arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

O evet-efendiji

Ivo Andrić kaže da je u svoje vreme na turskom dvoru postojalo naročito zvanje: evet-efendija. Njegova dužnost bila je da klima glavom na sve što sultan kaže… Andrić, na žalost, nije zapisao ništa više o ovom zanimanju. Ni kod drugih nismo našli ništa o evet-efendiji. O svemu ostalom možemo samo nagađati. Recimo: kako je izgledao opis radnog mesta evet-efendije? Koliko je bilo izvršilaca? Koje su uslove morali da ispune? Iz šturog podatka da je dužnost evet-efendije bila isključivo da klima glavom na sve što sultan kaže, mogao bi se steći utisak da je to bio jednostavan posao, da ga je mogao obavljati svako. To može pomisliti samo laik i onaj

Akademik Matija Bećković

Poezija – lična karta srpskog naroda

Književnik Matija Bećković rekao je Srni da su Srbi pjesnički narod i da se u poeziji može naći duša i lična karta srpskog naroda. „Ne znam ništa značajnije od poezije u životu srpskog naroda. Mi smo pesnički narod. Poezija je ono što smo izneli iz vekova ropstva i što nas je grejalo u ropstvu i čime smo se pridružili velikim narodima“, rekao je Bećković, povodom Svjetskog dana poezije, 21. marta. On je naveo da su Srbi „svoje dušmane pobili u svojim pjesmama, a nisu u stvarnosti“. „Tako, kada nas i ne vole – ne vole nas zbog pesama, a ne zbog stvarnih činova. Pesme su večne, a sve drugo prolazno“,

Danka Kojadinović

Jadovno, sunovrat evropske civilizacije

English Gorda planina, snegovi, kiše i odroni, bujna vegetacija, prekrili su staze suza srpskih i jevrejskih stradalnika. More kraj ostrva Pag, progutalo je na hiljade ljudi, žena i dece, Srba i Jevreja.  Premnogo je je poslednjih decenija potrošeno reči, papira, medijskog prostora u analizi građanskih ratova na Balkanu krajem dvadesetog veka. Bilo je i analitičara koji su se bavili atomizacijom Balkana u cilju destabilizacije Evrope, a u interesu  unilateralne sile, SAD. Pisalo se o uticaju lokalnih, a nešto manje i svetskih medija, na eskalaciju etničkih i verskih sukoba, dajujući im nerealno veliki uticaj. Neki su, negirajući skoro identične situacije iz prošlih decenija i vekova, sve pripisivali kolapsu ideološke matrice socijalizma-komunizma

Ratko Dmitrović

Ulica Gospićka

Nije Brana Crnčević France Rozman, Ivan Levstik, Jozo Ćurle ili, daleko bilo, Štrosmajer, pa da ima ulicu u Beogradu Idete preko Ulice Matije Gupca, zatim Otona Župančiča i kroz Sinjsku, a pošto je ona do nje jednosmerna vratite se na Slavka Kolara, možda i do Stanka Vraza pa sve do Ulice Joze Šćurle, ona je dvosmerna. Ako ni tamo ne nađete ovo što tražite, vratite se Ulicom Augusta Šenoe pa do Dalmatinske. Malčice dalje imate jedno skretanje koje vodi u Zadarsku ulicu, pa onda vozite do Gospićke, e tu biste mogli da završite posao, osim ako ono što tražite nisu prebacili u Ulicu Franca Rozmana, možda i u Splitsku ili

Petar Božović i Matija Bećković odgovorili Milogorcima i crnogorskom glumcu

Crnogorska serija „Božićni ustanak“, u kojoj su Srbi predstavljeni kao okupatori Crne Gore i koja je puna istorijskih falsifikata, snimljena je s namerom da se unese mržnja između dva naroda, ocenjuju sagovornici. Akademik Matija Bećković je iznenađen ovakvim projektom javnog servisa Crne Gore. Neshvatljiva izjava – Sve što su okupatori hteli silom, Montenegrini ispunjavaju milom. Otkad su podigli čergu na vrhu Lovćena, ceo svet zna ko su i šta su Crnogorci, sem oni sami – navodi Bećković. Na velike propuste u snimanju, poput zastave koja nije korišćena u to vreme, Bećković odgovara: – Oni su gazili svoju zastavu misleći da je tuđa, a istakli neku koja nije ničija. Najviše se

Manastir Gomirje

O Srbima i pravoslavnoj hrišćanskoj veri na prostorima današnje Republike Hrvatske do XX veka

Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Autor: Nikola Milovančev Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“

Jadovno-Zorica-1.jpg

Očekujem da se stav Vlade Republike Srbije prema žrtvama genocida nad Srbima i udruženjima potomaka i poštovalaca tih žrtava u najkraćem mogućem roku poboljša

Objavljujemo u cijelosti pismo koje je na adresu Ministra Aleksandra Vulina uputila 20. februara ove godine, gospođa Zorica Đoković iz Zemuna. Mada je pismo poslano kao preporučeno sa povratnicom, odgovor na pismo do danas nije stigao. G-din Aleksandar Vulin Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nemanjina 22-24 11 000 Beograd                                                                                                                                                                            Zemun, 20. 02. 2017. Poštovani gospodine ministre, Obraćam Vam se u vezi sa aktuelnim događanjima koja se tiču spomen kompleksa Staro sajmište, ali i uopšteno sa stavom Vašeg ministarstva i Vlade Republike Srbije u vezi sa kulturom sjećanja na srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata. Spomen kompleks Staro sajmište treba da dobije svoje mjesto i ulogu u ovom

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: O trijumfu najgorih đaka

Nedavno smo bili na proslavi stogodišnjice naše škole. Pored profesora, na svečanosti su se okupili i najgori đaci iz svih generacija! A koga drugog da zovu: najgori đaci su jedino i uspeli u životu. Možete zamisliti kakav je to bio trijumf: najgori učenici u frakovima, a najgore učenice u svečanim toaletama pod najskupocenijim nakitom – plešu sa svojim profesorima koji su, siroti, još uvek u onim istim pohabanim i još u ono doba kad su sašivena, demodiranim odelima. Najboljih učenika nigde nema. Ko zna gde su zaglavili, ili su u Nemačkoj, ili ovde, ali bez posla, ili još uče, ili su na nervnim klinikama, ili su se nesrećno oženili nekom

Ratko Dmitrović

Đorđe od Valandovo

Hoće li Makedonci u Đorđu Ivanovu, u danima pred nama, dobiti svog Karađorđa, ili novog Pitu Gulija. Po onome što gledamo poslednja dva-tri dana, izgleda da je Balkan dobio novog Karađorđa. Preterujem, naravno, ali je meni ta asocijacija zaista sevnula kada je objavljeno da je predsednik Makedonije, Đorđe Ivanov, odbacio zahtev Brisela da pogne glavu i dodeli mandat premijera Zoranu Zaevu, koji je skupštinsku većinu obezbedio tako što je prihvatio antiustavni zahtev Albanaca (sročen u Tirani) čiji karakter konfederalizuje Makedoniju i stavlja na nju posmrtni pokrov. Ivanov se digao protiv moćne, strašne imperije zvane NATO i Evropske unije pride. Odbio je Hana, Stoltenberga i sinjoru Mogerini, odnosno njihov zahtev da

Nemanja Dević: Bićemo svjedoci čina u kome će Republika Srpska ostvariti pravo na nezavisnost!

Istoričar Nemanja Dević je kao jedan od osnivača NVO Srpski akademski krug uspio da autorski prepoznatljivim i veoma upečatljivim tekstovima široj javnosti približi temu istorije srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Srpsko kolo Dević kaže da je sudbina Republike Srpske složeno pitanje koje od srpskih elita zahtijeva ono što im je u novijoj istoriji često nedostajalo: strpljenja i mudrosti. – Republika Srpska odraz je viševjekovne borbe za slobodu srpskog naroda zapadno od Drine. Nju je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina stvorio isti onaj narod koji je, poslije genocida u NDH, postao doslovno živ klan-nedoklan. Smatram da će srpski narod u budućnosti, a mi ćemo biti svjedoci tog

VIDEO – Miloš Ković: Sretenjska besjeda u Banjaluci

Tradicionalna Sretenjska besjeda u organizaciji Srbskog sabranja Baštionik, održana je po peti put, 15. februara 2017. lj.G. u prepunoj Svečanoj sali Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci. Besjednik na temu „Vjera, nacija i država u novovjekovnoj istoriji srpskog naroda“ bio je Doc. dr Miloš Ković sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Srbsko Sabranje Baštionik se zahvaljuje svima koji su doprinijeli da ova besjeda bude dobro održana. Ujedno se izvinjavamo onima koji su zbog nedostatka sjedišta, besjedu pratili stojeći. Pogledajte video: Izvor: Srbsko Sabranje Baštionik Banja Luka

Ratko Dmitrović

Evo otkud to dolazi

Jednu vrstu „razumevanja”, davno zabeleženu u Beogradu, nećete naći nigde u Evropi, verovatno ni u celom svetu U Sarajevu, u celoj Bosni, nećete pronaći nijednog Bošnjaka koji bi podržao odvajanje Republike Srpske od BiH; u Hrvatskoj nijednog Hrvata koji će vam sada, nakon svega – kad više ništa ne može da se promeni – kazati kako su Srbi 1990. godine imali pravo da stvore Republiku Srpsku Krajinu (RSK) i razgraničenje sa Hrvatskom; u Prištini nijednog Albanca koji bi osudio teritorijalno cepanje Srbije, odnosno stvaranje druge albanske (etnički čiste) države, zvane Kosovo. Ali ćete zato u Beogradu, očas posla, pronaći na desetine tzv. intelektualaca, političara, novinara, pisaca… sa stavom da je

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Dogovor ekumenista da Stepinac bude svetac svih hrišćana

Stepinčev dnevnik kipti od mržnje Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? – Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? – Čuvena je njegova izjava o

Ratko Dmitrović

Lojolina deca

Ovde su karte davno podeljene, sve je nacrtano i sve jasno. Srpska šansa leži u jednoj od metoda Miloša Velikog Ko misli da bi Srbija nešto dobila da sada, danas, u ponedeljak, prizna nezavisnost Kosova, taj ništa ne razume ili razume vrlo malo. Nakon tog priznavanja, već sutradan Vučića i Nikolića zaskočio bi zadatak da što pre pošalju ambasadora Srbije u Prištinu, da odrede zgradu u centru Beograda za kosovsku ambasadu. Pa onda glasanje za prijem Kosova u Ujedinjene nacije, FIFA, Savet Evrope… i ohoho toga. Zauzvrat Srbija bi dobila… duplo golo. Ništa. Kao što nije dobila ni za jedan ustupak do sada, počev od onih koje je činio Slobodan

Ratko Dmitrović

Dve tribine

Ni Davidović, ni Šljivančanin nisu moji favoriti, heroji, junaci… apsolutno ne, ali u ovom slučaju njih dvojica su gotovo nevažni Gotovo nesnošljiva količina licemerja – podignutog isključivo na političkom stavu i ubeđenju, odavno registrovanog kod nekih novinara, političara, pisaca, angažovanih intelektualaca, javnih ličnosti Srbije – dokazana je po ko zna koji put i ovog januara, a temelji se na dva slučaja vremenski udaljena 11 godina. Prvi se odigrao u Novom Sadu, drugi u Beški, selu inđijske opštine, lepoj varoši na desnoj strani Dunava. Stariji incident registrovan je na novosadskom Filozofskom fakultetu, gde su samozvani antifašisti držali tribinu na koju je upala grupa predvođena Goranom Davidovićem. Navodno, zveknuo je i jedan

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.