Možda bi sad, nažalost, najbolje ceo slučaj opisala ona čuvena “Đura će da ti oprosti što te tukao” – Mi nismo svojom voljom otišli odavde, Hrvati su nas puškama oterali. Nismo mi pljačkali i palili svoje kuće. Još treba i da im platim da je sruše do temelja? Ko me je oterao sa ognjišta, taj neka je i skloni!  – rekao je za naš portal Radovan K. (56) iz Gospića. Od njegove kuće su ostale samo zidine, a kako kaže, sada će morati da plati i njeno kompletno rušenje i uklanjanje. Ovo se tiče svih Srba koji su rođeni ili su živeli u Hrvatskoj: Moraćete da plaćate svoje otete kuće! Kako

Početkom 1991. godine rukovodstvo tadašnje SFRJ pokušava da arbitrira u rešavanju nastalog konflikta između Knina i Zagreba, ali svi pokušaji ostaju bez rezultata. Hrvatska se sve više naoružava, višestruko povećava broj policajaca, formira Zbor narodne garde (ZNG) kao vlastitu vojsku, iako je još formalno u sastavu SFRJ. Početkom i sredinom februara Hrvatska donosi odluku “da na njenoj teritoriji ne važe savezni zakoni” kao i odluku o razdruživanju od SFRJ, a SAO Krajina krajem februara donosi “Rezoluciju o razdruživanju od RH”. Polovinom marta JNA traži od Predsedništva SFRJ da se u državi uvede vanredno stanje, što, usled protivljenja predstavnika Hrvatske BiH i Makedonije, ne prolazi. U kontekstu takvog stanja, Srbi su

Slika i prilika ličkog zavičaja: Stočar iz Podkokirne Saša Lukić oblači ličku nošnju, s radošću uzima gusle i pjeva u svakoj prilici, pred stotinama ljudi ili sam – čuvajući stado Slika i prilika svog rodnog kraja, čovjek koji svojom pojavom, životnim odlukama i stavovima predstavlja autentičnog Ličanina jeste Saša Lukić. Kada je sa četrnaest godina, u posljednjem ratu, napustio rodni Gračac i stigao u Srbiju, uspomene koje je tada ponio sa sobom iz Like vječito su ga, kaže, ponovo vraćale na mjesto koje je u njegovom srcu uvijek imalo posebno mjesto. Dvije godine izbjeglištva proveo je u Inđiji, a potom se sa roditeljima i sestrom preselio u Batajnicu. Godine i

Uveče gledamo koliki je snijeg i mjerimo koliki će napadati do ujutro. A ujutro grane polomljene, drveće srušeno, svuda neprohodno, voda zaleđena – kažu mještani Srba Rada i Stevo Rodić Smetovi snijega, temperature ispod nule, ljudi zatvoreni u kuće, rijetki dimnjaci iz kojih se izdiže dim iz peći. Seoski putevi koji ni za lijepog vremena nikuda ne vode, pokriveni su ispod debelog snježnog pokrivača po kojemu je više životinjskih nego ljudskih tragova – ovo je zimska razglednica ličkog mjesta Srb. – Zima se kod nas zove samoća. Bez puta, bez ljudi, bez ičije brige. Državna cesta Donji Lapac – Gračac, koja prolazi kroz samo mjesto Srb, dobro se održava, ali

Jedan Zbornik privukao je pažnju čitalaca, u kome je sedam autora iz Srbije i rasejanja, pripovedalo i pevalo o svom rodnom kraju, Plaškom. Inicijator knjige je Milan Kosanović, a prihod od prodaje namenjen je obnovi crkve Vavedenja presvete Bogorodice u Plaškom. Zbornik Sa oltara rodne grude izašao je iz štampe 2015. godine u izdanju niškog Svena. „Ovaj Zbornik Sa oltara rodne grude je nastao kao izraz ljubavi, čežnje, želje i nastojanja da našima potomcima prikažemo i pokažemo, kako se nekada živjelo, kako se danas živi na prostoru Plaškog i plaščanske doline…Da se ne zaboravi naš jezik, da se ne zaborave naša kola, da se ne zaborave lička prela, lička odjela,