenciju za medije na temu: „POKOLj“ Terminološka odrednica za Genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu Genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin Genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj. Na konferenciji će biti predstavljen i obrazložen integralni tekst odluke koji pored ostalog sadrži definiciju ovog

Bijele trake u Prijedoru: Nesrbi su bili obilježeni bijelom trakom oko ruke

Prva masovna likvidacija Srba u Prijedoru („Ilindanski pokolj“) desila se u ljeto 1941. godine, od 31. jula do 2. avgusta. Za tri dana pobijeno je oko 1500 Srba iz grada i okolnih sela. Bio je ovo početak genocida nad Srbima iz tadašnjeg sreza Prijedor. Do kraja rata stradaće preko 4000 prijedorskih Srba. Preko 1000 stradalih bilo je mlađe od 18 godine. O likvidaciji Srba tokom „Ilindanskog pokolja“ detaljno je pisala Vedrana Adamović u knjizi „Godine stradanja 1941/42: NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42 – Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju“, Prijedor, 2018. U likvidaciji prijedorskih Srba, pored ustaških formacija iz Prijedora

Marina Ljubičić: Sjećanje Dragutina Čelice

Dragutin Čelica, iako u poznim godinama, veoma jasno se sjeća svoga djetinjstva, koje je obilježeno ratom i stradanjem najbližih članova porodice, drugova iz djetinjstva, komšija. Kao jako mlad susreo se leševima, ali i svojim očima gledao ubistvo. I sam je bio ranjen, ali je imao sreću da preživi. U svom svjedočenju, datom autoru teksta, on i pored vremenske di- stance veoma jasno razaznaje i naglašava ono što je lično vidio i ono što je od drugih saznao, sjećajući se čak i od koga je to saznao. Autor: Marina Ljubičić Kustos-istoričar; Memorijalni muzej na Mrakovici; [email protected] UDK 341.322.5(497.13)“1941/1945:929Čelica D. Ključne riječi: Dragutin Čelica, Novoselci, ustaški zločini, ustanak, Kozara Razgovor sa Dragutinom Čelicom

Tanja Tuleković: Sjećanje Milke Sumrak

 Milka Sumrak (1926–2008.), rođena u selu Demirovac, 1  preživjela je Pokolj na Mladi Božić 2 1942. godine. Ožiljak tog stradanja nije bio samo fizički, već i puno dublji, emotivniji. Svoje sjećanje podijelila je sa jednim jasnim ciljem, a to je da se istina o stradanju Srba na području Kozare i Potkozarja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske što bolje dokumentuje, što dalje čuje. Njena misija je ispunjena: stradanje njene porodice, pa i nje same zabilježeno je, dokumentovano je i publikovano, te dostupno širokim masama istraživača ove teme. Autor: Tanja Tuleković, Viši kustos, JU SP Donja Gradina; [email protected] UDK 341.485:929Sumrak M. Ključne riječi: selo Demirovac, selo Draksenić, Kozara, logor Jasenovac, ustaše Milka Sumrak (r.

Pokolj: Zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske

Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Dok je genocid nad Jevrejima imenovan i planetarno poznat kao Holokaust (ili Šoa) a genocid nad Romima već decenijama poznat kao Porajmos, genocid nad srpskim narodom do danas nije imao prepoznatljivu i ekskluzivnu terminološku odrednicu. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao: Pokolj S tim u vezi,

Ranko Gojković: “KRVAVA CRKVA” PROTIV CRKVE HRISTOVE

– “U Crvenoj Hrvatskoj (Srbija i Bugarska – CroatiaRubea) živi jedan narod ilirski, ili slovinski ili hrvatski” – Pavle Vitezović Riter[1] – “U Hrvatskoj je samo jedan politički narod: hrvatski, u Hrvatskoj se ne priznaje nikakva srpska narodnost, niti srpsko ime.” (Ante Starčević)[2] – “Saopćuje Vam se, da se grko-istočnjaci (Srbi) koji su prešli na rimokatoličku vjeru – smatraju Hrvatima te se kao takvi imadu upisivati u službenom postupku” – Akt Predsedništva vlade NDH upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova.[3] Ova tri citata plastično odražavaju činjenicu koja bi se mogla nazvati istorijskom konstantom, koja već skoro jedan milenijum odslikava odnos Vatikana prema Srbima kao pravoslavnom narodu. Od kako je Sveti Sava skinuo

ANĐELI U PAKLU “NDH” – Stradanje dece u hrvatskim logorima tokom Drugog svetskog rata

Tokom četiri godine rata, od aprila 1941. do maja 1945. godine, više desetina hiljada srpske i druge dece je stradalo širom NDH. Za 74.360 dece, popisanih imenom i prezimenom, a starosti od jednog dana do 14 godina, je utvrđeno da je stradalo na teritoriji koju je obuhvatala tadašnja hrvatska država, kako navodi Dušan Bursać u svojoj knjizi „Anđeli u paklu“. Tokom drugog svjetskog rata, jedino mjesto u svijetu gde su postojali specijalni logori za uništavanje dece je bila Nezavisna Država Hrvatska.   Ustaše su srpsku decu klali, nabijali na bajonete, kuvali u kazanima, živu bacali u bunare, jame i pećine, gušili otrovima i sodom, uništavali glađu, žeđu i hladnoćom i

Odvođenje ljudi sa Kozare u Jasenovac

Njemci o streljanju u Prijedoru 1941: „za to je bilo dovoljno samo biti Srbin“

O tome kako su se ponašale ustaše u Prijedoru prema srpskom stanovništvu pisao je i „Komandant polubataljona njemačke 718 divizije“ javljajući 8. avgusta 1941. svojoj komandi u Zagrebu: Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 13. septembra 2017. godine. „Vlada opšta, izvanredna potištenost uslijed događaja koji su se odigrali prošle nedjelje kada su ustaše, prema podacima pouzdanih ljudi (dir. gimnazije, sreskog načelnika, vođe folksdojčera itd.) pred očima stanovnika i bez ikakve istrage strijeljali najmanje 200 ljudi. Broj strijeljanih izvan Prijedora je, navodno znatno veći. Okolnost da su strijeljanja izvršena skoro bez ikakvog izbora – za to je bilo dovoljno samo biti Srbin – donijela

Stradanje srpskih majki

Kada je Branko Tepić, puškomitraljezac, poginuo na proboju obruča oko Kozare, ostavio je kraj samog poprišta bitke, u zbegu, dvadesetogodišnju ženu Milicu pred porođajem i kćerkicu Dragicu u trećoj godini. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 9. oktobra 2017. godine. U uhvaćenom zbegu, pred ustaškim cevima, na putu za logor, u selu Kajgani kraj Garešnice, Milica je rodila zdravo muško dete i dala mu očevo ime — Branko. Milica Tepić nije jedina Kozarčanka koja je donela na svet jedan život u vreme kada je svaki život na Kozari bio osuđen na smrt. Ana Zec, noseći dvogodišnju Gordanu, rodila je kraj prašnjavog druma dete i dala mu očevo

ŠKOLEGIJUM: Kako „Magazin za pravedno obrazovanje“ širi neistine i govor mržnje

Ovih dana pažnju mi je privukao tekst pod naslovom „Glogov krst u srcu Kozare – Prilozi istoriji beščašća: analiza kataloga/ brošure Stalne muzejske postavke Kozara u NOB- u, Muzeja Mrakovica.“ Autor teksta je književnik i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gospodin Nenad Veličković. Objavljen je u časopisu „ŠKOLEGIJUM – Magazin za pravedno obrazovanje.“ Odgovorni uredni časopisa je gospodin Veličković, a časopis se može kupiti i na kioscima širom Republike Srpske. Na početku Veličkovićevog teksta, nalazi se fotografija vanjskog dijela muzeja, na kojem je nacrtan čovjek u srpskoj narodnoj nošnji kako na muzeju vrši veliku nuždu. Ovim prikazom vrijeđa se čitav jedan narod, njegova tradicija, ali i Memorijalni muzej na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.