Genocid ili holokaust?

Veličina slova: A- A+
Sveti Vukašin Jasenovački Sarajevski i Klepački
Sveti Vukašin Jasenovački Sarajevski i Klepački

Čini se da će Srbi o stradanju sopstvenih predaka učiti od predavača školovanih u inostranstvu, tj. Izraelu.

Piše: Zorica Đoković

Članak „Novosti“ od 7. aprila 2017. pod naslovom „U školama Srpske izučavaju zločine NDH” izazvao je različite reakcije. Dobrim dijelom su te reakcije pozitivne, što je pokazatelj da postoji potreba da se događanja koja su prethodila Drugom svjetskom ratu, kao i sam rat i poratni period, objasne na neidološki i nepristrasan način. Nakon više decenija komplikovane i „teške“ istorije, nametnute krivice i preuveličane odgovornosti, Srbima prija da čuju da se neko sjetio i njihovih nevinih žrtava o kojima, inače, jedva da ima pomena u udžbenicima istorije.

Na prvi pogled, zamisao je dobra.

U članku stoji: „Od nove školske godine, u septembru, učenici osnovnih i srednjih škola Srpske opširno će učiti o zločinima i genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH).“ Sedamdesetpet godina čekana rečenica koja obećava je odmah dopunjena sa „detaljnije će biti obrađene i lekcije o Holokaustu nad Jevrejima u NDH i genocidu nad Romima“.

Nadalje saznajemo kako je to rezultat zajedničkog rada Ministarstva prosvjete RS, Pedagošog zavoda RS, Univerziteta u Banjaluci i Udruženja “Nefeš Haja” iz Banjaluke pod pokroviteljsvom „Jad Vašema“ iz Izraela. U članku takođe stoji: „Edukaciju o genocidu nad Srbima u NDH, na seminarima za profesore i nastavnike, držali su predavači iz Udruženja “Nefeš Haja” iz Banjaluke, koji imaju sertifikate MC “Jad Vašem” iz Izraela!“

Ipak, nije sve onako kako izgleda na prvi pogled.

Na teritoriji Kraljevine Jugoslavije okupiranoj od strane fašista i nacista, Srbi su, nažalost, postradali u neuporedivo većem broju od bilo kog drugog naroda, tako da je potenciranje stradanja Jevreja u najmanju ruku nepristojno.

Rad udruženja „Nefeš Haja“, obskuran je kao i njegov naziv. Prosječnom Srbinu i Srpkinji, potomcima žrtava ustaške NDH, naziv udruženja ne znači ništa i ni na šta ne asocira. Nikada iz imena tog udruženja ne bismo mogli pretpostaviti da se ono bavi uspomenom na srpske žrtve. Intenzivna internet pretraga za sajtom udruženja i njegovim članovima nije urodila plodom. Ostaje tvdrnja da se daleki Izrael, preko srpskog udruženja neobičnog imena registrovanog u Banja Luci, zalaže za istinu o srpskom stradanju. Čini se da ćemo o stradanju sopstvenih predaka na sopstvenoj zemlji i u sopstvenoj državi, tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, dijelom okupiranoj od strane NDH, učiti od predavača školovanih specijalno za takve i slične prilike u inostranstvu, tj. Izraelu.

Projekti i programi seminara u čiju je organizaciju uključeno pomenuto udruženje pretežno pominju genocid nad Srbima ili u naslovu ili kao jednu od tačaka i tema. Na tome, uglavnom, sve ostaje, dok je akcenat na stradanju Jevreja. Naglašeno je u članku da se ovde radi o velikoj pobjedi, mada je nejasno ko se protiv koga borio i za šta, a rezultat je obavezna edukacija o holokaustu. tj. stradanju Jevreja, za profesore iz Srpskog naroda koji je na ovim prostorima ubjedljivo najviše postradao.

Srbi i Jevreji nisu stradali iz istih razloga i o tome ne možemo učiti istim metodama, niti primjenjivati iste principe ni u sticanju znanja, ni u memorijalizaciji žrtava.

Apsolutno je legitimno da jedan narod pridaje važnost stradanju svojih sunarodnika. Međutim, na teritoriji Kraljevine Jugoslavije okupiranoj od strane fašista i nacista, Srbi su, nažalost, postradali u neuporedivo većem broju od bilo kog drugog naroda, tako da je toliko potenciranje stradanja Jevreja u najmanju ruku nepristojno.

U programu seminara, prva tema je „Obrazovanje o Holokaustu kao evropska obrazovna norma” a predavač je Dušan Pavlović. Uz svo dužno poštovanje prema svim nevinim žrtvama, a u koje se ubrajaju i jevrejske, Srbima potomcima žrtava se ne može nametnuti obrazovanje o stradanju nekog drugog naroda kao norma za obrazovanje o stradanju našeg sopstvenog. Srbi i Jevreji nisu stradali iz istih razloga i o tome ne možemo učiti istim metodama, niti primjenjivati iste principe ni u sticanju znanja, ni u memorijalizaciji žrtava. Svako ko kaže da to može i da su razlozi stradanja Srba i Jevreja isti, ne govori istinu. Ne želim da se uspomena na moje stradale pretke stavlja ni pod čije okrilje sem Srpske pravoslavne Crkve uz odgovarajuću podršku Republike Srpske i Republike Srbije. Ne vidim ništa sporno u tome.

Holokaust podrazumijeva samo i jedino žrtve Jevreja. Žrtve genocida nad Srbima, srbocida, ako hoćete, nikada se neće moći uvrstiti pod pojam holokausta.

Činjenica je da Jevreji imaju pedesetak godina iskustva bavljenja žrtvama holokausta, dok su Srbi svoje žrtve uglavnom prećutkivali i umanjivali, da se dželati ne uvrijede. Ipak, Srbi imaju svoj način sjećanja na pretke postradale samo zato što su bili pravoslavne vjere, pa su se u diptihu Srpske pravoslavne Crkve našli sveti mučenik Vukašin Jasenovački, Sarajevski i Klepački, sveti Sava Gornjokarlovački, mitropolit sveti Petar, sveti mučenici Jasenovački i sveti mučenici Prebilovački. Svi nabrojani, njih preko 700.000 nisu žrtve holokausta, jer holokaust podrazumijeva samo i jedino žrtve Jevreje. Pobrojani su žrtve genocida nad Srbima, srbocida, ako hoćete, i zato se nikada neće moći uvrstiti pod pojam holokausta.

Svima je dozvoljeno da se sjećaju svojih žrtava i u tome nema ništa sporno. Problem može nastati samo kad se princip ili metod obilježavanja i sjećanja pokušava primijeniti na tuđe žrtve. Ukratko, genocid nad Srbima mora konačno ući u udžbenike, spomenici, muzeji i memorijalni centri se konačno moraju oformiti, ali jedino pravo i dostojno obilježavanje žrtava su pomeni po kanonima Srpske pravoslavne Crkve kojoj su srpske žrtve pripadale i zbog koje su u Hristovo ime stradale. U tome nam svakako neće biti potrebna nikakva pomoć iz inostranstva, pa ni iz Izraela.

Nije razjašnjeno kako izgledaju spomenuti eminari za profesore srpskog jezika i na koji način će nastava srpskog jezika i književnosti biti prilagođena. Dio standardne lektire za osnovce je već decenijama unazad „Dnevnik Ane Frank“. Mislim da je „Jama“ Ivana Gorana Kovačića davno izbačena iz plana i programa, dok u logoru Dahau pisana „Srpskom narodu kroz tamnički prozor“ svetog vladike Nikolaja nikad nije dospjela ni u čitanke, ni na spisak lektire. Nadam se da krvavu bratoubilačku literaturu NOB-a nakon svega nećemo zamijeniti literaturom o tuđem stradanju, kao da svoju nemamo.

Članak u Novostima spominje i zabrinutost pomenutog udruženja u vezi sa inostranim elementima koji pokušavaju da se infiltriraju, da obstruiraju, da kontrolišu i proizvode kadrove.

Molim udruženje da bilo kakve dokaze za subverzivne radnje hitno dostavi državnom tužilaštvu.

Na samom kraju članak velikodušno nudi objašnjenje nepoznatog termina „nefeš haja“: „Naziv udruženja “Nefeš Haja” je biblijski izraz koji u prevodu sa starojevrejskog znači “duša živa” tj. obeležava ikonu Tvorca u čoveku. Ovaj izraz predstavlja ultimativno dostojanstvo čoveka i života kao takvog, a implicira rehumanizaciju žrtava svih vrsta i oblika nasilja i terora pa i samog genocida.“

Srbi su nakon 1000 godina ispovijedanja Hrista sasvim upućeni u značaj duše, jer vjerujemo da nam je ista data još začećem, a da smo stvoreni po liku Tvorčevom. Nije potrebno da ohristovljene, vijencem mučeništva ovjenčane srpske žrtve „rehumanizujemo“. U ove stradalne dane Velikog posta, kao i uvijek, hrišćanima je cilj da se uzvisimo ka Bogu, a ne da se vraćamo u omeđenog i mnogo čim sputanog čovjeka. Cilj je da se sa svojim precima mučenicima spojimo u Vaskrslom Gospodu i u Vječnosti. Ne dozvolimo da nas od tog cilja bilo kako i bilo čim odvrate. Ikada.

Autor: Zorica Đoković, potomak žrtava Jadovna 1941. i Jasenovca 1945.

 

Vezane vijesti: U školama Srpske izučavaju zločine NDH

Od istog autora:

Očekujem da se stav Vlade Republike Srbije prema žrtvama genocida nad Srbima i udruženjima potomaka i poštovalaca tih žrtava u najkraćem mogućem roku poboljša

Povodom Vašeg dopisa koji ste uputili ministru Aleksandru …

Sozercanje | Jadovno 1941.

Metajnska litija 2015. | Jadovno 1941.

Istina mijenja pogled na život i smrt | Jadovno 1941.

Prvi put s dedom na Jadovnu | Jadovno 1941.

Pismo dedi | Jadovno 1941.

Zašto ću poći na Jadovno | Jadovno 1941.


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

2 komentara za Genocid ili holokaust?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top