
Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića
U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.„Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš“.„Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem“. Dosta













