arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

10. novembar 2018.

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica

Nemanja Dević: Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

7. novembar 2018.

Sarajevo, 6. novembar 1918. Sunčevi zraci stidljivo su tog jutra padali po masi naroda koji se okupljao čekajući vojsku s istoka koja će joj doneti slobodu. Pobedničkom armijom koja je dolazila na poziv Narodnog vijeća – predstavničkog tela južnoslovenskih naroda Bosne i Hercegovine, komandovao je vojvoda Stepa Stepanović, junak sa Jedrena, Cera i Dobrog Polja. Stari vojvoda očekivao je borbe već na Drini. Strepeći, vojnici su se brzo približavali gradu u kom su posle ubistva prestolonaslednika tuđina na Vidovdan 1914. izbile prve varnice svetskog požara. U srcima okupljenih bila je bura. Doček srpskih oslobodilaca u Sarajevu bio je trijumfalan i potresan – za pamćenje. Gradonačelnik Aristotel Petrović je vojvodi i

Nemanja Dević: Svi koji se osećamo Srbima, sutra na Lisičiji potok

2. novembar 2018.

Sećam se dobro momenta kada je, 2009, sahranjivan blaženopočivši patrijarh srpski Pavle. Pa 2013, kada su u Beograd stigli posmrtni ostaci kneza Pavla i kralja Petra Drugog, da budu konačno sahranjeni u svojoj zemlji i na svom Oplencu.  I nikada neću da zaboravim taj utisak, da je tih dana i u takvim danima, kao iz neke tmine na svetlost dana, izašla jedna drugačija i bolja Srbija. Srbija za koju smo mislili da je nestala 1945. i da više ne postoji. Videlo se to po držanju ljudi koji su se okupili, po njihovim licima i, najpre, po njihovim pogledima. Tada sam, kao student, po prvi put čini mi se očima video

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav najveći grijeh?

31. oktobar 2018.

Zašto nam prekopavate kosti? Zar vam nije dovoljno što ste nas od 1941 – 1945. i 1992 – 1995. po dva puta ubili? Zar vam je i to malo? Zar vas nije strah Boga? Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine. A i ja se pitam svašta, nije vas bilo strah ni kada ste nas klali, i bacali u bezdane, zašto bi vas bilo strah da nam kosti opet dirate!? Šta radite sa našim kostima? Da li se to ne možete uvjeriti da ste nas toliko poklali, zatrpali, zabetonirali? Da ste nas, gurali, ubijali, maljevima, jer metak nije bio za

Milan Ružić: Šta drugo sem repriza zločina?

31. oktobar 2018.

Ponovo se iz Hrvatske čuju glasovi onih koji su nas Srbe bacali u jame, osnivali logore za decu, silovali majke i ćerke, a naša se javnost čudi otkud sad takvi da veličaju zločince. Ne znam kada će nama biti jasno da od Hrvata ne možemo očekivati nešto drugo. Ne može se od crva očekivati da poleti niti se može od žabe stvoriti princ koliko god je ljubili mi Srbi, a skloni smo tome da veličamo „hrvatsku braću i prijatelje“. Izgleda da je naša javnost poverovala da su Hrvati, u skladu sa Hitlerovom idejom, viša rasa od nas, pa se tako prema njima, a i prema sebi, i odnosimo. Ne znam

Gordana Dostanić: Stepinac je briga Vatikana, a naša širenje istine o NDH

26. oktobar 2018.

Na područiju Livna još uvijek ima Srba i u gradu i u nekoliko sela. Većina su stari, ali ima i dvadeset dvoje djece. Oni su naša snaga”, kaže za Srpsko kolo Gordana Dostanić, predsjednica Udruženja Ognjena Marija Livanjska. Riječ je o jednom od prvih zavičajnih i memorijalnih udruženja formiranih poslije egzodusa devedesetih godina prošlog vijeka. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 4. aprila 2016. godine. – Ne možemo sačuvati sjećanje na žrtve, na stradanje, ako ne sačuvamo ono što svjedoči da smo tamo živjeli, da smo nešto stvorili prije stradanja. To, bez nas koje za livanjsko područije vezuju rođenje, život ili predački grobovi, nema

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

25. oktobar 2018.

Bilo je to u jednoj zemlji, gdje je vladala smrt. I tada se zvijer sjetila da osnuje logor za djecu. Da, dobro ste pročitali, koncentracioni logor za djecu! Piše: Sandra Blagić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. avgusta 2017. godine. Prije 76 godina na današnji dan, 12. 07. 1942 godine, osnovan je logor u Jastrebarskom, po nalogu Ante Pavelića. Logor je bio pod upravom časnih sestara „milosrdnica“ sv. Vinko Paulski. A djeca su bila samo broj bez imena i prezimena. Raznog uzrasta. Od kolijevke do četrnaest godina. Šta li su te male dječije ruke zgriješile? Da se sa njima postupa na najgori i

Prof. dr Svetozar Livada

Skrivajući me kao ranjenika, jedna starica me je životno zadužila

25. oktobar 2018.

Devet mjeseci tražio sam izvjesnu Anđu, kroz sva naselja dijela Korduna i Banije. Gledao pljačku i dogorjevanje stambenih i privrednih objekata, ubijenu i uginulu stoku, spaljena žita i posječene voćnjake u cvatu i zaključio da je u nas govor mržnje razvio neslućenu strast osvete.  A kako i ne bi kad toliko poslije rata ili ako hoćete oktroiranog mira u medijima rat traje nerijetko do istrage „naše“ ili „vaše“. Prije svega zbog toga što rat pripremaše mnogi, napose etno intelektualci, političari i novinari, a istinski mir samo rijetki. Većina šuti, što znači odobrava ili prašta „svoj“ zločin, naprosto osvećujući se žrtvi. Ustoličena ideologija „krvi i tla“, „mi ne možemo napraviti zločin“,

Ko si ti, Skote, da nama pričaš o Andriću, Milankoviću, Tesli?

17. oktobar 2018.

Koliko god želeo da izbegnem pisanje o njemu, on se uvek podmeće pod olovku. U pitanju je amabsador SAD-a u Srbiji – Kajl Skot. Razumem da su Amerikanci navikli da nas Srbe gledaju sa visine, a kako i ne bi kad su nas onoliko gledali kroz nišane raznih aviona, vidljivih i nevidljivih. Kao što ima takvih aviona, ima i takvih ljudi. Kajl Skot je u Srbiji potpuno nevidljiv sve dok ne uvredi Srbe i Srbiju, a verovatno je nevidljiv i u svojoj zemlji, jer njihove ovamo šalju po kazni. Tada on postaje zvezda naših medija, a verovatno dobija i tapšanje po ramenu od nalogodavaca, jer najiskrenije rečeno, Skot ne deluje

Prof. dr Svetozar Livada

Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

15. oktobar 2018.

Kada se nađem u zavičaju blizu toponima, na stazicama djetinjstva, bivam preokupiran tim zločinom genocida i zaboravljam upravljati vozilom, jer mi se slike klanja i krvi navlače kao mrene na oči. Piše: Prof. dr Svetozar Livada Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. avgusta. 2015. godine. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam superaktivno dijete – goropadan. Baka, koju sam obožavao, zvala me je

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

14. oktobar 2018.

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

Miloš Ković (Foto: Sputnjik/Aleksandar Milačić)

Miloš Ković: Izbeći nedostojne rasprave o broju žrtava u NDH i Jasenovcu

13. oktobar 2018.

Jevreji priznaju da im nedostaje oko milion i po imena da bi dostigli procenu od oko 6.000.000 žrtava. Ali, dok oni istražuju i rade, u taj broj niko ne sme da im dirne. Tako bih i ja uradio sa brojem od 500.000-600.000 žrtava Jasenovca koji je utvrđen odmah po oslobođenju logora. Dvadeset godina kasnije došlo se do cifre od oko 700.000 žrtava Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 23. maja 2018. godine. „Za razliku od, recimo Britanije, koja trguje kožama svojih prijatelja, Nemačka svoje saveznike ne zaboravlja. Zato su njeni dobri stari ratni saveznici sa Balkana nagrađeni brzim pristupanjem EU, dok su oni koji su joj se

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

11. oktobar 2018.

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Prof. dr Svetozar Livada

Vesna Ivanović: Preludij za Livadu iz sna

11. oktobar 2018.

Predmet knjige je velika simfonija života čovječanstva, glazba koja zvuči ispod površine povijesti, blagoslovljena zbiljska glazba ljudskog bitka čija je jedina želja i cilj, jedina tema i strast: biti čovjek, zbiljski i istinski čovjek i ljudski živjeti. Béla Hamvas Anthologia humana: pet tisućljeća mudrosti   Predmet knjige je čovjek Svetozar Livada. Predmet knjige je individuum koji cijeli svoj život ulaže golem trud da bude čovjek, da bude zbiljski i istinski čovjek i da živi ljudski. Predmet knjige je primjena prastare mudrosti danas: postati čovjekom. Predmet knjige je životna sposobnost ustrajanja koja nas ushićuje svojom moralnom plemenitošću. Novalis kaže da čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući, a Hamvas

NAJNOVIJE VIJESTI

Skelanko majko

Ruke širiš, Bogu se moliš, decu štitiš, u Višnjeg gledaš. Kuda si

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA