arrow up
Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu ”Naš glas” objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. ”Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa”. Kakav

Miloš Ković: Godina iskušenja i pobeda

Srpska crkva ima mnogo načina da zaustavi klizanje u provaliju. I ona će, dakle, u vremenu koje je pred nama biti na velikom ispitu. Društva i države ubrzano se prilagođavaju i preobražavaju. Razmere privrednih poremećaja tek ćemo sagledati. Povratak selu i zatvaranje u krug porodice i najbližih ponavlja se, kao refleks, ali i razuman izbor, u gotovo svakoj pojavi sličnog tipa u proteklih nekoliko vekova. Jagma za vikendicama i seoskim nekretninama, što dalje od zagušenih gradova, kao da potvrđuje odavno, u sferi duha, uočenu pojavu osporavanja urbane, modernističke, prosvetiteljske kulture, rođene u zapadnoj Evropi 18. veka. Podozrenje se širi Sasvim u postmodernističkom ključu, svetom se širi podozrenje, pa i uverenje

Pismo podrške prof. dr Milošu Koviću

Ovaj proces predstavlja jasnu nameru da se iznova uvede delikt mišljenja i ograniči pravo na slobodno izražavanje stavova o stanju istorijske nauke u našem društvu. Suđenje istoričaru dr Milošu Koviću, vanrednom profesoru na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na osnovu tužbe četvoro profesora sa istog odeljenja, Nikole Samardžića, Dubravke Stojanović, Radoša Ljušića i Vlade Stankovića, očigledan je primer nastojanja da se stigmatizuje i krivično progoni njegovo pravo na slobodu govora i integritet naučne i javne delatnosti. Ovaj proces predstavlja jasnu nameru da se iznova uvede delikt mišljenja i ograniči pravo na slobodno izražavanje stavova o stanju istorijske nauke u našem društvu. Miloš Ković je u svom iskazu na

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (2): Kako je stvorena Krajina

Svetozar Livada u svojoj poslednjoj knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, navodi da prvi istorijografski zapisi o naseljavanju Srba u severnoj Dalmaciji (Dalmatinska zagora) datiraju još iz 14 veka, tokom vladavine plemena Šubići “kao najdugovečnijeg vlastodržaca od 12 hrvatskih plemena”. Kasnije, ova doseljavanja bivaju snažnija i brojnija, a masovnije naseljavanje srpskog stanovništva počelo je kada “Bosna šapatom pade” 1463. godine, a zatim i u 16. i 17. veku. Nakon što je Hrvatska zahvaljujući turskoj ekspanziji opustošena i rakomadana, sa gubicima koji se procenjuju na čak 400.000 stanovnika, bilo je potrebno nešto učiniti i zaštititi preostali deo teritorije od daljeg upada i pljački. Rešenje je pronađeno u

Bokan: JOŠ UVEK NEPOKAJANI GREH LJUDI NAŠEG RODA

Čitam o nekom srpskom dečaku, Slavku Ivaniševiću iz hercegovačkog sela Bežđeđa, koga su partizani pod komandom nekog Koprivice, krajem 1943. godine, živog ispekli na ražnju, u dvorištu kuće Novice Radulovića. Kada je čula njegova jadna majka Gospava, da joj zlotvori peku sina (kao jagnje, golog, sa ukrštenim nogama i rukama, s glavom i vratom vezanim žicom za ražanj), poče da se udara u grudi, čupa kose i vrišti kao poludela.  Trčala je bezglavo do mesta gde je njen sin nemoćno jaukao i cvileo. Ušla je u dvorište Radulovića kuće i poče da moli da joj dete skinu s ražnja.  Utrčava u vatru, gazi je nogama i pokušava da sina spasi paklenih

Miloš Ković: Naš cilj mora da bude oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda

Mi smo na silu rasparčani u procesu razbijanja Jugoslavije i mislim da bi naš cilj trebalo da bude ujedinjenje srpskog naroda, rekao prof. Ković. Miloš Ković (Foto: Sputnjik) Iako Džozef Bajden nije ni ušao u Belu kuću, iz SAD i sa zapada je lansirana ideja da bi Srbija i Balkan mogli da postanu deo EUgoslavije. Istoričar Miloš Ković smatra da su SAD imperija na zalasku koju ne treba potceniti, ali da bi priznanje nezavisnosti Kosova zarad liderske uloge na Balkanu značilo da sami sebi testerišemo granu na kojoj sedimo. S obzirom na naše najneposrednije iskustvo sa Bajdenom i njegovim saradnicima, uključujući i ljude iz administracije, njihov slogan povratak Amerike ne zvuči

ISTORIČAR MILOŠ KOVIĆ ZA NOVOSTI: Smrt patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija je završetak jedne epohe

Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, istoričar Miloš Ković došao je na sahranu patrijarha Irineja. On je, u izjavi za Novosti, rekao da je smrt patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Milana kraj jedne epohe. – Odlazak svakog patrijarha SPC je završetak jedne epohe. Videli smo šta je to značilo kada nas je na ovom svetu napustio patrijarh Pavle. Sa patrijarhom Irinejem završava se jedna epoha, i to vidimo i po tome što su se gotovo u isto vreme upokojili i mitropolit Amfilohije i vladika Milutin. Dolazi novo vreme, koje ne mora da bude loše po nas. U Crnoj Gori smo posle dužeg vremena osetili ukus pobede, i

Miloš Ković: Mitropolit Amfilohije, čovjek predanja

Жivot i žrtva za bližnje u ime večnih vrednosti i Carstva Nebeskog, obnova otačke vere i svetosavsko-lazarevskog predanja – to su zaveštanja mitropolita Amfilohija. Mitropolit Amfilohije (Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska) U istoriji srpske kulture mitropolit Amfilohije (1938-2020) zauzima sasvim osobeno mesto. Gotovo pola veka bio je jedna od najistaknutijih ličnosti našeg javnog života. U tako dugom vremenu svedočio je postojanje i snagu jednog drevnog, zanemarenog predanja. Zagonetka srpske istorije, koju je mitropolit Amfilohije celog života odgonetao, postavljena je u 18. veku. Tada se srpska kultura, ukorenjena u svom balkanskom, pravoslavnom nasleđu, našla pod odsudnim uticajem rimokatoličko-protestantskog, potom i prosvetiteljskog, sekularnog Zapada. Krajem 19. i u prvoj polovini 20. veka, srpske elite

Nemanja Dević: Raskolom crkve u Americi ugušena je moć srpske političke emigracije

U okviru ciklusa predavanja Srpska dijaspora u Evropi i svijetu poslije 1945. godine predavanje je održao istoričar dr Nemanja Dević, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju. Njegova tema bila je Srpska emigracija u Sjevernoj Americi u periodu od 1950. do 1980. godine. Dević je podsjetio da su nacionalne snage u proljeće 1945. godine doživjele poraz u građanskom ratu u Srbiji i Jugoslaviji. SPAS PRONAŠLI U AMERIČKOJ BAZI U ITALIJI – Ostaci poraženih snaga našli su se na sjeverozapadu zemlje u maju 1945. godine. Oni koji nisu imali sreće od strane saveznika su predati Titu u zarobljeništvo, što je okončano njihovom likvidacijom. Ipak, jedan dio je uspio da se prebaci kod

Ponosna sam što pripadam ovom pobedničkom narodu

Danas obeležavamo Dan primirja u Prvom svetskom ratu. Dan kada je Nemačka 1918. potpisala kapitulaciju, u Srbiji se ponovo slavi od 2012. godine. Autor: Đurđica Dragaš Sada je i zvanično državni praznik dok se u Kraljevini Jugoslaviji samo obeležavao kao dan kad je sklopljeno primirje i time otvoren put konačnom kraju rata i potpisivanju Versajskog mira krajem juna 1919.godine. Neki istoričari smatraju da, u državi koja je ujedinila pobednike i one koji su bili s druge strane, nije bilo poželjno slaviti pobednički put srpske vojske pa tako ni ovaj dan. Posle Drugog svetskog rata, Dan primirja izbrisan je iz kalendara važnih događaja i praznika. Veličale su se neke druge pobede,

Miloš Ković: Proterivanje nepodobnih sa Filozofskog fakulteta

U kratkom članku pod naslovom „Istoričari protiv istoričara“, objavljenom u Danasu 4. 11. 2020, izneseno je mnogo neistina. Tu je tačno gotovo samo to da su sudske tužbe „za povredu ugleda i časti“ protiv mene (nisam docent nego vanredni profesor) podneli Dubravka Stojanović, Radoš Ljušić, Nikola Samardžić i Vlada Stanković. Nije, međutim, istina da oni od mene traže po 450.000 dinara, zatim nekakvih 1.000.000 dinara, kao i plaćanje sudskih troškova. Njih četvoro traže po 1.000.000 dinara, što ukupno iznosi 4.000.000, i isplatu troškova suda. Razlika, očigledno, nije beznačajna. Podneli su čak osam tužbi protiv mene, svako po jednu krivičnu i jednu parničnu. Kada se tome doda da su tekstovi osam

Arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Amfilohije © Sputnik/ Vladimir Fedorenko

Miloš Ković: Mitropolit Amfilohije posejao seme slobode u svim srpskim zemljama

„Velika je bol i tuga danas ali utjeha je da znamo da odlazi neko ko je dao punu mjeru dobrote i požrtvovanosti za sve nas kazao“- je istoričar prof. dr Miloš Ković koji je došao da isprati blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u naručje Gospodnje. Bićemo ponosni. Moći ćemo našim potomcima da kažemo: ”Razgovarao sam sa njim. Izgledao je tako i tako… njegove oči su bile takve…njegove ruke… njegov glas je zvučao tako. On je prisutan u našem javnom životu skoro pola vijeka a tek će vrijeme pokazati njegovu veličinu“ – kaže prof. dr Miloš Ković. „Radujem se što sam ga lično poznavao i mnogo naučio od njega i što mogu svojim

Danijel Simić: Latinović, stara varalica ili Zašto su Srbi niža rasa u odnosu na Jevreje, Jermene i Rome

Povod za ovaj moj istup jeste što me Goran Latinović, istoričar ovdašnji, oklevetao u članku na portalu dosta poznatijeg Đorđa Vukadinovića. Još uvijek se čeka objašnjenje zbog čega Srbi nemaju prava da imenuju genocid počinjen nad njima u toku Drugog svjetskog rata, kao što su to uradili u naslovu pomenuti narodi terminima Holokaust, Porajmos, Hajot Ceganspanutin? Već treći put pišem na ovu temu i svaki put je to odgovor na uvrede i očajnička podmetanja protivnika onoga što smo odavno trebali uraditi. I što ćemo uraditi. S njima, ili bez njih. Opet pišem sa osjećajem nacionalne sramote, koju oni očigledno ne osjećaju i odbijaju sabornost. Više puta sam jasno istakao: Protivnici

Miloš Ković: Ako klečite – svejedno je da li pred Nemcima, Englezima ili Vatikanom

Sada se odlučuje hoće li srpska istorija da bude pokoravanje našeg naroda ili će istorija da bude nauka koja traga za istinom, rekao prof. Ković. Profesor Filozofskog fakulteta dr Miloš Ković ovih dana prolazi kroz neviđeni progon od strane brojnih kolega istoričara, koji ne mogu da mu oproste javne nastupe u kojima brani pravu istoriju Srbije. Donosimo nekoliko akcenata iz razgovora prof. Kovića sa Dejanom Petrom Zlatanovićem iz produkcije Centar kanala Srbin.info: „Kada Nikola Samardžić napiše da su Srbi biološki otpad Evrope i traži denacifikaciju Srbije, kaže da smo zalužili Jasenovac, Oluju i traži obnavljanje Golog otoka, onda moram da dignem glas. Ako Radoš Ljušić u polemici sa Miloradom Vučelićem,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.