arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Dušan J. Bastašić

Bastašić: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (2)

Nakon (najmanje) deceniju duge pauze, krajem februara je u Manastiru Svetog Jovana u Jasenovcu održana sjednica Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve (SPC) kojim odnedavno predsjedava dugogodišnji sekretar tog odbora Vladika Jovan Ćulibrk. Piše: Dušan J. Bastašić Odboru je promijenjen naziv u „Odbor za Jasenovac i ostala stratišta“, pa će se kako je naglašeno, on ubuduće baviti i svim ostalim stratištima na teritoriji bivše Jugoslavije. Kako se i kada u proteklih više od deset godina ovaj odbor naše Svete crkve bavio stradanjem pravoslavnih Srba u Jasenovcu, nije mi poznato, a informaciju o tome teško je naći i na sveznajućem „Gugl“ pretraživaču. Ali zato, informacija o bavljenjem Odbora

Dušan J. Bastašić

O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (1)

Ne znam gdje su donedavno počivali posmrtni ostaci četvorice slavonskih episkopa, ali je prenošenje njihovih kostiju u pakrački Hram bio odličan povod da se tamo, pored naših arhijereja i sveštenoslužitelja, (opet) okupi šaroliko društvo. Piše: Dušan J. Bastašić Pored vjernog naroda, koji je bio prisutan u mnogo manjem broju od gostiju, na tom svetom mjestu okupiše se (opet) kolaboracionisti hrvatskog režima, bilo po zadatku bilo zbog PR-a (pablik rilejšn ili odnosi sa javnošću), a uz njih i šačica banjalučkih apologeta i obožavalaca lika i djela nadležnog episkopa. Vjerni pravoslavni narod u Zapadnoj Slavoniji poslije 1995. postoji još u tragovima nakon što je većina tamošnjeg srpskog korpusa, koji je danas brojčano

Emir Kusturica

Matija Bećković i Emir Kusturica o srpskoj eliti danas

Institucije u kojima bi trebalo da budu okupljeni pripadnici elite gube bitku pred medijima jer se, zahvaljujući informatičkoj revoluciji, funkcija institucija izmenila. Snagu javne reči u informatičkom društvu preuzeli su političari — to su postali najbolji pisci, slikari, poete. Na Mećavniku, u Mokrogorskoj školi menadžmenta, pesnik Matija Bećković i reditelj Emir Kusturica pokušali su da odgovore na pitanje da li je srpskom društvu potrebna elita. Prema Kusturičinim rečima, elitu bi trebalo da čine pametni ljudi, tako je u Srbiji bilo od srednjeg veka, ali kod nas se elita nikada ne realizuje grupno. „Grupisanje srpske elite nema ni meru koju je imala Francuska kada je stvarala sekularnu državu, ni zajednički imenitelj,

Ratko Dmitrović

Ni pravde, ni pomirenja

Nikoga Haški tribunal nije mogao da pomiri, jer nije ni osnovan s tim ciljem, već na ideji da optuži jedan narod Pravda je zadovoljena, izjavio je Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala, neposredno nakon objavljivanja presude Radovanu Karadžiću. Nije, gospodine Bramerc. U Hagu pravda nije zadovoljena već je pogažena, obesmišljena kao pojam. U Hagu su optuženi i osuđeni (neke je smrt „spasla“) svi politički lideri (predsednici država i vlada), te vojne i policijske starešine srpskog naroda; iz Srbije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Svi. Iz redova drugih naroda – nijedan. Izetbegović, Tuđman, Silajdžić, Ganić, Delić, Tus, Červenko, Seferović, Bobetko, Šušak, Mesić, Stipetić… niko. Neupućen, potpuno neobavešten čovek, kome bi

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Još smo živi, još se borimo i još, prkoseći, igramo kolo

Kako samo “veliki“ i moćni vole simboliku sa datumima. Nikako da se otmem utisku sa Hitlerom i vagonom u Kompjenju… sve do vojnih parada i ultimatuma Srbiji – baš na Vidovdan, praznik nacionalnog ponosa. Kao kaznu za naš veliki skok s početka 20. veka, na kraju istog naterali su nas da kapitulaciju potpišemo u Kumanovu, u mestu gde je simbolično započelo srpsko ujedinjenje nakon vekova robovanja. Danas, najviša kazna lideru prekodrinskih Srba dr Karadžiću, kao kruna “intervencije“ koju su započeli protiv srpskog naroda istog dana 1999. Da nam pokažu kako oni kažnjavaju nepokorne. Suptilnije metode, a cilj isti. Satanizovati “male Ruse“ na Balkanu, sprečiti njihovu integraciju i, kako vele u

Dugo čekanje na veliku političku ideju

Srbima je ceo dvadeseti vek protekao u tumaranju od nemila do nedraga, od jedne do druge nesreće i poraza, a sve zbog nedostatka jasnih političkih ciljeva i ideja, kakvih je bilo u 19. veku. Hrvati su za to vreme realizovali svoju najveću političku ideju Dobro osmišljena i vrlo jasna ideja, praćena isto tako jasnim planom realizacije, preduslov je svakog uspeha, u politici svakako. Ova disciplina posebno je osetljiva na tzv. „velike političke ideje“ kojih po prirodi stvari ne može da bude mnogo. Kod Srba i Hrvata postoji nekoliko političkih ideja, projekata, koji su interesantni za razmatranje posebno ako se krene od činjenice da u 20. veku Srbi nisu imali nijednu

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: Kada bih vladao Srbijom

Kad bih vladao Srbijom, počeo bih od nule. A to znači – bio bih realan. I da bih izabrao i krenuo najsigurnijim putem. Glavni slogan moje vladavine, ispisan na svim zastavama bi glasio: Mi smo niko i ništa. To bi bila srpska stajna tačka i polazna pozicija. Tako bismo bar budućim naraštajima otvorili oči i obezbedili svetliju budućnost. Da znaju ko su i šta su i da se ne iznenađuju kad se nađu bilo gde na zemaljskoj kugli i budu tretirani kao nuline nule. Ako se nekim slučajem negde u nekom kutku Zemljinog šara ispostavi da nije tako, to će biti čist ćar i prijatno iznenađenje koje ne može nikome

Matija Bećković na svečanoj akademiji u Valjevu (Foto S. Ćirić)

Nizbrdica još ne prestaje

Akademik Matija Bećković besedio u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja Svetog vladike Nikolaja Srpskog Za svetitelja lelićkog rečeno je da on nije živeo, nego srpski narod u njemu, a srpski narod u njemu bio je samo posrbljeno ime Isusa Hrista. Takvim životom on je postao ukras ne samo svetosavske nego i sve pravoslavne crkve. Ovim rečima o Svetom vladici Nikolaju Velimiroviću, Nikolaju Srpskom, besedio je akademik Matija Bećković u subotu u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja velikana hrišćanske misli – 135 godina od rođenja, 60 godina od upokojenja i 25 godina od povratka Nikolajevih moštiju u Srbiju. „Čovek i narod koji ne pređu golgotski put samo

Ratko Dmitrović

Jesu li Nikolić i David ravnopravni?

Kako to da je kritika Tomislava Nikolića kritika samo Tomislava Nikolića, a ne i naroda iz kojeg Nikolić potiče, dok je kritika Filipa Davida automatski kritika naroda iz kojeg David potiče Beogradski novinar Vlado Mareš podneo je žalbu Komisiji za žalbe, Saveta za štampu, povodom teksta Ratka Dmitrovića „Više od netrpeljivosti“, objavljenog 26. februara u „Večernjim novostima“. Mareš traži da Komisija proceni da li je Dmitrović prekršio Kodeks novinara. U obrazloženju navodi da „poslednji pasus Dmitrovićevog teksta sadrži jasno uočljivu, zloslutnu i preteću poruku da ljudi nesrpske nacionalnosti imaju da paze šta će i gde da kažu“. Mareš dodaje da se u tekstu oseća više od netrpeljivosti prema Jevrejima kojima

Ratko Dmitrović

Drumovi Meri Daram

Sve je u englesko-srpskim odnosima hladno, proračunato i racionalno. Uvek i samo na srpsku štetu, razume se Englezi na Balkan dolaze samo zbog velikih interesa ili zbog velike muke. Tako je od srpske revolucije, predvođene Crnim Đorđem, preko Dizraelija i Istočnog pitanja pa sve do danas. Kad nešto može da se završi preko posrednika, sa stalnim „izvođačima radova na terenu“ Englezi to obave (tu su bez premca) ako procene da je neophodna vojna intervencija, makar i kroz bombardovanje svojih saveznika (1944. godina) ili bivših saveznika (1999. godina) onda se vojno interveniše. Treći oblik snažnijeg britanskog spuštanja na Balkan je, naravno, diplomatija; klasična, ambasadorska ili i ova koju upravo demonstrira princ

Svetozar Livada: Zatrli Srbe i njihovu baštinu u Hrvatskoj

Zašto se Srbima u Hrvatskoj sve to dogodilo, gde je njihova pojedinačna ili kolektivna krivica, pitao je svojevremeno penzionisanog univerzitetskog profesora Svetozara Livadu jedan visokorangirani UNHCR-ov diplomata kome nije bilo jasno čime su Srbi u Hrvatskoj zaslužili takvu golgotu. – Srbi su žrtve istorijskog nekažnjenog zločina – odgovorio mu je Livada. U intervjuu za „Vesti“ Livada objašnjava da je istorijski zločin „onaj zločin kojim su pogođeni ljudi i njihove institucije, dobra, zavičaj, baština, uključujući i groblja i prostor“.Srbi su žrtve istorijskog nekažnjenog zločina: Penzionisani univerzitetski profesor Svetozar Livada   Ko stoji iza tog zločina, ko je naručilac i poslodavac? – Izučavajući rasne zakone NDH, njenu genocidnu politiku, stratišta, karakter preko

Ratko Dmitrović

Katedra za mržnju

Njima je svaka odbrana Srba mržnja, srpski nacionalizam, fašizam, prilika za obračun sa onima koji srpske teme, teške, veoma složene, bolne, sagledavaju kroz vizuru suprotnu njihovoj GDE je granica između prava na mišljenje i prava drugog da ga to mišljenje ne ugrozi. Imamo li svi ista prava? Pre sedam dana, na ovom mestu objavio sam tekst na koji su neki reagovali s penom na ustima. Ti neki su bez značaja, laka roba, ali su potegli teške reči i zato ovi redovi. Ti neki, koji svoju političku ideju (oni se sve vreme bave samo politikom) temelje na građanskom principu, na pojedincu, u slučaju teksta u „Novostima“, u spominjanju Filipa Davida, nisu

Ratko Dmitrović

Komunizam je Hrvatima dao što nikome nije

Decenijama se i u Beogradu i u Zagrebu izbegava otvorena rasprava o tome šta je komunizam doneo narodima bivše Jugoslavije, pre svega Hrvatima i Srbima, kakve je tragove i darove tu ostavio, a razlog bežanja od ove priče leži u istini da nikome na svetu komunisti nisu podarili takve blagodeti kao Hrvatima  Svaka rasprava o tome šta je komunizam iza sebe ostavio na Balkanu, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, svede se na slatko sećanje na miran i stabilan život, oslobođen straha za egzistenciju, budućnost dece, stan, hranu… ili na priču o totalitarnom sistemu koji je zatvarao i ubijao svoje protivnike, progonio njihove porodice i prijatelje. BEZ JAVNOG RAČUNA U obe postavke ima istine, ali nijedna od

Ratko_Dmitrovic.jpg

Više od netrpeljivosti

Da li su Srbi negde i nekada zaslužili da Filip David ponižava njihovog predsednika? Jesu, za vreme Drugog svetskog rata, kad su od konc-logora sačuvali porodicu David. To se, jednostavno, ne radi, nepristojno je, nije svojstveno kulturnom čoveku, to izleće kao iz kutija šibica uskih ljudskih okvira, zasniva se na netrpeljivosti, isključivosti, pomalo i mržnji. Da, u pitanju je skandalozan postupak pisca Filipa Davida u Narodnoj biblioteci Srbije, prilikom dodele nagrade za najbolju knjigu („Kuća sećanja i zaborava“) kada je isti, primajući priznanje, rekao: „Moram da se ogradim od prisustva predsednika Tomislava Nikolića. Poštujući instituciju predsednika, ja od devedesetih ne podržavam njegovu politiku“. Nikolić je sedeo u prvom redu, tri

U Drugom svjetskom ratu izgubio četiri sina

Tužni Mateja Bogdanović iz Azanje izgubio je u Drugom svjetskom ratu četiri sina: Branimira (1921-1941, učitelja, ubijenog u selu), Živadina (1919-1945, pravnika, streljanog na Kočevju), Svetozara (1913-1945, učitelja, streljanog na Kočevju) i Svetomira (1925-1945, maturanta gimnazije, umrlog u Beču).   Starac je u znak žalosti za njima nosio bradu do kraja života. Pamtimo ih – i to je naša najveća pobeda. Priredio: Nemanja Dević  

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.