Nova hrvatska vlada nastavlja kontroverzni projekat gradnje odlagališta opasnog materijala. Protesti nezadovoljnih meštana, među kojima je najviše Srba, traju već godinama ZAGREB – OD STALNOG DOPISNIKA „NOVOSTI“ UPRKOS grčevitom protivljenju građana Dvora na Uni, nastavlja se projekt gradnje odlagališta nuklearnog otpada u bivšoj kasarni „Čerkezovac“. Studija koja pokazuje uticaj na okolinu biće uskoro predstavljena javnosti, kao i nacionalni program kako zbrinuti radioaktivni materijal, a predviđeno je i nekoliko skupova na kojima će se govoriti o nastavku projekta u Dvoru na Uni. Očigledno je da se od lokacije nije odustalo. Hrvatska je tako odlučila da nastavi projekat koji već godinama izaziva proteste meštana, među kojima je veliki broj Srba. Načelnik opštine

U Hrvatskoj se i dalje otkrivaju masovne grobnice srpskog življa iz poslednjeg rata. Niko nije ni optužen, ni osuđen zbog počinjenih zločina ZAGREB – OD STALNOG DOPISNIKA Posmrtni ostaci pedesetak osoba, ubijenih posle operacije „Oluja“, ovih su dana ekshumirani na groblju u Gornjem Selištu kraj Gline kako bi se ustanovilo o kojim se žrtvama radi. Nije teško pretpostaviti da je reč o Srbima, koji su pokopani na mesnom groblju. Sada sledi uobičajeni postupak da se putem DNK uzoraka dođe do važnih podataka potrebnih za identifikaciju, a nakon toga će posmrtni ostaci nesrećnih ljudi biti ponovo pokopani. Porodice koje traže svoje nestale članove već su obaveštene da je u toku DNK

Direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac izjavio je povodom ekshumacije 56 osoba u Hrvatskoj da Srbe koji iščekuju da uzorci DNK potvrde da se radi o njihovim najmilijim vrijeđa izraz „humana asanacija terena“ koji hrvatska strana koristi u svojim saopštenjima o tom događaju. „Taj izraz potpuno zamagljuje ko je i zašto prije asanacije pobio te ljude“, ocijenio je Štrbac. On je naglasio da je hrvatska strana srpskoj 1996. godine dostavila podatke o tom lokalitetu u kom je navedeno da se tamo nalazi 15 posmrtnih ostataka, od kojih sedam pod imenom, a ostali pod oznakom NN dok je u izvještaju Hrvatskog helsinškog odbora vezanim za isti lokalitet navedeno da se na lokaciji

Iz masovne grobnice kod groblja u Gornjem Selištu, nedaleko od Gline, ekshumirani su posmrtni ostaci 56 osoba, uglavnom civila srpske nacionalnosti stradalih 1995. godine tokom vojno- policijske akcije „Oluja“. Ekshumacija je trajala osam dana, u organizaciji Uprave za zarobljena i nestala lica pri hrvatskom Ministarstvu veterana. Iz ovog ministarstva je saopšteno da su ostaci stradalih lica pronađeni na dvije lokacije, a nakon humane asanacije terena ukopani su uz mjesno groblje. Radi identifikacije metodom DNK uzeti su uzorci iz svih posmrtnih ostataka, nakon čega su vraćani u grobnicu do njihove identifikacije i pokopa u skladu sa željama članova porodica. Prema do sada poznatim podacima, a očekuje se da će to potvrditi

Nadležni organi Hrvatske otpočeli su na mesnom groblju u Selištu proces ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava srpske nacionalnosti stradalih u „Oluji“. Time se, kako je navedeno, nastavlja proces ekshumacija grobnica na Baniji u kojima su pokopane žrtve „Oluje“. Taj proces otpočeo je 2007. godine na groblju Sveti Nikola u Petrinji, gde su ekshumirani posmrtni ostaci 160 žrtava, a nastavljen ekshumacijama 64 posmrtna ostatka na groblju u Dvoru na Uni 2009. i na groblju u Uštici, gde su ekshumirani posmrtni ostaci četiri osobe. Očekuje se da će taj proces na groblju u Selištu, na području Sisačko-moslavačke županije, trajati nekoliko radnih dana i od svih ekshumiranih posmrtnih ostataka biće uzeti uzorci radi identifikacije

Kroz program ‘Kod kuće je najbolje’, na području Hrvatske Kostajnice, Dvora, Hrvatske Dubice, Majura i Donjih Kukuruzara, 72-oje starih i usamljenih dobili su njegu vrijednih žena, koje su također s ovog područja Samoća, tuga i čekanje, riječi su kojima se kratko može opisati svakidašnjica većine srpske povratničke populacije, koju danas, deceniju i po od masovnijeg povratka, uglavnom čini starije stanovništvo koje je duboko zagazilo u osmu deceniju. I kako su prije dvadeset godina bili u najboljoj životnoj snazi da na Olujom uništenom ognjištu krenu još jednom ispočetka i pokrenu novi život, tako danas s njima zajedno, umiru i povratnički krajevi. U njihove živote, tokom proteklih deset mjeseci ušle su njegovateljice