arrow up

Garavice: 83 godine od ustaškog zločina nad 12.000 Srba

U Garavicama kod Bihaća, jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u NDH, obilježavaju se 83 godine od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece. Služen je parastos i položeni vijenci i cvijeće na spomenik. Parastosu, koji je služio paroh bihaćki Slaviša Milinović, prisustvovali su ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić, kao izaslanik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, državni sekretar u Ministratstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Đorđe Todorov, predstavnici SUBNOR-a, Udruženja “Garavica 1941”, Boračke organizacije, Organizacije starješina Vojske Republike Srpske i Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka Oružanih snaga BiH. Na obilježavanju stradanja u Garavicama i danas otvorene provokacije iz Federacije.

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 30. jul 1941. Kordun, Banija, Livno, Gorski kotar, Bos. Krajina

Na Ognjenu Mariju 1941. oružane formacije Nezavisne države Hrvatske uz podršku lokalnih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, počinile su stravične zločine nad Srbima. Jama Špejarka na brdu Bliznica, Oštarski Stanovi, kotar Slunj i Veljun. Ustaše iz Rakovice, Lađevca i Slunja su 30. jula 1941. godine u opštinama Drežnik i Rakovica uhapsili veliki broj Srba. Isti dan pobili su ih na dve lokacije kod Oštarskih Stanova. Prva grupa uhapšenih Srba odvedena je na brdo Bliznica i pobacana u jamu Špejarku, dok je sat vremena kasnije druga grupa uhapšenih Srba pobijena i bačena u unaprijed iskopanu jamu na imanju Nikole Božičevića udaljenu 300 metara od jame Špejarke. Sa jame Špejarke su uspjela pobjeći tri

Svijece_001.jpg

Vladimir Bursać: Pokolj je bio plan. To ne smemo nikada zaboraviti!

Sećanje na 31 muškarca iz sela Klišević, kod Bihaća, koji su 25. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na obližnjim barama i jarkovima u okolini Ripča. Narod ovoga kraja je taj dan prozvao ”crni petak”. Tokom jula 1941.g počele su pljačke srpskih sela i odvođenje ljudi. U Kliševiću je pre 25.jula prvi ubijen Nikola Jove Babić. Na kućnom pragu ga je ubio jedan od članova ustaškog roja iz sela Ćukovi. Posle tog ubistva, muškarci su se sklonili u šume Ljutoča i šikare oko zaselaka. Drugi ubijeni je  Gojko Babić koji je lišen života u Jazmaku, niže kuće prema Uni, u četvrtak 24.jula 1941.g Novi načelnik opštine u

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Garavice su spomen područje koje se prostire na 15 hektara površine. Nalazi se sa obe strane magistralnog puta Bihać – Zagreb. U sklopu spomen-parka nalazi se Humačka glavica, uzvišenje, u čijem su podnožju tri grobnice: Garavice, Delibarice i Uljevite bare. Piše: Sandra Blagić Na Garavicama su se do maja 1941. godine nalazili prirodni kanali riječice Klokot, koji su za nekoliko mjeseci ystaše napunili leševima Srba, Jevreja, Roma.Tačan broj nastradalih nikad nije utvrđen.Prema britanskim izvorima za samo tri mjeseca ubijeno je 14.500 civila. Ubijani su svakog dana, na svakom mjestu. Жivi su spaljivani u crkvama, kućama, štalama.Жivi zakopavani u uspravnom položaju i posipani krečom. U Bihaćkoj kuli, koju nisam mogla da

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja ”UNA” iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto ”Garavice 1941.g”, izdali ”Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama”[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

svece-crkva.jpg

Жivot u neprebolu

U „Veritasu” se zalažemo za princip da svaka žrtva mora da ima ime i često sam u javnim nastupima pozivao sve građane da provere da li su njihovi stradali rođaci u Drugom svetskom ratu uvedeni u taj popis, pa ako nisu da popune upitnik Muzeja žrtava genocida kako bi bili naknadno upisani. „Veritas” je u posedu popisa žrtava Drugog svetskog rata koji je 1966. objavila Savezna popisna komisija na kojem se nalaze žrtve „fašističkog terora i domaćih izdajnika” svih naroda i narodnosti koji su živeli na području SFRJ. Na tom spisku se nalazi oko 657.000 imena, među kojima je oko 393.000 srpskih žrtava, što je mnogo manje od zvaničnih i

Spomen_ploca_na_crkvi_u_Velikoj_Kladusi.jpg

MASOVNI POKOLj SRBA IZ SLUNJA I VELIKE KLADUŠE

Na današnji dan 1941. godine dovršeno je ubijanje oko 7.000 Srba u ranije iskopanim rovovima na Mehinom stanju i u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Ustaše su na stratištu Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara, od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine ubili 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece, Samo iz sela Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslovenska vojska iskopala protivtenkovske

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Жegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Жelezničarske kuće na

Đuro Zatezalo: MUČILIŠTE U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ KLADUŠI I POKOLj NA MEHINU STANJU

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN MUČILIŠTE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ KLADUŠI I GUBILIŠTE MASOVNI POKOLj NA MEHINU STANJU Mehino Stanje je zemljište na granici slunjskog i kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaše Nezavisne Države Hrvatske krajem jula i početkom augusta 1941. godine iskoristili za masovni pokolj srpskog naroda s područja kotara Slunja i kotara Velika Kladuša. Srbe su zatvarale u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, tamo ih mučili, tukli, vezali i odvodili nad rovove u Mehino Stanje gdje su ih

Srpska crkva u Pritoci, ili kako Al Džazira miniranje naziva zubom vremena

Hram je posvećen Sv. apostolima Petru i Pavlu, za njega je zemljište dao lokalni beg, ali Al Džazira propušta da naglasi da su ga srušile ustaše, a Srba u Bihaću i okolini više nema. Pravoslavna crkva, srez Pritoka- opština Bihać. Ovako počinje jedan tekst vezan za pravoslavnu crkvu, srez Pritoka kod Bihaća: „Naselje Pritoka nalazi se sa istočne strane od Bihaća i udaljeno je od centra grada sat hoda. Proteže se od Ribićke glavice na sjevernoj strani do naselja Ružica na južnoj.Smješteno je u ravnici po kojoj su nekad bile razastrte livade i pašnjaci, koje se spuštaju do Une.Upravo na toj ravnici, uz magistralni put, Bihać- Bosanski Petrovac, još stoji

Garavice – podzemni grad sa više od 14.500 srpskih žrtava

Predsjednik Odbora “Garavice 1941.” Nebojša Kuštrinović rekao je da su Garavice kod Bihaća “podzemni grad Srba” u kojem leži više od 14.500 nevinih srpskih žrtava. “Skrivana istina o Gravicama uvjerila nas je u činjenicu da čak ni profesori istorije nisu znali istinu o ovom mjestu”, istakao je Kuštrinović novinarima poslije parastosa u Garavicama. Kuštrinović je istakao da se istorija ponavlja onome ko ne poštuje tu učiteljicu života, što važi i za srpski narod u poslednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu. On je ponosan na činjenicu da Udruženje “Garavice 1941.” nije samo već su kompletne institucije Republike Srpske stale uz njihove napore da ovo mjesto ne bi bilo zaboravljeno. Čedo Banjac iz Bosanskog Petrovca

Đuro Tankosić: Veliko srpsko stradanje u Velikoj župi Krbava i Psat

Država koja je likvidirala nekoliko stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma i nešto Hrvata i muslimana, pokazala je da je država bezakonja, ali veoma efikasna. Pitanje je da li je treba zvati takozvanom.1 Velika župa Krbava i Psat bila je jedna od 22 velike župe u NDH Ploču je prije nekoliko godina obnovio SABNOR Cazin (Savez boraca narodno-oslobodilačkog rata), po sastavu bošnjački. To što su je obnovili lijep je gest. Ipak, prećutali su da su u pitanju Srpkinje (u sva četiri sela tada su živjeli Srbi, a jedno od njih je Bukovica, gdje sam rođen) i da ih je ubila Nezavisna Država Hrvatska (za koju je komunistička vlast koristila naziv „takozvana

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.