arrow up

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45. godine (2)

Aprilski rat, hrvatska izdaja i pobuna, proglašenje NDH u Čapljini, ogorčene borbe za grad, okupacija prve srpske žrtve, uspostavljanje hrvatske vlasti i pripreme genocida. Piše: Milenko Jahura  Za potpuno istrebljenje Srba idealna prilika posle Hitlerovog i Musolinijevog razbijanja Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, mračne zločinačke tvorevine. Hrvatske mase su je dočekale sa euforičnim oduševljenjem. Muslimanske takođe, u nešto manjoj meri. O kakvom se raspoloženju radi govori i činjenica da je u Čapljini, pod vođstvom katoličkih sveštenika Jure Vrdoljaka i Ilije Tomasa, predratnih članova ustaške organizacije, proglašena Nezavisna još 8. aprila 1941.godine, dva dana pre nego je istu Kvaternik proglasio u Zagrebu! Opijene šovinističke mase napadaju i razoružavaju jugoslovensku vojsku,

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45 godine (1)

Povodom 85 godina od početka velikog genocidnog Vidovdanskog pokolja hrvatske države nad srpskim narodom. Piše: Milenko Jahura(1. deo- uvodne napomene) Donja Hercegovina je geografsko-istorijska odrednica, koja se kod Srba, za razliku od Hrvata, danas retko koristi kod ovakvah i sličnih razmatranja. Ovo smatram neopravdanim zaboravljanjem jednog srpskog kraja, sa nesrećnom sudbinom i mnogim nacionalnim, kulturno-istorijskim i drugim vrednostima, na koji osvajači danas polažu pretenzije. To je prostor niske Hercegovine, koji se naziva i Huminom i pripada mu područje Stoca (bez Dabra, koji mu je donedavno administrativno pripadao), Dubrava, Hrasna, Čapljine i Ljubuškog. Smatrao sam da je opravdano da se, ovde obradi Donje Ponertvlje, odn. Metković i Opuzen, koji su danas

„JA NISAM NIKOME NIŠTA KRIV DA BIH BJEЖAO OD KUĆE“ – Golgota porodice Begenišić i junski pokolji u Korjenićima 1941. godine

Navršava se 85 godina od tragičnih junskih dana 1941. godine, kada je u Hercegovini započeo talas zločina nad srpskim narodom koji će ostaviti dubok ožiljak u kolektivnom pamćenju. U tekstu koji slijedi, publicista Zdravko Šakotić, oslanjajući se na arhivsku građu, svjedočanstva i porodična predanja, donosi priču o Jovu Begenišiću i drugim mučenicima Korjenića, čije stradanje ostaje trajna opomena i zavjet sjećanja. Piše: Zdravko Šakotić Jun 1941. godine označava početak sistematskog satiranja srpskog naroda u Hercegovini. Odmah nakon proglašenja zločinačke Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. aprila 1941. godine, otpočeo je projekat uništenja koji će ući u anale najstrašnijih genocida u ljudskoj istoriji. Ljudi su ubijani bez ikakvog razloga i pravnog osnova,

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Pronašla sam mog pradedu sa bratom i sinovima na popisu žrtava logora Jadovno 1941.

Hvala udruženju Jadovno 1941. i Muzeju žrtava genocida u Beogradu što ste mi omogućili da saznam gde su i kada nastradali moj pradeda sa bratom i sinovima. Uvek me je to mučilo! Piše: Maša Жivković Sve što smo o njima znali do juče je da su bili odvedeni iz kuće u Šantićevoj 12 u Mostaru 1941. Ali sada znamo gde su odvedeni i ubijeni, čak i pod kojim brojem su zavedeni bili u logoru Jadovno. Moj pradeda Milan (Ilija) Gačić bio je uspešan građevinski preduzetnik i gradio je ogradu oko pravoslavne crkve u Mostaru, kao i vilu Gredić koja je kasnije postala Titova vila. Imao je imanje u centru Mostara

Đurđica Dragaš: HERCEGOVINA

Nemoguće je ostati nem… kad je upoznaš… Pustim poljem rasulo se nebo .Sivi kamen k suncu pogledao.Tanka travka vetrom zaplakala.Gola grana tužbalicu zapevala. Dva goluba nad jamom Korićkomukrstila krila.Жivotom se smrti osvetila.Okno crno svetlom obasjala. Hercegovina me po srcu prepoznalaNa ranu mi smilje privila.Nebo mi brižna darovala. Hercegovina me kamenom zaklela.Sestrinskim okom pomilovala. Surova i milna,Škrta i blagodatna.Zemlja sunca i suza.Stamena majka širokog skuta. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

JUGOSLAVIJA 1941. – Potresno svjedočanstvo italijanskog oficira o zločinima u NDH

Istorija Drugog svjetskog rata na prostoru Jugoslavije i dalje otkriva nove izvore i perspektive. Knjiga „Jugoslavija 1941.“ italijanskog oficira Salvatorea Loia donosi svjedočanstvo iz jednog drugačijeg ugla, a njena beogradska promocija okupila je ugledne istoričare i istraživače koji su ukazali na značaj ovog djela za razumijevanje tragičnih događaja iz 1941. godine. U svečanoj sali Gradske opštine Novi Beograd, 4. marta 2026. godine, održana je promocija djela koje iz korijena mijenja dosadašnje percepcije srpske istorije 1941. godine. Riječ je o knjizi „Jugoslavija 1941.“ autora Salvatorea Loia, italijanskog obavještajca i oficira, koju je sa italijanskog jezika prevela i priredila dr Mila Mihajlović, u izdanju Arhiva Vojvodine. Ovo izdanje donosi do sada nepoznatu arhivsku građu italijanske obavještajne

GODIŠNJICA USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tih bezdana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. U zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među ubijenim bilo je

DOKUMENT IZ ARHIVA VOJVODINE: Svjedočenje o ustaškim zvjerstvima u Hercegovini

Arhiv Vojvodine je 2020. godine objavio veoma vrednu knjigu pod nazivom ”Ustaška zverstva: zbornik dokumenata (1941–1942)”. ENGLISH U ovom zborniku je objavljeno 165 odabranih dokumenata i 63 fotografije, zajedno sa iscrpnim i korisnim uvodnim tekstovima i objašnjenjima. Priređivač zbornika je naš ugledni istoričar dr Milan Koljanin. Dokumenti objavljeni u zborniku su deo dosijea nemačkog okupacionog Zapovednika policije bezbednosti i službe bezbednosti u Beogradu. Dosije se nalazi u sastavu fonda Arhiva Vojvodine F.562, Lični fond Slavka Odića (1915–2006), 1909–1983, u kome se čuva deo zaostavšine ovog nosioca Partizanske spomenice 1941, obaveštajca, diplomate i publiciste. Sam dosije se pretežno sastoji od dokumenata na nemačkom jeziku, nastalih tokom 1941. i 1942. godine, a

POPOVO DOLINA SUZA: Istoričar Simo Radić dokumentovao istinu o genocidu u Hercegovini

Osamdeset i pet godina nakon početka Drugog svjetskog rata, istorijska distanca nije umanjila težinu istine, već je dodatno pojačala odgovornost da se ona izgovori jasno i dokumentovano. Tekst Zdravka Šakotića koji slijedi donosi svjedočanstvo o stradanju srpskog naroda u Hercegovini 1941. godine, oslonjeno na istraživački rad mladog istoričara Sima Radića i njegovu knjigu „Popovo, dolina suza“. Ovo nije samo prikaz jedne promocije, već prilog kulturi sjećanja i poziv na istorijsko otrežnjenje — da se imenuju žrtve, razumiju uzroci i prekine tišina koja je predugo trajala. U osvit 2026. godine, kada se navršava osamdeset i pet godina od početka Drugog svjetskog rata, isto toliko vremena proteklo je i od genocida sprovedenog pod

Milovan Bajagić: Ko je Srbima zabranio sećanje?

Ljudi čitajte, vodite decu na mesta srpskog stradanja, neka vide Korićku jamu ili ,,Topolu užasa” u Donjoj gradini, ili im bar na internetu pokažite Velebitske jame, slike iz Jasenovca i sa Paga, Grom je retko kada grmeo na Svetog Savu. Možda zadnji put pred Prvi srpski ustanak. Svetosavski udari groma danas su drugačiji. Drugačije se čuju i odjekuju. Munja koja im prethodi je munja bliceva fotoaparata i kamera. Zvukovi koji se čuju, uglavnom odzvanjaju sa TV. Za 27.01. većinu nas vežu lepe uspomene – kada smo se posle školske priredbe, recitacija, hora i čitanja sastava posle škole grudvali, sankali i listali Mikijev zabavnik. Nažalost danas ni školskih priredbi nema usled

pridvorica.jpg

Božić u Pridvorici 1942.

U znak sjećanja na nevine žrtve jednog od najmonutrozniijih zločina, pokolj srpskog stanovništva u selu Pridvorici u Hercegovini, na Božić 1941. na 1942. godinu, redakcija portala Jadovno donosi dijelove knjige dr Sava Skoka „Krvavo kolo hercegovačko 1941-1942“ – tom prvi. Najveći naučni autoritet  i najobjektivniji hroničar ratnih  dešavanja u Hercegovini na stranicama 340-343, između ostalog, donosi detalje krvavog Božića u Pridvorici kod Gacka. Pridvorica je najpitomije selo u Gornjem Borču. Nipošto nije slučajno što su se baš u njoj zaustavili prvi slovenski doseljenici na hercegovačko tle i tu osnovali župu Viševu i podigli Kamberov Grad. Jer, Pridvorica je, budući okružena sa svih strana srednjenplaninskim visovima obraslim u gustim šumama i bujnim pašnjacima, pružala vrlo povoljne uslove za život nomada. Međutim,

streljanje-franc.jpg

Kako je skončao Franc …

„Nije život, samo, poljem proći!“… nečija je davna bolna preispitivačka misao… Još kao dete, suočio sam se sa zlom odraslih!… Sećanje: od Stoca, na Bregavi… do Sokobanje, na Moravici… a, u međuvremenu, do starosti u Beogradu, na Sava-Dunavu… Svakog leta… svakog leta se setim… Kad dođe taj dan, srce mi se stegne, tuga, vrati… Nedavno je prošao još jedan 2. avgust, Sveti Ilija… a na taj dan, pre mnogo godina, „trebalo“ je da „odemo s ovog sveta“!… Mama je dugo, do smrti, u fioci kreveta, u mojoj staroj košulji (kao košuljica!) čuvala, crno-na-belo, poziv, na narandžastom kartonu, ustaške komande iz Stoca: da se 2. 7. – u određen sat –

Osamdeset i jedna godina od ustaških zločina u Raškoj gori i Raštanima

Na katolički Božić, 25. decembra 1944. godine, ustaše su u selima Raška Gora i Raštani u okolini Mostara na zvjerski način ubile 117 srpskih civila, među kojima je bio i veliki broj djece. Prije osam decenija, oko 5.00 časova ujutro Hrvati iz Devetog ustaškog zdruga, koji su bili uglavnom iz okolnih mjesta, na sopstveni praznik mira i ljubavi, pohrlili su da satru srpsko pravoslavno stanovništvo – od djece u kolijevci do nemoćnih staraca U istraživanjima potomaka žrtava iz Raške Gore, došlo se do preciznih podataka poimenično za 74 žrtve pobijene 25. decembra 1944. godine. Sa žrtvama iz mjesta Raštani, na taj datum ukupno je bilo 117 žrtava. U ostalim događajima

Milenko_Jahura_001.jpg

Pokolj srpske djece i žena u selima kod Stoca u decembru 1943. godine

Selo Bitunja gornja, nalazi se 6 km istočno od Stoca. Selo je teško postradalo 22. decembra 1943, od hrvatskih i muslimanskih ustaša u njemačkim uniformama.  Zločinci su 22. decembra 1943. upali u Bitunju i prikupili svo srpsko stanovništvo, koje su zatekli u selu. Njih 17, isključivo djece i žena zatvorili su u jednu od srpskih kuća i zapucali u njih. Potom su kuću zapalili. Od metaka i vatre stradalo je njih 16, a preživjela je petogodišnja djevojčica Nada Perišić. Istog dana jedna žena od Perišića je izvršila samoubistvo davljenjem u čatrnji da ne bi pala zločincima u ruke. Iz ovog sela, znaju se imena 18 žrtava genocida NDH. Sve su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.