Ćirilica     Ako je istina da je čovjek postao od životinje, savim je izvjesno da je njegov smisao za mučenje i ubijanje pripadnika svoje vrste jedna od prvih velikih razlika. Čini se da su u tom vidu „očovječenja“ najdalje otišli ustaše čija bezdušnost, nemilosrdnost, krvoločnost i okrutnost nema premca. Sve je to u najpotpunijem obliku došlo do izražaja i u Livnu i okolini, a kao i drugdje, i ovdje su sve činili na mig i uz blagoslov crkvenih velikodostojnika. Tako je julskih dana 1941. godine, lištanski župnik Božo Šimleša objavio vjernicima da su Srbi stavljeni van zakona i zaprijetio kaznom strašnog suda svakome ko ne krene u „svetu borbu

Ishrana zatočenika je u logoru bila više nego očajna. To upravo i nije bila ishrana za ljude, nego jedan skriveni način ubijanja. Ono što su zatočenici u logoru III, u početku osnivanja logora, dakle od jeseni 1941. pa kroz celu 1942. godinu, i do polovine 1943. godine dobijali, to je bilo ne hrana,nego injekcija za produžavanje mučeništva i za odlaganje smrti. Da zatočenici nisu ništa dobijali, bilo bi bolje, jer bi muke bile kraće i smrt bi ih pre našla. Ovako, zatočenici su dobijali hrane toliko, koliko nije dovoljno za održavanje života i tek toliko da im se muke i patnje još koji dan produže, dok ustaše ne stignu da

Pokrajinska Komisija je preslušavanjem mnogih svedoka utvrdila, da su zatočenici kod samoga ulaska u logor III bili svestrano opljačkani od strane jasenovačkih ustaša. Redovno je pljačkano, već kod samog dolaska vagona sa zatočenicima na stanicu Jasenovac. Ustaše su upadale u vagone i tamo pljačkale zlatnike, naliv pera, novac, pokrivače i sve bolje i vrednije delove odela i obuće. Ta prva pljačka vršena je na svoju ruku od pojedinaca iz ustaške pratnjn. Prema iskazu svedoka Jakoba Danona, ustaše su pri tome zatočenicima govorile, da se o ovome nikome ništa ne govori. Zatim je nastala besomučna tuča zatočenika i svrstavanje u redove, pa u najčešće slučajeva i vezivanje zatočenika. Tako vezanih ruku

Ćirilica             Početkom juna 1990. godine u Čelebiću sam sreo i Milana Vujanovića, zvanog Tita. Nije govordžija i ljeporek. Ne bi se reklo da ga je toliko umorilo breme od sedamdeset godina koje još dobro nosi, a opet nije ni namćor i zloća. Njegovi vršnjaci i oni koji ga bolje poznaju kažu da nije takav bio u mladosti, da je zaćutao i „svoju misli“ od one krvave Ognjene Marije 1941. kad je postao svjedok stravičnog masakra u čelebićkoj školi. Od tada ne zbori kad ne mora, odgovara uglavnom na pitanja, kratko, riječ mu dukata vredi. I nekako nepovjerljivo i sumnjičavo — odmah se vidi da ga je zmija za srce

Jovan Ćulibrk, Istoriografija holokausta u Jugoslaviji Mera stepena razvijenosti neke istorigrafije je i njena svest o sopstvenim dometima, samorefleksija koja uspeva da odredi svoje mesto u razmerama opšte istoriografije, kako tematski, tako i metodološki. Masovno i organizovano nasilje u 20. veku, «veku ekstremizma», koje je kulminiralo u godinama Drugog svetskog rata u «industriji smrti» svakako je jedna od ključnih tema savremene istoriografije. U tom okviru, tema holokausta je sigurno jedna od najvažnijih, s tim što njen značaj daleko prevazilazi okvire istoriografije. Ona je ujedno svojevrsni kulturološki lakmus, tako da svaka ozbiljnija analiza istoiografije holokausta nužno mora da ga tretira kao prvorazredan društveni fenomen. U svom radu pod naslovom Istoriografija holokausta

Srpski In early September Historiography of the Holocaust in Yugoslavia a book written by Jovan Ćulibrk, has been released as a joint edition of Belgrade Institute for Theological Research and Faculty of Security Studies. With this book “historiography has got a thoroughly and conscientiously written work, which will have to be consulted by anyone who wants to know more not only about Holocaust historiography in Yugoslavia, but also about Holocaust itself, because this book also a valuable contribution to the general historiography of Holocaust” wrote Dr. Milan Koljanin, the first reviewer of this book. Following the authors’ thought it can be said that Yugoslav, or at least Serbian historiography of

Museum of Genocide Victims, Belgrade VICTIMS OF 1941–1945 WAR BORN IN THE REGION OF BOSANSKA KRAJINA ACCORDING TO THE REVISION OF THE 1964 CENSUS WITH SPECIAL EMPHASIS ON THE SUFFERING OF ELDERLY AND THE SUFFERING IN CAMP JADOVNO The area we are covering was 11.23% of the NDH territory and according to the 1931 census it had 659,701 people, 63.39% of them Orthodox Christians, 12.01% Roman Catholic, 23.84% Muslim and 0.76% others. The estimated population in 1941 is 804,835, which is 12.78% of estimated number of people living in the NDH (there was no census in 1941). In this area, deaths of 105,624 people have been recorded, which is 23.16%