Radovan Stojšić uputio se 15. jula 1992. iz Sremskih Laza, na ratnoj liniji razdvajanja, na pecanje prema Bosutu. Nikada se nije vratio. Njegova je porodica tek nedavno dobila obavest da je sahranjen 25. jula 1992. u Vinkovcima i da je umro od infarkta, u što ozbiljno sumnjaju Nakon što je porodica Radovana Stojšića, nestalog za vreme rata, gotovo 20 godina bezuspešno tragala za njegovim posmrtnim ostacima, izgubivši svaku nadu da će ih ikada pronaći, ispostavilo se da je nesrećni čovek svega deset dana posle nestanka, još 1992. godine, bio sahranjen na gradskom groblju u Vinkovcima, tek nekoliko kilometara od svog kućnog praga u Sremskim Lazama. Barem tako govore dokumenti do kojih su u maju uspeli doći Dušan Stojšić iSnežana Lovrinović,

U ovom članku nastojaćemo da osvijetlimo jednu istinu. Riječ je o tome da su Alija Izetbegović i muslimanski rukovodioci iz Stranke demokratske akcije (SDA), odbacivanjem „historijskog sporazuma” sa Srbima iz avgusta 1991. godine, svjesno izabrali rat. No prije svega, predočićemo tekst ovog dokumenta: „Suočeni s razvojem događaja koji u sebi nose sve veću opasnost od konfrontacije naša dva naroda, čiji se interesi historijski ne sukobljavaju i koji nikada nisu imali sukob takve vrste, svjesni svoje odgovornosti pred narodima koje zastupamo i svim narodima Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, odlučili smo da u cilju buduće suradnje i mira uspostavimo i potpišemo sljedeći politički sporazum: 1. Svjesni teškoća koje su naslijeđene i

18. JULA /SRNA/ – Do kraja maja ove godine Srbi su u Sudu BiH za ratne zločine pravosnažno kažnjeni sa 980 godina i šest mjeseci zatvora – u istom periodu kažnjeno je 14 Hrvata na 164 godine i šest mjeseci, dok je 15 Bošnjaka osuđeno na 162 godine zatvora – podaci su Centra za istraživanje ratnih zločina iz Republike Srpske.Ako se ovim podacima dodaju i prvostepene presude Suda BiH, onda je 71 Srbin do sada u Sudu BiH dobio 1 142 godine i devet mjeseci zatvora! Za razliku od Srba, u ukupne kazne Hrvata ušle su i pravosnažne i nepravosnažne odluke, a tako je i kod Bošnjaka. Iz ovih statističkih

Osijek – Na spomeniku podignutom u Osijeku, na levoj obali Drave, među 397 građana koji su poginuli za vreme rata zbog, kako piše, ”velikosrpske agresije” su i Srbi koje su ubili zločinci Branimira Glavaša! Neviđeni skandal u Osijeku dogodio se u režiji lokalne vlasti, a na spisku žrtava ”velikosrpske agresije” su i Đorđe Petković, Branko Lovrić, Bogdan Počuča i Petar Ladnjak, koje su Glavaševi ljudi ubili još na početku ratnih zbivanja u Hrvatskoj u akcijama koje su nazvane ”Selotejp” i ”Garaža”. Na spisku ”poginulih za Hrvatsku” su i Sava Pavitović, te Vukašin i Svetozar Bulat, koji su ubijeni u Čepinu 1991. od strane hrvatskih vojnika. Zbog tih ubistava dvojica pripadnika

Mislim da bi najtragičniji epilog suđenja Merčepu bio da se uslijed pogoršanog zdravstvenog stanja optuženiku dogodi nešto još gore, tako da je važno, ponavljam, voditi računa o zdravstvenom stanju optuženika. U prilog tome, sjetimo se slučaja Đure Brodarca, osumnjičenog za zločine u Sisku i Osijeku, a na međunarodnoj razini slučaja Slobodana Miloševića, ističe Vesna Teršelič, voditeljica Dokumente. Kako gledate na odluku Vrhovnog izvanraspravnog vijeća zagrebačkog Жupanijskog suda da se zbog nezadovoljavajućih uvjeta u bolnici za osobe lišene slobode Tomislav Merčep, optuženik za ratne zločine protiv civila, brani sa slobode? – S obzirom na uvjete u zatvorskoj bolnici ta odluka nije iznenađujuća, jer treba voditi brigu o zdravlju zatvorenika. Naravno da svjedocima nije lako kad optuženik