Predsjedavajući Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Amor Mašović odbija da Tužilaštvu BiH dostavi podatke o masovnim grobnicama na planini Ozren i u Posavini u kojima su zakopane srpske žrtve, piše „EuroBlic“. List navodi da istražioci Instituta za nestala lica BiH već duže vrijeme posjeduju podatke o postojanju masovnih grobnica u kojima su sahranjeni nestali Srbi iz Vozuće, Broda, Dervente, Odžaka i Orašja, ali da Mašović ne želi nadležnim tužiocima da dostavi te podatke. Član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić potvrdio je za „EuroBlic“ da Mašović „stornira određene predmete“ gdje su Srbi žrtve, a počinioci zločina pripadnici takozvane Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane. Predsjednik

I danas kiša. I tišina. Ritmičko dobovanje po oluku se ne računa. Sam zvuk je kiša. Siva polja u daljini. I magla. Ne toliko gusta da ne vidim kuće oivičene kukuruznim poljima. Crveno sa zlatnom niti okolo. Kao nekada petokraka na zastavama SFRJ. Zajebano je to… Sećanje. Lepo je gledati to. Tu kišu. Sa terase stana. Sigurnost ili nesigurnost velegrada. Ili velesela. Kako se uzme. Ili ostavi. Uživanje. A koliko puta sam je proklinjao i psovao svega čega se setim, osećajući kako mi probija i poslednji suvi deo odeće i sliva se niz leđa. Jeza. Magla se uvlači u kosti, a vatru i da je smem zapaliti, ne bi me

Жupanijsko tžilaštvo u Splitu podiglo je optužnicu protiv Milenka Zelenbabe /59/, nekadašnjeg načelnika SUP-a Knin, za ratni zločin u Kninskom polju. Zelenbabu terete da je 3. januara 1992. godine organizovao raciju u Kninskom polju s ciljem protjerivanja Hrvata iz zaseoka Marići i Velići, prenose hrvatski mediji. Prema navodima optužnice, više civila odvedeno je i pritvoreno u zgradu SUP-a u Kninu, dok je u zaseoku Marići ubijen Joško Ćaćić, a ništa nije preduzeto da počinilac bude otkriven i sankcionisan. Hrvatski mediji navode da Zelenbaba danas živi u Vojvodini, a da je u Šibeniku 1993. godine osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Izvor: SRNA  

Ako se nastave ovakvi pritisci na Republiku Srpsku, Bosna i Hercegovina ne može opstati, kaže prvi predsednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik. U razgovoru za Sputnjik ističe da srpski narod u BiH treba jasno da odredi kojim putem želi da ide, a kao strateški cilj da postavi ujedinjenje sa Srbijom, ali da tome teži mirnim putem. Povodom 25. godišnjice Republike Srpske kao jedan od njenih osnivača Krajišnik podseća da je za vreme rata jedini zadatak bio da se sačuvaju životi. Danas kaže da, iako je pomalo razočaran u odnosu na prve, idealistički zamišljene ciljeve, s optimizmom gleda u budućnost. Republika Srpska nije daleko od okruženja, celi prostor bivše Jugoslavije je opterećen kreditima, problemima, razlikama, ali smatram da

Danas se navršava 11 godina od akcije EUFOR-a u selu Bjelogorci kod Rogatice, gdje je na kućnom pragu ubijena Rada Abazović /47/, a teško ranjeni njen maloljetni sin Dragoljub i suprug Dragomir. Italijanski karabinjeri u ranim jutaranjim časovima 5. januara 2006. godine  upali su u kuću porodice Abazović i počeli da pucaju. U toj pucnjavi smrtno je ranjena Rada Abazović, koja je od zadobijenih povreda preminula u fočanskoj bolnici, dok su njenom sinu Dragoljubu /11/ i suprugu Dragomiru nanesene teže povrede. Pripadnici italijanskog kontingenta SFOR-a nisu dozvolili dva sata da ranjenoj ženi bude pružena ljekarska pomoć. Sanitet iz Rogatice prišao je ranjenoj ženi tek kada su karabinjeri vidjeli da je

U okviru obilježavanja 25. godina od proglašenja Republike Srpske Krajine u Beogradu je promovisana knjiga u kojoj su objedinjena sva državna dokumenta koja su donesena u pet godina njenog postojanja. Do sada je objavljeno nekoliko desetina knjiga o Republici Srpskoj Krajini, kako srpskih, tako i hrvatskih izdavača, ali nijedna nije obuhvatila cjelokupnu državnu arhivu kao što je to sada slučaj. Ovaj obiman projekat pomogla je i finansirala Republika Srbija, a njegov autor je Ratko Ličina, srpski poslanik u predratnom sazivu hrvatskog sabora. Projekat koji je realizovan u čak 10 tomova, sa preko 7.000 stranica državnih dokumenata Republike Srpske Krajine, plod je dugogodišnjeg rada i entuzijazma, a odmah je prepoznat kao

Mi kao narod srpski ne tražimo i ne zahtevamo od drugih da se menjaju. Slobodno oni mogu nastaviti svojim putem to je njihov izbor. Moraju samo dobro znati da će Srbi umeti i uspeti da se suprostave svakom zlu. Moraju biti svesni ne samo da ćemo se suprostaviti, već da ćemo svako zlo koje se usudi da nas napadne na kraju uništiti. Mi ne možemo i nećemo da budemo ništa drugo do Srbi. Zato moramo biti posebno ponosni na one koji su nam kroz istoriju svojim delima omogućili da to i ostanemo. Oni koji su nam to obezbedili su  pravi ponos Srbije. Oni su ona neugasiva svetlost koja nam uliva