…NE POPSTOJI NIŠTA SKRIVENO ŠTO NEĆE IZAĆI NA VIDJELO I NEMA TE TAJNE KOJE NEĆE BITI OTKRIVENA…   Poštovani prijatelji iz Udruženja „Jadovno 1941“, Prije svega ŽELIM DA VAM SE ZAHVALIM ŠTO STADOSTE NA KRAJ ZABORAVU SMIŠLjENIM, SISTEMATSKIM, ZVJERSKIM… ZLOČINIMA KOJI SU SE DOGODILI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ U KOMPLEKSU USTAŠKIH LOGORA JADOVNO! Ja sam Ostojić (Danko) Vlado iz Han Pijeska, unuk Ostojić Vladimira – Vlada (1903) iz Vlasenice koji je 28. jula 1941. godine zajedno sa svojim mlađim bratom Ostojić Čedomirom – Čedom (1907) uhapšen od strane ustaša i odveden u logor u Gospiću. Ovaj podatak, o njihovom hapšenju i odvođenju u Gospić čuo sam od svoga pokojnog oca

Ako se muškarac ocjenjuje po plećima i torzu Kraljevića Marka i Mrnjačevića, onda Nikoli Ribaru u Divoselu nije bilo ravna. Isto tako prednjačio je svojim načinom života. Osrednje domaćinstvo, bez velikih ograda i bašti za povrće, uglavnog krompir, kapula i češnjak i dve tri gredice kupusa, bilo je na leđima kume Soke, njegove supruge. Ona je gajila nešto peradi, dvije kravice, prase sa posjek i nekoliko ovčica. Da, imali su i jednog konja, koga su parili sa komšijinom kobilom i utezali u kola… Kum Nikola, najbliži prijatelj i komšija mom ocu Jovi, koji je rano otišao radi kruva da radi u Kanadi, bio je strastveni lovac. Sjećam se njegovih dvocjevki.

Zašto sam tek sada siguran da su mi zlikovci ubili oca u Jadovnu a ne u Jasenovcu? Zato što je logor smrti Jasenovac formiran u avgustu 1941. godine a prve žrtve je primio u septembru 1941. godine. Moj otac i njegovi sapatnici, uhapšeni su 6. maja 1941. godine kad su ustaše u Jadovnu već uveliko izvodile svoj zločinački posao. Namera mi je da ukažem na neke pogrešne podatke u popisu, kao i molba da se u popis uvrste i druga imena meni poznatih žrtava logora Jadovno. Zatim da nešto kažem o tome koga, gde i kako su hapsili i ubijali zločinci i izrodi hrvatskog naroda ustaše. Time ću, nadam se

By Dani Novak | 08.02.2010 I am currently 61years old and most of my life did not have Peace of Mind. I did not understand why until about age 40 when I realized that I am a child of Holocaust survivors. Yes. I knew it theoretically but was not connecting it to my emotional states that were very unstable. I was never admitted to a mental institution but the fears and inner turmoil was almost unbearable. I completed my PhD in pure Mathematics but as a young professor spend many hours just walking in the woods by the university where I worked. This is all past now because I was led

Moja saznanja o stradanju mog oca Milušić Milana su na osnovu priče – saznanja moje majke Milušić (Tode) Natalije koja je zajedno odvedena od strane ustaša iz Mostara. – Na dan 2 ili 3. VIII 1941. godine u prepodnevnim časovima odvedeni su sa željezničke stanice u Mostaru (verovatno da su ih ustaše pratili). Majka je pratila oca na voz kojim je trebao da ode u Sarajevo na operaciju vena. Molila je da otputuje i pokazala uput lekara, ali uzalud. Odvedeni su navodno samo na kratko – na informativni razgovor. – Sprovedeni su u gimnaziju „Kraljica Marija“ gde su zatekli oko 200 ljudi – sve viđenijih Srba. Pravili su spisak samo

Vujić Mile Kuzman, a po majci, Ljubica rođenoj Krnjajić iz sela Brezovac, rođen je kao najmlađe dijete, 22.11.1919. godine u selu Kričke, mjesni ured D. Čaglić, opština Pakrac Kraljevina Jugoslavija. Živio je i odrastao uz roditelje, sa još dva brata, Stevan i Stanko i sestrom, po imenu Petra. Kada je porastao, kao i ostala djeca, čuvao je po pašnjacima stoku i pomagao roditeljima u raznim seoskim poslovima. U tome razdoblju, u odnosu na braću i svoje vršnjake, isticao se, ponekad i više od ostalih. Kao na primjer, nije bilo na tome području voćke, na koju se Kuzman nije mogao popeti i obrati zrele plodove. Nije se bojao guštera ni zmija,