Zamjenik predsjednika Koordinacionog odbora svih hercegovačkih udruženja u Srbiji Svetozar Crnogorac obratio se pismom premijeru Srbije Aleksandru Vučiću sa molbom za sastanak sa delegacijom sastavljenom u ime 14 hercegovačkih udruženja koji su registrovani u Srbiji. U pismu je jasno izražena želja da Srbija ekonomski osnaži Hercegovinu.   Svetozar Crnogorac u pismu apostrofira da bi trebalo promjeniti dosadašnju praksu da se Hercegovina snabdjeva najviše robom proizvođača iz Hrvatske, preko preduzeća iz zapadne Hercegovine  (hrana, piće, odeća, automobili, mehanizacija……)  a  ono malo što dolazi iz Srbije opet uglavnom stiže preko zapadnohrvatskih firmi. Taj trend se mora promeniti i snabdevanje Hercegovine usmeriti direktno na Srbiju, tako da  nema potrebe da se ide u Mostar ili

Udruženja djece poginulih boraca „Nasljeđe“ danas su se, polaganjem cvijeća na Spomenik braniocima Trebinja, sjetili svih poginulih i onih koji su prošli kroz odbrambeno-otadžbinski rat. Pozivu iz ovog udruženja da se okupe u 12.00 časova odazvao se veliki broj stanovnika Trebinja i saboraca poginulih. Predsjednik udruženja Saša Pešikan rekao je da ne treba poseban datum da bi se sjetili i odali počast herojima koji su poginuli i svima onima koji su se borili za Republiku Srpsku. „Kucnuo je zadnji čas da se sjetimo, probudimo i dozovemo pameti. Jer, ako zaboravimo i prećutimo istinu, ako i dalje budemo u tom zaboravu podijeljeni i otuđeni, nestaćemo kao narod u potpunosti. Zaboravili smo

Na suđenju za zločine počinjene nad civilima srpske nacionalnosti u logoru Dretelj kod Čapljine, vještak sudske medicine i neuropsihijatar Vjekoslav Kovačević utvrdio je da zaštićeni svjedoci A i B boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja koji je posljedica torture u zarobljeništvu. „Oba svjedoka su tokom zarobljeništva tučena, psihički i fizički maltretirana, te silovana. Svi ovi događaji imaju za posljedicu da danas pate od hroničnog psihičkog poremećaja, koji je trajnog karaktera, bez mogućeg poboljšanja zdravlja“, rekao je Kovačević. On je precizirao da je kod svjedoka A i danas prisutno osjećanje stida koje vodi do izolacije, sa povremenim suicidnim idejama, te konstantnom nesanicom i noćnim morama, dok je kod svjedoka B takođe prisutna

Mitrovdanskim bitkama odbranjeno je Nevesinje, Hercegovina i Republika Srpska, a 476 poginulih boraca Nevesinjske brigade ugrađeno je u temelje Republike Srpske, rečeno je večeras na svečanoj akademiji u Nevesinju u okviru obilježavanja mitrovdanskih bitaka 1992. i 1994. na nevesinjskom ratištu. U Mitrovdanskoj bici 1992. poginula su 42 borca, a ranjeno ih je oko 750, dok su za Mitrovdan 1994. poginula 22 borca i ranjeno ih je 140. Komandant Četvrtog bataljona Nevesinjske brigade pukovnik Ranko Prodanović prisjetio se mitrovdanskih bitaka, navodeći da je 3.000 vojnika Nevesinjske brigade koji su bili raspoređeni na 100 kilometara ratišta pobijedilo pet puta jačeg i brojnijeg neprijatelja. Prodanović je podsjetio da je na Mitrovdan 1992. godine

Posljednjih godina, u dane oko Mitrovdana prisjećamo se na slavne Mitrovdanske bitke vođene oko Nevesinje, 1992. i 1994. godine. Mnoge su priče ispričane, od strane svih učesnika i sve je ostavljeno vremenu da donese svoj sud i potvrdu znanog i otkrovenje onoga što je možda sada obavijeno velom tajne. Ali, činjenica je da su to bile velike bitke, možda i najveće u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini. Nevesinje je, pred daleko brojnijim protivnikom, nakon žestokih višednevnih borbi odbranjeno. Hercegovci sa svih strana su stali u štit srpstva i pravoslavlja, jer Hercegovina se tih dana branila baš na tom ratištu. Ovoga puta smo se odlučili da se na jedan poseban način

Prigodnom akademijom u Nevesinju će sutra započeti dvodnevno sjećanje na mitrovdanske bitke u kojima su 1992. i 1994. poginula 64 borca Vojske Republike Srpske, a više stotina je ranjeno. Mitrovdanske bitke su simbol odbrane Nevesinja i istočne Hercegovine od daleko jačeg neprijatelja koga su činile jedinice Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća odbrane i takozvane Armije BiH. Pripadnici Nevesinjske brigade porazili su neprijatelja i spriječili stradanje srpskog naroda. U odbrani Nevesinja i istočne Hercegovine učestvovalo je 3.500 boraca Nevesinjske brigade. Programom obilježavanja predviđeno je da sutra u 19.00 časova u Nevesinju bude održana svečana akademija. U utorak, 8. novembra, u Nevesinju je za 9.00 časova predviđeno da bude služena Sveta arhijerejska liturgija

U nastavku suđenja za zločine počinjene u logoru Dretelj na području Čapljine, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je da ju je optuženi Ivan Medić silovao, a njenom sinu odsjekao jezik i tjeme. Optužnica tereti Ivana Medića i Tonču Raića da su od 5. maja do 17. avgusta 1992. godine, kao pripadnici Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ i Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/, učestvovali u nezakonitom zatvaranju, nečovječnom postupanju, pljačkanju imovine, te prisiljavanju na seksualni odnos srpskih civila u logoru Dretelj. Zaštićena svjedokinja B navela je da je sa porodicom živjela u Čapljini do 14. juna 1992. godine kada su joj u kuću došli vojnici i odveli ih u logor Dretelj, gdje su muškarci

U nastavku suđenja za zločine počinjene nad srpskim civilima u Počitelju svjedoci Tužilaštva BiH izjavili su da su u ljeto 1992. godine zaustavili vozilo u kojem je bio Edin Sakoč, koga optužnica tereti za krivično djelo ratni zločin, sa još jednom nepoznatom osobom. Svjedok Cvitko Doko je 1992. godine živio u zaseoku Slanodoli u Počitelju. Nakon povratka iz izbjeglištva u julu iste godine, u selu zatiče dvije starice koje su bile u kući Miška Đuraškovića. Doko je naveo da su u toj kući starice ubijene, a kćerka jedne od njih je odvedena. On je pojasnio da je jedne noći kod njega došla rodica, koja je rekla da gori kuća u

U nastavku suđenja za zločine počinjene u Počitelju na području opština Čapljina, svjedok Tužilaštva BiH Blago Doko izjavio da je u noći kada su ubijene dvije starice srpske nacionalnosti sreo optuženog Edina Sakoča. Doko se nakon dva mjeseca provedena u izbjeglištvu vratio u junu 1992. godine u Počitelj. U njegovom naselju su bile dvije kuće srpske nacionalnosti u kojima su živjele, kako je rekao, T.Č, Vasilija i Cvija, koje su se krile u kući komšije Miška. Doko se prisjetio noći kada je vidio da u naselju gore kuće. Zajedno sa još tri čovjeka je izašao napolje, jer je bio vojno angažovan na čuvanju straže, javlja Birn. „Ja sa automatom idem