Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Kako se Dario Kordić susreo s Bogom

Datum objave: ponedeljak, 6 februara, 2017
Veličina slova: A- A+

Osuđenom ratnom zločincu pojedini katolički biskupi i župnici stavili su na raspolaganje svoje oltare i dvorane.

Svećenici, koji ugošćuju Kordića za svojim oltarima, propuštaju kazati zbog čega je dotični boravio u nizozemskim i austrijskim zatvorima Pixsell/Mario Prpić (Arhiva)
Svećenici, koji ugošćuju Kordića za svojim
oltarima, propuštaju kazati zbog čega je
dotični boravio u nizozemskim i
austrijskim zatvorima

Katolička crkva u Hrvatskoj ne odustaje od pravljenja svetim Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca koji se, nakon odležane dvije trećine kazne od dvadeset i pet godina, godine 2014. nastanio u Zagrebu i upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, sad je na trećoj godini. Otkako se vratio iz zatvora, Kordić se u potpunosti odao slijepom vjerskom fanatizmu, što je njegovo neotuđivo ljudsko pravo, a pojedini katolički biskupi i župnici spremno su mu stavili na raspolaganje svoje oltare i dvorane, što predstavlja kontinuiranu društvenu provokaciju i rijetko viđen oblik moralnog zastranjenja i neosjetljivosti.

Najnoviji Kordićev nastup zabilježen je u srijedu navečer u Karlovcu, u tamošnjem Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Repertoar misli bio je sličan kao i na dosadašnjim seansama.

„Mnogo je Božjih zahvata u našoj obitelji. Krunica je bila uvod u sve to, ona je bila najmoćnije oružje s kojim sam došao u Haag. I prepustio sam se Gospodinu u svojoj maloj sobici i molio se, molio se, molio se. Bog me pročišćivao. Nisam bio ni svjestan koliko grijeha i koliko lošega ima u meni i koliko Gospodin treba odgajati me. Bog me odgajao u strogoj ljubavi i bio sam uronjen u tu Božju ljubav. Nakon godinu i pol dana doživio sam milost, živi susret s Bogom i od tada sam mislio da mogu poletjeti, znao da mogu izaći iz toga uzništva kao najslobodniji čovjek. Kao ptica otići u bilo koji kraj Hrvatske i BiH“, kazivao je Kordić razdraganom vjerničkom mnoštvu, više kao da govori o svom susretu s marihuanom nego s Bogom.

Prorok i mistik iz Busovače

A nakon što je izgovorio ove riječi, dvoranom se prolomio pljesak: „Rekao sam prije dvije godine u Čavoglavama: ako svaki Hrvat u jednom danu izmoli Očenaš za domovinu nema toga zla i kušnji koje će našoj domovini nešto učiniti. Ne bojmo se, Hrvatska je Kristova!“

Slušali su Karlovčani otvorenih usta i raširenih očiju proroka i mistika iz Busovače, kao što ga već dvije-tri godine sluša vjernički puk po crkvama širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i nije se među svim tim svijetom našao nitko dobronamjerno neupućen iz zadnjih redova da digne dva prsta i stidljivo upita: „Oprostite, malo sam zakasnio, pa sam valjda propustio: zbog čega ste vi bili u toj maloj sobici u Haagu? Hoću reći, što ste učinili da ste došli u priliku za taj živi susret s Bogom? Oprostite, ali ja mislim da je to ovdje ključno pitanje: kako da pošteni Hrvat i katolik dođe u tu sobicu i da doživi Božju milost?“

„A ništa“, kazao bi Kordić nakon višeminutne neugodne šutnje, „bilo je različitih puteva do susreta s Bogom, ali ni jedan nije lagan. Ja sam se, na primjer, odlučio za teži put. Učlanio sam se u HDZ, pa onda i u HVO, pa sam dogurao do čina pukovnika i do položaja stvarnog šefa HVO-a u srednjoj Bosni. Sudjelovao sam, s krunicom oko vrata, u zločinima nad Bošnjacima, uključujući i masakr nad stotinu i šesnaest bošnjačkih civila u Ahmićima 16. travnja 1993. godine. Najmlađoj žrtvi bila su tri mjeseca. Na sudu u Haagu nisam priznao krivnju. Nisam se pokajao za ono što sam učinio. I eto, tako sam na kraju dočekao milost susreta s Gospodinom.“

Prilog beščašću

To što svećenici, koji ugošćuju Kordića za svojim oltarima i najavljuju ga kao rock-zvijezdu, propuštaju kazati zbog čega je dotični boravio u nizozemskim i austrijskim zatvorskim ćelijama znači jedino da svi što se okupljaju na tim propovijedima znaju historijat njegovog „puta do Boga“: i ne samo da znaju, nego ga samo zbog toga i dolaze slušati, jer da nije tog zločina u ime nacije i vjere, Kordićeva parapsihološka iskustva nikom ne bi bila zanimljiva. Ima još svijeta što je po zatvorima i narkomanskim komunama doživio „susret s Bogom“ ili zaista susret s Bogom, pa te ljude katoličko svećenstvo svejedno ne poziva da s oltara pripovijedaju o svojim duhovnim pročišćenjima i da jačaju vjeru i domoljublje kod pastve.

Svaki novi crkveni nastup Darija Kordića, a bit će toga još, naročito kad stigne diploma teologije, novi je prilog beščašću jednog dijela ovdašnjeg katoličkog klera, koji je poodavno raskrstio sa zdravim shvaćanjem vjere u korist služenja nacionalističkoj mitomaniji, odnosno u korist stavljanja vjere u funkciju poticanja ili opravdavanja etničke mržnje. Veća žalost od toga samo je ona sadržana u činjenici koja kaže da je sve manje unutrašnjih glasova otpora tom trajnožarećem iznevjeravanju crkvenog poslanja.

Izvor: Al Jazeera




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top