arrow up
OGORČENI Goran Perović (levo) ne vidi izlaz iz trenutne situacije

Ne smeju ni roditelje da obiđu

Nove muke Perovića koje je hapsila kosovska policija. Možda će morati da isele svoje stare iako su njih dvoje jedini preostali Srbi u Medregovcu Od kada nas je nedavno hapsila kosovska policija zbog navodnog ilegalnog prelaska administrativne linije, moja porodica i ja ne smemo da obiđemo roditelje u Medregovcu, podujevskom selu, kako ponovo ne bismo bili uhapšeni. A roditelji su nam stari i bolesni, tako da smo zaista na muci. Ovim rečima, Goran Perović (52) iz sela Medregovac, u razgovoru za „Novosti“, iznosi novi problem sa kojim je suočena njegova porodica. Njegovi roditelji su jedini preostali srpski žitelji u ovom selu ali i na području čitave podujevske opštine koja broji

Kolege novinari sa KiM ne zaboravljaju Perenića i Slavuja / Foto: Dragana Zečević

Tragedija porodice Perenić: Sve se nadam Ranku

Tragedija Snežane Perenić (55) čiji je muž otet na KiM. Lakša mi je neizvesnost nego da dođe crna vest Težak je ovo život u neznanju, nalik kazni, ali nekada mi se čini da mi je lakše i da živim u neizvesnosti nego da čujem najcrnju vest. Svesna sam da posle devetnaest godina teško mogu čuti nešto dobro, ipak se bojim onoga što bih mogla saznati – ovo su reči Snežane Perenić (55) iz Kosova Polja čiji je muž Ranko u 39. godini sa kolegom Đurom Slavujem kidnapovan 21. avgusta 1998. godine nedaleko od manastira Zočišta u opštini Orahovac. Kaže, prošle su tolike godine ali se u njenim emocijama ništa nije

Luka Vukadinović: Srbin i Kosovo

Polje novog rođenja, polje stradanja, polje mučenika. Polje a na polju jama. Raka puna stradalnika, puna sinova i otaca. Grobnica novih vojnika, novih ugodnika. Rana Srbinova, urođena želja i poslednja nada. Zemlja monaha, Srbinova Sveta zemlja. Groblje Srbinovo đe istorija porodice spava. Avlija Srbinova i kuća Srbinova, najsvetiji dio zemlje Srpske. Krvavo polje Srbinovo postalo je polje od otaca, izgubljena snaga Srbinova vjeru gubi odruče se carstva. Zemlja bez zemlje đe zvona bude satrape i krvnike. Zemlja krvava i zemlja sveta, zemlja sudbine izgubljene, sudbine nepoznate. Brana istorije i granica života, potonja i prva želja Srbinova. Obećana zemljo Srbinova, tvoji Srbi dadoše te lako. Suzo Srbinova i kućo Srbinova, nije

Ranko Perenić i Đuro Slavuj (Foto:banija.rs)

Kosmet – godišnjica ubistva srpskih novinara

Danas se navršava 19 godina od otmice novinara Radio Prištine Đure Slavuja i Ranka Perenića kod Orahovca. Predstavnici UNS-a i njegovog ogranka Društva novinara Kosova i Metohije posjetiće danas mjesto na putu Velika Hoča – Zočište u opštini Orahovac, gdje su Slavuj i Perenić posljednji put viđeni. Na mjestu otmice postavljeno je obilježje na kojem na srpskom i albanskom jeziku piše: „Ovde su 21. avgusta 1998. nestali novinari. Tražimo ih“. Spomen-obilježje nestalim novinarima do sada je rušeno pet puta, a odgovorni nikada nisu pronađeni. Osim ovog zločina pripadnici takozvane Oslobodilačke vojske Kosova 6. maja 1999. godine kod Vučitrna u podnožju planine Čičavica oteli su i ubili Ljubomira Kneževića, novinara prištinskog „Jedinstva“ i dopisnika

Ako Srbi moraju da prihvate Kosovo — zašto nisu prihvatili Hitlera

Zadatak državnika koji želi da ostavi pozitivan istorijski trag upravo je da ne prihvata realnost. Da se sa njom ne miri. Da je neprekidno menja. Da sve čini da ta realnost bude svakodnevno sve bolja za njegov narod gde god on živeo. Ako je realnost da je Kosovo nezavisno, kako tvrde evroatlantisti koji sve agresivnije ubeđuju Srbe da priznaju južnu srpsku pokrajinu, zar nije realnost i da je Bosna i Hercegovina razvalina od države koja više ne funkcioniše? Po kom to principu realnosti, dakle Kosovo i Metohija pripadaju Albancima, a Republika Srpska ne pripada Srbima, kada se i na nju može primeniti banalno cinični argument koji se priznaje kosovskim separatistima — „čije su ovce, njegova je i livada“? Zašto Sarajevo

Dr Miloš Ković

Miloš Ković: Kosovski zavjet preživjeće i doba u kojem ga se odričemo

Kosovski zavjet ključni je konstituent srpskog identiteta, ideja stara šest vijekova bez koje Srbi ne bi bili ono što jesu i čija će važnost i vitalnost nadživjeti i naše vrijeme kada se ovog predačkog opredjeljenja sve više odričemo. Ovo je u Trebinju poručio istoričar prof. dr Miloš Ković, na predavanju „Kosovski zavjet u istoriji srpskog naroda“, koje je u Muzeju Hercegovine održano u organizaciji ove ustanove i Srpskog udruženja „Ćirilica“. Ković je rekao da savremeni kritičari kosovskog zavjeta, koji apeluju na „realnost“ i ovu ideju smatraju retrogradnom, proizvodom mitomanske svijesti i slavljenjem poraza, zaboravljaju da Kosovo ne slavi poraz već svjedoči „opredjeljenje za Carstvo Nebesko“ i spremnost na žrtvu, da i

Miloš Ković

Miloš Ković: Razumno o Kosovu

„Unutrašnji dijalog“ o Kosovu i Metohiji pokrenut je na čudan način. Krajem jula, u vreme godišnjih odmora, najznajniji mediji u Srbiji počeli su da nam, u svojim udarnim vestima, prenose poruku da bi nas istrajavanje na „mitovima“ i na zadržavanju celine Kosova i Metohije u sastavu Srbije odvelo u nove ratove, u kojima bi naša deca uzalud gubila živote. Ponavlja se i da Srbija ne može da vrati ono što je odavno izgubila, da je vreme da budemo „realni“, kao i da će brzo i miroljubivo rešenje kosovskog konflikta Srbiji otvoriti vrata Evropske unije. Srbija, međutim, ne sme da daje brzoplete odgovore na kosovsko pitanje. Ona mora da prestane da

14 godina od ubistva u Goraždevcu Foto: RTS

Održan parastos za ubijene srpske dječake u Goraždevcu

U crkvi rođenja presvete Bogorodice u Goraždevcu održan je parastos mladićima Ivanu Jovoviću i Panteliji Dakiću, koje su prije 14 godina ubile i dalje nepoznate osobe iz automatskog oružja, dok su se kupali u rijeci Bistrici. Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić poručio je da Srbija i srpski narod ne zaboravljaju svoje žrtve. Đurić, koji je poslije parastosa položio vijenac na spomenik žrtvama u NATO bombardovanju i djeci stradaloj na Bistrici, naglasio je da država Srbija ne zaboravlja mnogostradalnu srpsku Metohiju, koja je u prethodnim decenijama bila žrtva plana za istrebljenje srpskog naroda sa ovih prostora, koji je gotovo u potpunosti uspio. „I zato na današnji dan pominjemo

Unutrašnji dijalog o Kosovu traje od 1389. godine (video)

„Osovina sa Prištinom nije nikakva osovina. Sa Tiranom jeste. Nema razloga da Srbija sa Tiranom nema najbolje moguće odnose bez obzira što je njihov premijer umetnik. Otopljavanje odnosa sa Tiranom može da amortizuje određene zahteve i na Kosovu“, smatra dr Momčilo Pavlović „U slučaju eskalacije ratne krize između Amerike i Severne Koreje, prvi koji bi mogli da nastradaju su Južna Koreja i Japan“, kaže za Sputnjik dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju, sa kojim smo razgovarali o aktuelnim temama koje potresaju planetu i naš region. Svedoci smo veoma loših odnosa Vašingtona i Pjongjanga. Da li smatrate da je moguć i nuklearni rat? — Tokio formalno, po ugovorima sklopljenim posle rata, nema prava na vojsku, ali sam bio u Japanu

Iako sama nikoga se ne plaši, Baka Branka ispred svoje kuće

Prkos bake iz Vučitrna: Ne idem sa svog praga, pa šta bude

Branka Milovanović (83) iz Gojbulje, sela u opštini Vučitrn, oguglala na napade Albanaca. Ponekad samo noću, kada predosetim napad, ne mogu da progovorim – kaže baka Baka Branka Milovanović (83) iz kosmetskog sela Gojbulja u opštini Vučitrn živi sama u svojoj kući i godinama je izložena napadima Albanaca. Zbog odluke da ne proda imovinu, ali pre svega zbog nekoliko izvora mineralne vode koji se nalaze na njenom imanju, u dvorištu i ispred same kuće. Objašnjava nam da i dalje odoleva pritiscima, i da će to činiti sve dok je pamet i telo služe. – Doduše, ovih meseci me ređe napadaju. Poslednji put to se dogodilo za Đurđevdan kada su mi

IN4S: Najava nesreće – Vilijam Voker u Crnoj Gori?

Nadležni organi treba da upoznaju građane Crne Gore šta je „kasapin iz Račka“ Vilijam Voker tražio u Gusinju i Plavu. Ovaj vjesnik rata i nesreće je, prema informacijama do kojih je došla naša redakcija, početkom avgusta par dana boravio u Gusinju, Plavu i Vusanjima, a na kom zadatku je bio lako je procijeniti iz njegovog dosadašnjeg angažmana. Voker je međunarodnoj javnosti poznat kao pripadnik političkog krila albanske mafije, sa konkretnim organizacionim zadacima, čiji je krajnji rezultat rat i krvoproliće, zato bi nadležni trebali da saopšte sa kojim ciljem je pomenuti „kasapin iz Račka“ boravio u Crnoj Gori i da li su bezbjednosne službe registrovale njegov dolazak i rad na terenu.

Foto: BLIC

U nedjelju u Begradu obilježavanje 14 godina od ubistva srpske djece

Udruženje porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosovu i Metohiji obilježiće u nedjelju, 13. avgusta u Beogradu, 14 godina od ubistva srpske djece u Goraždevcu. Ceremonija obilježavanja zločina u Goraždevcu biće upriličena u prostorijama Udruženja u zgradi „Beograđanke“, u simboličnih 12.44 časova. „Ovaj zločin ostao je nerasvetljen jer su pripadnici Euleksa odustali od istrage. Od tog dana, masakra nad nedužnom srpskom decom, reka Bistrica je za nas porodice `Krvava Bistrica`“, saopšteno je iz Udruženja. Prije 14 godina, 13. avgusta, albanski teroristi su na obalama rijeke Bistrice ubili Ivana Jovovića i Pantu Dakića dok su se kupali sa vršnjacima, a teško ranili četvoro srpske djece. Izvor: SRNA Vezane vijesti: Goraždevac: Služen parastos

Depeša Vikiliksa: Vatikan faktički priznao Kosovo kao nezavisnu državu

Najbitniji delovi depeše koju je u Vašington poslala američka ambasadorka Glendon iz Vatikana u 10:15 časova, 30. aprila 2008, nakon susreta sa monsinjorom Miguelom Maurijem (vatikanskim glavnim čovekom za balkanska pitanja) – link cele depeše: „Sveta Stolica nije spremna da formalno prizna Kosovo zato što bi to potkopalo njene odnose sa vladom Srbije i ekumenistički dijalog sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Visoki dostojnik Srpske Pravoslavne Crkve, kako je Mauri istakao, priznao mu je da je odlaganje formalnog vida priznanja Kosova za SPC bilo važnije od mnogih koraka koji su preduzeti da se ojača ekumenistički dijalog između Pravoslavnih i Katolika. Mauri je umanjio značaj vatikanskog oklevanja da se Kosovo formalno prizna, podvlačeći da

Ismail Morina (u sredini) iznad Kosovske Mitrovice, mart 2015., Foto VeriInfo

Morina provocirao Srbe i na severu KIM: Dron zamenio kalašnjikovim

Albanac iz Kukeša Ismail Morina obreo se u martu 2015. na Kosovu i Metohiji, gde se slikao sa simbolima „velike Albanije“ i oružjem Nekoliko meseci nakon što je dron sa simbolima „velike Albanije“ spustio na stadion u Beogradu i prekinuo utakmicu Srbija – Albanija, što je izavalo potres u celom regionu, Albanac iz Kukeša Ismail Morina, koji je zbog pometnje koju je izazvao u glavnom gradu Srbije za većinu Albanaca postao „nacionalni heroj“, obreo se u martu 2015. na Kosovu i Metohiji gde su ga dočekali navijači „Balista“ i „Torcide“. U albanskim medijima Morina se tada hvalio da je, sa simbolima „velike Albanije“, slobodno šetao i po severnoj Kosovskoj Mitrovici,

Terorista Ljirim Jakupi

„Komandant Naci“ oslobođen u Gnjilanu

Ljirim Jakupi kao pripadnik terorističke Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe bio poznat po napadima na srpsku policiju, dok je potom bio optužen za ubistva i napade na policiju u Makedoniji Osnovni sud u Gnjilanu oslobodio je svih optužbi Ljirima Jakupija, poznatijeg pod ratnim nadimkom „komandant Naci“. On je kao pripadnik terorističke Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe bio poznat po napadima na srpsku policiju, dok je potom bio optužen za ubistva i napade na policiju u Makedoniji. – Jakupi je oslobođen optužbi u vezi sa akcijama u Makedoniji od septembra do decembra 2004. godine, kada je grupa koja je bila pod njegovom komandom napala policiju kod Skoplja i Tetova

NAJNOVIJE VIJESTI

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.