
Sve su žrtve jednake, samo su neke jednakije
Prvi put sam to pomislio u autobusu upućenom ka Jadovnu, nakon sat čekanja na granici između Federacije BiH i Republike Hrvatske. Sad se to pitam gledajući prenos iz Potočara. Krenuli smo mi tako, u pet ujutru ispod tvrđave Vrbaškoga grada, da podsjetimo i sebe i ko god ima uho da čuje, na preko 40.000 Srba i Jevreja pobijenih za 132 dana 1941. godine legalizovanim zločinom Nezavisne Države Hrvatske. Naša dva autobusa iz Banje Luke, držali su preko sat i po na granici. Nijesmo stigli na parastos, samo na komemorativne govore. Četiri autobusa iz Beograda, koji su bili neposredno iza nas, koje smo vidjeli i čijim putnicima smo mahali, bez ikakvog













