arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojanić: ISPRAVNIJE JE REĆI DAN POBEDE, A NE DAN PRIMIRJA… mi smo pobedili, nismo izgubili rat

U Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar je dan sećanja na veterane iz Prvog, ali i Drugog svetskog rata. U Americi se ovaj praznik zove Dan veterana. Na Zapadnom frontu 11. novembra 1918. vojnici su slavili pobedu (primirje) i završetak Velikog rata, slavilo se i u Beogradu. Ali, srpski ratnici su još vodili borbe protiv okupatora s mađarskim trupama za Bačku i Baranju, ali protiv hrvata, koji su ratovali na austrogarskoj strani,  borbe su se vodile i sa bugarskim komitama i albancima u Južnoj i Staroj Srbiji… i to moramo da znamo. Pre tri godine kada je bio jubilej stogodišnjice 2018. od završetka Velikog rata, taj sraman čin

Pavle i Stjepan Radić, vođe Hrvatske seljačke stranke

Dan kada su Srbi spasli Hrvatsku; Čak je i veliki ustaša govorio: „Ujedinjenje je neizbežno“

Na današnji dan, 1918. godine, pobednička italijanska vojska u Prvom svetskom ratu zauzela je veliki deo hrvatskih primorskih područja. Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italijanska vojska okupirala je tada Rijeku, Zadar, Vis, Hvar, Korčulu, Mljet i Lastovo. Italija je želela da što pre zauzme prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante. U tom kontekstu treba razumeti žurbu hrvatskih saborskih zastupnika koji su se odlučili da se udruže s Kraljevinom Srbijom. Naime, smatrali su da samo na taj način mogu sprečiti da Italijani ne otmu veći deo hrvatske obale. Srbija je takođe bila pobednica u ratu, pa bi udruženje

Godišnjica oslobođenja Beograda : Nemci su pobegli za dva sata

Pre 104 godine, srpska vojska, predvođena dunavskom divizijom, oslobodila je Beograd. Prvi ušao 7. pešadijski puk, zato što su ga činili vojnici iz glavnog grada. Pre sto i četiri godine, Beograd je dočekao slobodu! Ujutro, 1. novembra 1918, posle nezadrživog naleta elitnih srpskih divizija – Dunavske, Moravske i Drinske, na ulicama srpske prestonice pojavili su se prvi oslobodioci! U grad su oko 11 časova prodrli prvi vojnici Dunavske divizije i izbili na Kalemegdan. Već dva sata kasnije poslednji nemački vojnici napustili su Beograd pred naletom Prve armije predvođene vojvodom Petrom Bojovićem. Po podne, oko 15 časova, Moravska i Dunavska divizija nalazile su se na liniji Veliki Vračar – Banjica –

Stojan Protić 1921. godine: Vidovdanski ustav, ovakav kakav se predlaže, je grobar Srbije i srpstva

Stojan Protić je bio u pravu, baš kao što znamo da se njegovo „proročanstvo“ ostvarilo tačno u godinu, jer se Jugoslavija raspala 1941. godine, 20 godina nakon ovog razgovora, a potom nakon ponovljenog eksperimenta, još jednom definitivno 1991. godine. Piše: Goran Petrović Verovali ili ne, i ja sam jednom plakao. Ne kao dete, naravno, već kao odrastao čovek pre petnaestak godina. Zašto? Da li mi se nešto desilo? Nešto neprijatno i bolno? Da li mi je neko umro ili sam doživeo neki materijalni gubitak? Ne, ništa od toga. Plakao sam čitajući jednu knjigu. Nešto ljubavno ili neku dramu? Ne, nije ni to u pitanju. Plakao sam, čitajući jednu knjigu sa

„Bežite živi, idu mrtvi!“ – dan kada je 62.000 Srba odlučilo sudbinu Velikog rata /foto/

Nakon stravične zime 1916. godine i povlačenja preko Albanije malo ko je u svetu verovao da Srbija još uvek postoji. Zemlja je bila okupirana, narod na umoru, a Vlada i kralj rasejani po Evropi. Ipak, sredinom septembra 1918. godine sve se promenilo. Kada je Austrougarska napala Srbiju 1914. godine, Srbija je odgovorila žestoko i hrabro. Ipak, do 1915. godine pred njom se postavila samo jedna opcija – povlačenje. Sa vojskom, Vladom i ostarelim kraljem Petrom bežao je i narod. Put je vodio preko nepristupačnih predela Albanije, a zima i hladnoća su se pobrinule da se povlačenje pretvori u golgotu u kojoj je stradao nezapamćen i nikada konačno utvrđen broj ljudi.

Ko su Surdulički mučenici?

Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se aktuelizuje od kako je Srpska pravoslavna crkva u red svetih uvrstila Surduličke mučenike i odredila im datum praznovanja. Novija istorija počinje da se detaljnije bavi stradanjima jednog od strane drugog pravoslavnog naroda, a mnogi istoričari ovaj rat definišu kao genocid.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju

Juriš koji niko nije mogao da zaustavi!

Dan kada je probijen Solunski front je sagledajući sve situacije koje su se odvijale nakon toga bio je od presudnog značaja za slom Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Mjesec i po dana srpska vojska je potiskivala neprijatelja i oslobađala zemlju, i omogućila da se srpska zastava ponovo zavijori u Beogradu. Piše: Radko Garčević Dan kada je probijen Solunski front je sagledajući sve situacije koje su se odvijale nakon toga bio je od presudnog značaja za slom Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Mjesec i po dana srpska vojska je potiskivala neprijatelja i oslobađala zemlju, i omogućila da se srpska zastava ponovo zavijori u Beogradu. Na današnji dan prije 103

Dušan Babac: Milunka nije bila ni zapostavljena a još manje zaboravljena

Najveća žena junak Prvog svetskog rata Milunka Savić nije bila zapostavljena u Kraljevini SHS i Jugoslaviji, jer je Kraljevina bila svet! Piše: Dušan Babac Naime, po njenoj demobilizaciji u Mostaru 1920. godine ona se udaje za osam godina mlađeg Veljka Gligorovića iz Mostara sa kojim se upoznala u vojsci i neko vreme provode u Bosni i Hercegovini. Iste godine 1920. Milunka kao ratni veteran i Solunac dobija po zakonu imanje od osam jutara zemlje u Stepanovićevu kraj Novog Sada što je naselje koje je i formirano dodelom zemlje ratnim veteranima. 1924. godine Milunka i Veljko dobijaju ćerku Milenu i sele se u Stepanovićevo u kome je Milunka sazidala kuću. Nažalost,

Knjiga „Spomenica poginulih i umrlih starešina srpske vojske u ratu 1914–1918” pukovnika Miloja Pršića

Od najčešćih srpskih prezimena u spomenici je 419 Jovanovića, 374 Petrovića, 358 Nikolića, 317 Pavlovića, 287 Markovića, 265 Đorđevića, 245 Jankovića, 201 Ilića, 200 Popovića… Knjiga Spomenica poginulih i umrlih starešina srpske vojske u ratu 1914–1918. godine, autora prof. dr Miloja Pršića, objavljena u izdanju Sveta knjige i Vlatakom instituta iz Beograda,  promovisana je u Svečanoj sali Doma Vojske Srbije. To delo, koje je deo istraživanja prof. dr Pršića o Prvom svetskom ratu, stvarano je od 2012. do 2018. godine. Osim predgovora, knjiga sadrži podatke o Velikom ratu, od uzroka i povoda, tokova borbenih operacija na srpskom ratištu i balkanskom frontu, do njegovih posledica koje su predstavljene brojem gubitaka komandnog

20.000 SPLIĆANA I NAVIJAČA HAJDUKA dočekalo 1918. srpsku vojsku na Rivi

„Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji. Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila!“ reči su kojima je splitski gradonačelnik dr Josip Smodlaka dočekao na Rivi 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije 20. novembra 1918. godine. Jedna od najtežih decenija u modernoj istoriji Srbije – ona druga u XX veku – krunisana je velikom pobedom probijanjem Solunskog fronta, oslobođenjem okupirane zemlje i pripajanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, formirane krajem 1918. godine na južnom tlu raspale Austrougarske monarhije, te formiranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Simbolično, kruna tog ujedinjenja bio je ulazak trupa Srpske vojske

Solun: Priznanje „Majka Srbija“ čuvaru Zejtinlika Đorđu Mihailoviću

Ministar spoljnih poslova je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja. Ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković i direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Arno Gujon uručili su juče u Solunu priznanje „Majka Srbija“ čuvaru vojničkog groblja na Zejtinliku Đorđu Mihailoviću. Selaković je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja i mjesta koje svjedoči šta se srpskom narodu dešavalo i kroz šta je prošao da bi danas bio slobodan, živio u Srbiji i čuvao svoju suverenost. On je naveo da je priznanje Mihailoviću uručeno na dan kada je potpisano primirje u Prvom svjetskom ratu, što je

Raport kaplara Gavrića

Rat je državni posao. Vode ga armije i mase. U njemu nema mesta za pojedinca, za njegove razloge i sudbinu. Sa druge strane, ratovi se pamte i kao pojedinačne tragedije i herojstva. Sudbina, ratna i životna, osmogodišnjeg dečaka Momčila Gavrića iz sela Trbušnica kod Loznice, objedinila je sve paradokse i apsurde rata. Jedan, za velike državne razloge, nebitan mali život spojio je u svom trajanju bol i nesreću, hrabrost i rešenost da se stigne do časnog kraja.  Leopold fon Berthold, ministar spoljnih poslova Austrougarske, izdao je nalog da 28. jula 1914. telegram o objavi rata Srbiji bude poslat običnom poštom u Beograd. Kako su sve državne ustanove bile evakuisane, telegrafisti

Bojanić: Groblje koje nišlije zovu Staro vojničko groblje ili Englesko ili Francusko, a treba Srpsko, zar ne?

Zašto na Starom vojničkom groblju u Nišu nema obeležja za Srpske stradalnike kao što ima za austrougarske i nemačke vojnike kao i obeležje Britanskog komonvelta? To je velika sramota, za sve nas… koja traje decenijama. Red je da tu grešku i nemar ispravimo. Piše: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta Srpska istorija Zašto su nam uvek preče tuđe žrtve od naši sopstvenih? Tužno je što na takozvanom “Engleskom groblju” u Nišu spomenike imaju Englezi, Austrougari, Nemci a samo Srbi nemaju svoje obeležje (spomenik)? Tragično je da kada delegacije posete ovo naše ,,Staro“ vojničko groblje vence postavljaju na goli beton, zašto se nije smoglo volje i snage da se podigne, spomenik, ili

SRPSKA DOBROTVORKA, LEDI LEJLA PEDžET: „Samo da me moji Srbi ne zaborave“

24. septembra 1958. godine umrla je ledi Lejla Pedžet, heroina koja je svojom nesebičnom žrtvom zadužila srpski narod. Lejla Pedžet bila je engleska plemkinja. Ujedno – dobrotvor i požrtvovana bolničarka u jednom od najtežih perioda u srpskoj istroriji, žena koja je samopregornim radom u ratno vrijeme sačuvala živote mnogih naših sunarodnika. U Beograd je stigla 1910. godine. Ubrzo je počeo Prvi balkanski rat, a potom i Drugi, u kojima se ledi Pedžet posvetila brizi o drugima, postala je jedna od prvih dobrovoljnih bolničarki u vojnim bolnicama u Beogradu. Iako je 1913. godine napustila Beograd i vratila se u London, već u novembru 1914. godine, po izbijanju Prvog svjetskog rata, stigla

Srpski mučenici na Krfu, ostrvu homerske princeze

Danas je godišnjica dolaska srpske vojske na Krf i Vido. Posle neuspelog pokušaja da se srpska vojska povlači dolinom Vardara, a zbog prodora bugarske armije i presecanja komunikacija, kao i izostanka planiranog prodora saveznika iz Soluna u susret srpskoj vojsci, Vrhovna komanda je 24. novembra 1915. odlučila da se trupe povuku preko Crne Gore i Albanije na Jadransko primorje. Posle više od mesec dana teških marševa po najtežem vremenu i bespuću, srpska vojska se prikupila kod Skadra, Drača i Valone odakle se povukla na Krf na kojem se do aprila našlo 151.828 vojnika, u Bizerti oko 13.000 vojnika, a na Korzici i u Francuskoj njih oko 5.000. Knjiga Željka Popovića

NAJNOVIJE VIJESTI

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.