Referendum o nezavisnosti BiH 1. marta 1992. i rat desetkovali manjinsko stanovništvo. Od 64.000 naših građana, sada ih je u zeničkoj regiji ostalo zvanično 5.473 Referendum o nezavisnosti u BiH 1. marta pre 26 godina „oduvao“ je Srbe iz opština nekadašnje regije Zenica, jer je od 64.000 sada ostalo zvanično svega 5.473. Prema popisu 1991. u Zenici ih je bilo nastanjeno 22.592, a prema popisu iz 2013. svega 2.409. Od nekadašnjih u Zavidovićima 11.637, Visokom 7.377, Kaknju 4.937, Varešu 3.630, Olovu 3.196, Tešnju i Maglaju po 3.078, Жepču 2.289 i u Brezi 2.118, Srba sada u tim opštinama ima manje od hiljadu. – Referendum i rat su učinili svoje, Srbi

Tužilaštvo BiH nije željelo da izda naredbu za ekshumaciju na 29 lokacija na kojima se nalaze grobnice sa tijelima nestalih Srba, iako su za neke od njih institucije Republike Srpske uputile zahtjev za iskopavanje još prije deset godina, piše „Glas Srpske“. U izvještaju Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, koji će razmatrati Narodna skupština, navodi se da su institucije Srpske u zahtjevima za ekshumacije tačno odredile mikrolokacije. Najveći broj lokacija grobnica nestalih Srba nalazi se na području Ozrena, Vozuće, Srebrenice i Sarajeva. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je da su tražili sastanak sa glavnim tužiocem

Nacrt Zakona o zaštiti žrtava ratne torture ispravlja sve grehe Republike Srpske, jer dosad nije bilo sluha za priznavanje ove kategorije ratnih stradalnika kao posebne kategorije. Bošnjačke partije i međunarodna zajednica osporavaju ovaj nacrt jer se njime narušava uvrežena slika da je samo jedna strana imala žrtve, a da je druga bila agresor. Dugo najavljivani nacrt Zakona o zaštiti žrtava ratne torture prošao je prvi stepen procedure u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS). Idući korak je javna rasprava, a nakon toga predlog zakona ulazi u skupštinsku proceduru za usvajanje. Sve stranke, i vlasti i opozicije, podržale su nacrt, osim bošnjačkih političkih predstavnika, koji tvrde da je zakon diskriminatorski zbog odredbe u Članu 7, koja kaže da prava po tom zakonu

Na februarskom susretu predsednika Srbije A. Vučića i predsednice Hrvatske K. Grabar Kitarović, dominiralo je pitanje nestalih osoba u ratu devedesetih, što dokazuje i prisustvo šefova komisija i predstavnika udruženja porodica nestalih obeju država. I tokom ranijih susreta šefova ovih država ili vlada ovom pitanju pridavan je veliki značaj, ali kada god se spominjao broj nestalih Srba, sa hrvatske strane je dolazilo do osporavanja i iznesenih brojki i spiskova. A najburnije polemike izazvala je izjava A. Vučića da na spiskovima nestalih ima više Srba nego Hrvata, koju je, kao premijer Srbije, nakon sastanka sa tada tek inaugurisanom sadašnjom hrvatskom predsjednicom, dao u Zagrebu u februaru 2015, koje su se mogle

Zagreb — Hrvatski advokat Ante Nobilo kaže da na osnovu haške presude u postupku Prlić i ostali, logoraši iz BiH imaju pravo na postavljanje odštetnog zahteva Hrvatskoj. Ipak, prema njegovim rečima, oni ne žele da tuže državu, već bi radije da postignu sporazum, ali dodaje da će o tome biti teško postići dogovor. Nobilo je za regionalnu N1 tv rekao da se sa logorašima sreo prošle sedmice u Sarajevu i predočio im svoju pravnu analizu za podizanje tužbi protiv hrvatske države, te da je na njima da odluče da li će tužti Hrvatsku. „Sve presude za ratne zločine koje imamo u Hrvatskoj su presude pojedincima i one su osnov za

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica tokom rada na Projektu popisa i evidentiranja srpskih žrtava rata u BiH u periodu 1991-1995. godina dokumentovao je smrt ili nestanak 29.070 lica od čega 2.385 žena i 447 djece. Posmatrano po godinama: 1991.godine stradalo: 664 lica srpske nacionalnosti, 1992. godine – 12.981, 1993. godine – 4.496, 1994. godine – 3.749, a 1995. godine – 5.975. Za 629 lica rade se dodatne provjere i kompletira dokumentacija, jer Centar posjeduje određena saznanja i indicije da su i ona stradala u proteklom ratu, ali trenutno nema dovoljno podataka koje propisuje Pravilnik o vođenju evidencije o žrtvama rata da bi se mogli