Nikoga u banjalučkom prigradskom naselju Tunjice nije iznenadilo kada je njihov sugrađanin Rade Radivojac preko medija ponudio, kako je rekao, poštenoj sirotinji ili nekoj izbegličkoj porodici na trajno korišćenje svoju vikendicu u selu Donji Orlovci, nedaleko od Prijedora.  Niko se nije iznenadio jer svi u Tunjicama, a i šire znaju koliko čika Rade voli da pomaže ljudima. Isto tako, znaju i za njegovu neverovatnu životnu sudbinu, jer je ovaj 84-godišnjak jedan od malobrojnih srećnika koji je pre 67 godina uspeo da preživi golgotu Jasenovca. – Kako ne bih ponudio pomoć kada sam i ja, pogotovo nakon stradanja u Jasenovcu, bio prava sirotinja. Nisam imao koricu leba! Čak sam prosio i

Zašto ćutite, kardinale … o istorijskim neistinama i mržnji što se šire iz Glasa Koncila, o biskupima koji pozdrav “Za Dom spremni”smatraju rodoljubnim, o župniku kojega je obradovala smrt mojega oca? – Poštovani gospodine nadbiskupe, uzoriti kardinale! Pošto ste u septembru (rujnu) 2009. posetili logor Jasenovac, moj pokojni otac Slavko napisao Vam je pismo te ga je objavio u Jutarnjem listu. On je taj Vaš čin pozdravio, ali odmah i zažalio što do spomenika Kameni cvet niste došli. Iz Muzeja ste zaista pošli prema spomeniku i kripti, ali ste stali na pola puta, razgledali ste maketu logora, a zatim se okrenuli i vratili. Propustili ste izraziti pijetet žrtvama na mestu

Vatikan neće u skorije vrijeme proglasiti nadbiskupa Alojzija Stepinca za sveca, a jedan od razloga je učešće nekih katoličkih velikodostojnika u Hrvatskoj u reustašizaciji društva, tvrde hrvatski portali. Državni sekretar Vatikana kardinal Pijetro Parolin posjetio je nedavno Hrvatsku, a na direktno pitanje – „Kada će Stepinac postati blaženi?“, on je odgovorio neodređeno – „U Božija vremena“. Mada je glavni urednik „Glasa Koncila“ Ivan Miklenić objavio komentar u slavu Stepinca i tvrdio da je Parolin biranim riječima govorio o nekadašnjem nadbiskupu, papa Franjo očigledno nije spreman da beatifikuje Stepinca. Razlozi su različiti, komentarišu poznavaoci prilika u Katoličkoj crkvi. Osim činjenice da mješovita komisija sastavljena od duhovnika Srpske pravoslavne crkve i Katoličke

Hrvatska valuta “kuna” jedno je od rijetkih naslijeđa Nezavisne Države Hrvatske koje je obnovljeno i do danas opstalo u modernoj Republici Hrvatskoj. S obzirom na enormnu količinu laži o NDH i općoj sotonizaciji iste, opstanak valute “kuna” pravo je čudo. Razlog za to čudo vjerojatno je taj što je “kuna” vrlo brzo omilila svim potencijalnim protivnicima tog imena, s obzirom na to da se ta ista “kuna” u velikim količinama našla u džepovima tih istih potencijalnih kritičara. No, nikada nije spominjano tko je izvorni autor ideje naziva hrvatske valute. Naime, ime valuti “kuna” dao je sam dr Ante Pavelić. Otkrivamo to u njegovoj knjizi „Doživljaji“ čiji primjerak u izdanju izdavačke

Na nemačkom govornom području nedavno je objavljena tek treća knjiga koja govori o svim strahotama jednog od najužasnijih koncentracionih logora na tlu Evrope tokom Drugog svetskog rata, a u kome glavnokomandujući nisu bili Nemci, već hrvatske ustaše. Dr Peter Priskil, istoričar i teoretičar književnosti, ujedno je i dugogodišnji nezavisni izdavač koji je i izvan Nemačke poznat po svojim antiglobalističkim stavovima, ali i po pokušajima da se Evropa upozna sa nekim od istina iz bliže ili dalje prošlosti Balkana koje zapadni mediji svesno ili ne prećutkuju. Otuda je za hvalu činjenica da je nedavno objavio knjigu „Miris ljudskog mesa“, jednog od retkih preživelih mučilište Jasenovca, Cakidaka Brace Danona. Zaprepašćuje podatak da

Češki novinar i fotograf David Sladek posjetio je danas banjalučko Udruženje logoraša Drugog svjetskog rata i tom prilikom rukovodstvu Udruženja uručio knjigu „Neizgovoren genocid“ koja govori o genocidu i stradanju Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/. Sladek, koji je autor ove knjige, rekao je Srni da je djelo nastalo na osnovu 21 intervjua koji je uradio sa preživjelim logorašima Drugog svjetskog rata, ističući da mu je cilj da dio svijeta koji govori engleski jezik sazna istinu o tome šta se dešavalo u NDH. „Vjerujem da je to što se desilo u Drugom svjetskom ratu posljedica odvajanja ljudi na `nas` i `njih`, a ista stvar se, nažalost, dešava i danas u

Austrijanac Vilhelm Kues, autor knjige „Dianina lista“, romansirane biografije Austrijanke Diane Budisavljević, koja je iz ustaških logora u Pavelićevoj NDH spasila više od 10.000 srpske dece, teško prihvata da je tako veliko, herojsko delo njegove zemljakinje, udate za Srbina Julija Budisavljevića, ostalo gotovo nepoznato svetu, Dianinoj domovini, Hrvatskoj, pa čak i njemu. Razloge vidi, između ostalog, u tome što Diani, kako kaže, ni jedno vreme nije bilo naklonjeno. Za komuniste je bila konzervativna katolkinja, a ne komunistička heroina, a u posleratnoj Hrvatskoj nije bilo previše poželjno pričati o ustaškim zločinima, kao ni u Tuđmanovo vreme, pa nije ni danas, a u Austriji, između ostalog, jer je spasavala Srbe. „Začudilo me

Višedecenijska licitiranja žrtvama Jasenovca i stotina drugih stratišta nezapamćenih ustaških zločina, jedna su od najružnijih epizoda iz vremena Titove Jugoslavije Jedna od najotužnijih stranica jasenovačke tragedije svakako je licitiranje brojem žrtava, koje traje, evo, već punih 76 godina. Manipulacije su najpre započele same ustaše, koje su se još tokom Drugog svetskog rata hvalile da u zaklale čak milion Srba, Ljubo Miloš, komandant logora u Jasenovcu, govorio je o „par stotina hiljada ljudi“, a njegov kolega fra Miroslav Majstorović Filipović, zvani Sotona, pominjao je „oko pola milijuna Srba“. Jedan preživeli logoraš tvrdio je da se „broj možda kreće i do milijun i pol ljudi“, drugi da „prelazi jedan milijun“, treći da

Donedavno za veliku heroinu znali samo istoričari i preživeli logoraši. Prvi tekst o tome kako je Budisavljevićeva spasla 12.000 dece iz logora naš list objavio 2010. godine Gotovo sedam decenija bilo je potrebno da svet sazna za veliku srpsku dobročiniteljku Dianu Budisavljević i možda najveću akciju spasavanja dece iz ustaških logora koje je ova heroina, rođena Austrijanka, organizovala tokom Drugog svetskog rata. Ovih dana konačno je počelo i snimanje filma o toj čudesnoj ženi koja je iz krvavih kazamata NDH izbavila oko 12.000 bespomoćne srpske dece, uglavnom sa Korduna, Kozare, iz hrvatskih i bosanskih sela. A do pre samo nekoliko godina, za nju su znali istoričari, neki preživeli logoraši i

Počelo snimanje filma o Diani Budisavljević, koja je spasla više od deset hiljada dece iz logora NDH. Mirjana Karanović: Bilo je to vreme u kom ustaški zločini nisu bili dovoljno „vidljivi“ Priča o jednoj od najvećih akcija spasavanja dece u Drugom svetskom ratu i izuzetnoj ženi koja ju je pokrenula Diani Budisavljević uskoro će se pojaviti na filmskoj traci. Prošle nedelje počelo je snimanje dugometražnog igrano-dokumentarnog filma „Akcija DB“ – kako je svoju aktivnost označila i sama Diana Budisavljević. U akciji je spaseno više od deset hiljada, uglavnom pravoslavne dece, ali je zbog istorijskih preokreta ovaj podvig doskora bio nepoznat, a priča ostala neispričana… Režiju potpisuje autorka iz Zagreba Dana