arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

RTRS, 20.10 – Film „Koridor 92“ na Dan Republike (VIDEO)

Dokumentarno-igrani film „Koridor 92“ bavi se hronologijom jedne od najznačajnih bitki Vojske Republike Srpske – bitkom za proboj koridora u Posavini. Koridor – dokumentarni film. Foto: RTRS Bila je to bitka koja je definisala dalju sudbinu Republike Srpske, bitka koja je spojila zapadni i istočni dio Srpske, bitka koja je ponovo uspostavila vezu Banjaluke sa Bijeljinom i Beogradom. Operacija „Koridor“,  kako se zvanično zvala ova velika vojna akcija, za stanovništvo obje Krajine značila je život.  Omogućila je ponovo uspostavljnje snadbijevanja hranom, strujom, dostavu lijekova. Zbog nedostataka kisonika, do kojeg je došlo poslije presijecanja putne komunikacije sa Jugoslavijom, u banjalučkom porodilištu tokoma maja i juna 1992.godine umrlo je 12 beba. Proboj Koridora

Nikola Milovančev: Rat u Hrvatskoj počeo u vreme SFRJ, 1989. godine

U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Kada je počeo rat i raspad Jugoslavije? Većina ljudi će danas odgovoriti da je to bilo 1991. godine. Ostavimo sada po strani činjenicu da je raspad Jugoslavije pripreman decenijama i da je neuspeo pokušaj secesije Hrvatske planiran i za početak 1972. U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Dok su se mnogi intelektualci, ali i obični građani, u Beogradu uljuljkivali u očekivanju „demokratskih sloboda“, mnogi Srbi sa druge strane Drine, Save i Dunava

Kravica: napomene na godišnjicu jednog zaboravljenog pokolja

Pored Branjeva, Kravica 1995. je drugo važno srebreničko stratište koje zaslužuje detaljnu obradu i pažnju. To je tako ne samo iz kvantitativnih razloga, mada je i to značajan činilac pošto se tvrdi da je na ovom mestu, u Zemljoradničkoj zadruzi, bilo ubijeno preko 1,000 žrtava. Piše: Stefan Karganović Ali Kravica je analitički interesantna u prvom redu zato što, za razliku od brojnih drugih lokaliteta gde su se navodno odvijala srebrenička streljanja, ali slično Branjevu, za ovo mesto se vezuje i poprilično materijalnih dokaza. Kravica je srpsko selo koje se nalazi na oko 10 kilometara od Srebrenice. Srebrenica se, kao što se poznato, u ratnom periodu nalazila pod kontrolom 28. divizije

Miloš Ković: Velikoalbanska pobuna i proterivanje Srba sa KiM okidač za razbijanje Jugoslavije

Intelektualci koji su se 8. novembra 1988. okupili u prostorijama Književnih novina, zaista su vodili dijalog bez ograničenja. Trebalo je tada sagledati pređeni put i nazreti budućnost. Danas se jasno vidi da tekstovi nastali u okviru Istorijskog foruma Književnih novina, održanog na sedamdesetogodišnjicu osnivanja jugoslovenske države, predstavljaju dragoceno svedočanstvo o jednom vremenu. Mlađe čitaoce mogao bi da iznenadi slobodan ton u javnom dijalogu vođenom u Beogradu, pre pada Berlinskog zida. Te 1988. godine Beograđani su, međutim, trčali sa tribine na tribinu i kupovali novine, upijajući, još u neverici, svaku novu, smelu i slobodnu reč. Osamdesete godine, sa svojim predukusom slobode i umetničkog stvaralaštva, bližile su se kraju. Iza nejakih sunčevih

„Kosti“ udaraju do kosti

Odavno me neki umetnički sadržaj nije toliko prodrmao i „dotakao“ kao serija „Kosti“, koja je nedavno emitovana na RTS-u. Nisam jedina, svakako, pošto su „Kosti“ ostavile ravnodušnim samo one koji ih nisu gledali. Piše: Đurđica Dragaš Verujem, međutim, da su brojne reakcije i pohvale dovoljan razlog da je, „odloženo“, na RTS Planeti, pogledaju i oni koji su skeptični prema domaćim serijama i kako kažu, iz principa ih izbegavaju. Ja spadam u onu drugu grupu. Meni je, od kad znam za sebe, termin od 20 časova rezervisan za njih pa priznajem da gledam čak i reprize. Ipak, uprkos mom strpljenju i zaista dobroj nameri da odgledam sve što se u tom

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić. Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu. Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože

Znameniti Srbi proterani iz naziva sarajevskih ulica

Odlukom bošnjačkih političara srpski antifašisti, znameniti pisci i umetnici više nemaju svoje ulice, trgove i škole. Nakon što je iz Sarajeva proterala oko 150.000 Srba, posleratna bošnjačka politika  učinila je sve kako bi  izbrisala i vekovne  tragove postojanja srpskog naroda u tom gradu.  Deo tog osmišljenog  projekta  bila je, između ostalog, i promena  naziva ulica, trgova i nekih institucija koje su decenijama nosile  imena srpskih antifašista, znamenitih pisaca, umetnika , stvaralaca… U gradu na Miljacki, prema nekim informacijama, do danas je preimenovano  oko 135 takvih  ulica. Zahvaljujući bošnjačkim, kako sebe nazivaju, „pobornicima multietničnosti i ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda u BiH”,  u Sarajevu  svoju ulicu nema više ni Vojislav Kecmanović

Miloš Gvozdenović: Hrvatski „mit“ o Vukovaru 1991.

Borbe za Vukovar nisu bile nikakvo „čudo hrvatskog otpora“. Pre bi se moglo reći da je bilo čudo što je jedna vojska u potpunom rasulu poput JNA uspela da taj grad oslobodi. Borbe u Vukovaru (Foto: OSCE) Stav hrvatske javnosti o borbama u Vukovaru nije se menjao od 1991. do danas. Pokušali su da od Vukovara naprave osnivački mit svoje nove nacije, ali im to i pored velike propagande nije pošlo za rukom. Vukovar 1991. je tema o kojoj se ne raspravlja u javnosti, to je dogma nove hrvatske države. Osnova za lažni mit Zvanična dogma o Vukovaru glasi: hrabri branitelji Vukovara, koji je bio strateško mesto, svojim herojskim podvigom

Zakašnjela pravda

Republika Hrvatska proglašena je odgovornom za fizičke i psihičke boli te straha koji je pokojni Đorđe Gunjević pretrpio kao žrtva ratnog zločina u zloglasnom logoru Pakračka Poljana. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, odnosno njegove Stalne službe u Pakracu, Republika Hrvatska jučer je proglašena odgovornom za neimovinsku štetu koju je Đorđe Gunjević pretrpio kao žrtva ratnog zločina u Pakračkoj Poljani. Piše: Tamara Opačić Gunjević, koji je preminuo u junu prošle godine, u ratu je vršio dužnost pomoćnika povjerenika Vlade RH za Pakrac, a šira javnost za njega je doznala nakon uspješne evakuacije preko 300 bolesnika i liječnika iz tamošnjeg Medicinskog centra krajem septembra 1991. No već 11. oktobra 1991. Gunjević

PRAVDA STIGLA NAKON SMRTI: Nastavnik Mile Novaković iz Darde dobio otkaz jer je Srbin

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u korist pokojnog Mile Novakovića, srednjoškolskog profesora iz Darde koji je sad već daleke 1999. dobio otkaz jer je predavao na srpskom umesto na standardnom hrvatskom jeziku. Sud je utvrdio da Novakoviću nije pružena mogućnost edukacije i da su inspekcijskim nadzorom bili obuhvaćeni isključivo nastavnici srpske nacionalnosti. Hrvatska je sada Novakovićevoj porodici dužna da isplati 5.000 evra odštete i 850 evra naknade za sudske troškove. Sud je u petak presudio u predmetu “Mile Novaković vs. Hrvatska” i zaključio da je prekršen članak 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima koja se odnosi na pravo na poštovanje privatnog života. Pokojni Novaković se pre

Quo Vadis Aida ili kuda ideš BiH

Kako će nam izgledati budućnost sa tumačenjem istorije čiji je cilj mobilizacija mase za buduće napade na RS? Kuda ideš BiH ako je ovo tvoj kandidat za Oskara? Bosanskohercegovački kandidat za Oskara, film Quo vadis Aida, pratio sam još otkad su počeli izlaziti kratki isječci iz filma, a najposlije i zvanični trejler. Već po tome se dalo zaključiti da će ovaj film samo dopuniti brojku na listi filmova koji obiluju dehumanizacijom srpskog naroda. Pa, da počnemo. Kako stoji na početku filma, on je rađen po „istinitim događajima, ali su neki dijelovi i likovi izmišljeni radi potpunijeg prikaza događaja“. Ništa novo, gotovo svaki film sa istorijskom tematikom to stavlja i time

Zločin u Mašićkoj Šagovini 29 godina bez kazne

Navršilo se 29 godina od ratnog zločina u Hrvatskoj, kada su hrvatske snage u napadu na srpsko selo Mašićka Šagovina u podnožju planine Psunj, udaljeno desetak kilometara od Nove Gradiške, ubile najmanje 55 ljudi, a za ovaj zločin još niko nije odgovarao iako su poznati nalogodavci i neposredni počinioci ubistva. U noći sa 18. na 19. decembar 1991. godine, 363 pripadnika 108. i 121. brigade ZNG-a /zenge/ i specijalaca iz grupe “Svileni” izvršili su pješadijski napad na srpsko selo Mašićka Šagovina, koje je branilo oko stotinjak branilaca, pripadnika Teritorijalne odbrane iz ovoga i susjednih srpskih sela i dobrovoljaca iz Srbije. U toku borbe za “prokletu utvrdu”, kako su Hrvati zbog

Pomen za 56 Srba: U Gornjoj Jošanici kod Foče već 27 godina oplakuju svoje

Svakog Nikoljdana, od 1992. godine, meštani sela Gornja Jošanica kod Foče, već 27 godina, oplakuju svojih 56 meštana, mučki, na prepad, poklanih i ubijenih od strane „Zelenih beretki“ iz Goražda, kojima je komandovao Hadžo Efendić, posleratni ambasador BiH u Austriji. – Pred Sud pravde, za ovaj zločin, još niko nije procesuiran iako smo urednu dokumentaciju davno dostavili Tužilaštvu u Trebinju, a potom i Tužilaštvu BiH kaže za „Novosti“ Dušanka Višnjić, sada Lalović, koja je imala sreću da se uz nekoliko drugih meštana, spasi pred najezdom ustaša iz Goražda. Na Nikoljdan, krsnu slavu, većine Jošaničkih domaćinstava, zorom su u selo upale „zelene beretke“, bojovnici Alije Izetbegovića, koji su tada ubili i 21

NENAD MILKIĆ O ROMANU “KOSTI”: Vrijeme je da se sazna kako su umirali Srbi u Sarajevu

Roman “Kosti” je omaž više od 8.000 ubijenih Srba i svima onima koji su prošli kroz 123 logora i privatna zatvora u Sarajevu Nenad Milkić je jedan od pisaca novije i mlađe srpske generacije. U svom najnovijem delu, romanu “Kosti”, koji je svetslost dana ugledao danas, 14. decembra, bavi se stradanjem Srba u Sarajevu, tokom devedesetih godina prošlog veka. Izrazito bolna tema o kojoj nije bilo previše razgovora u domaćoj javnosti, u protekle tri decenije. Koji je motiv za pisanje romana “Kosti”? – Stradanje sarajevskih Srba od ’92. do ’96. je nepravedno zapostavljeno u srpskom kolektivnom sećanju. Da li se to čini iz prostog nemara i nedostatka saosećajnosti, ili da

NAJNOVIJE VIJESTI

Cvita

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.