arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

Nikola Milovančev: Opravdano upozorenje SPC

Razuman glas Crkve da se neke odredbe predloga Zakona o zaštiti podataka o ličnosti usklade sa zdravim razumom i sa pravnim stanjem. U „Politici” je u subotu, 3. novembra 2018. objavljen članak novinarke Jelene Popadić pod naslovom „SPC protiv toga da joj država viri u crkvene knjige”. U članku se govori o zahtevu Srpske pravoslavne crkve da se predlog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti povuče iz postupka donošenja, a zatim je naveden i stav prof. dr Saše Gajina, člana Radne grupe za donošenje tog zakona u vezi sa zahtevom SPC. Srpska pravoslavna crkva po mom mišljenju opravdano upozorava na zadiranje zakona u oblast podataka verskih zajednica, a odgovor g.

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Sa 14 godina u borbu za slobodu – Vojin T. Radaković i David Bursać, dva mlada junaka iz Like

Kada je, nakon stvaranja Nezavisne države Hrvatske aprila 1941, došlo do pokolja srpskog stanovništva Like, počele su da se organizuju i grupe otpora, koje su krajem jula započele ustanak na području Srba u Lici i obližnjeg Drvara u Bosni. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 4. februara  2018. godine. Među ljudima koji su učestvovali u ustanku od prvog dana bio je i Đoko P. Marić (1915-2010) iz sela Tiškovac, opština Srb, srez Donji Lapac. Đoko P. Marić je ostavio dragoceno svedočanstvo o Vojinu T. Radakoviću i Davidu Bursaću, dvojici mladih borca, koji su u borbu za slobodu krenuli sa 14 godina. Obojica su bili puškomitraljesci u jedinicama

Niko Bartulović

Nikola Milovančev: Srpski književnici Dalmacije postradali od titoista

O stradanjima četvorice književnika iz Dalmacije (Niko Bartulović, Đuro Vilović, Silvije Alfirević, Josip-Sibe Miličić) Intervju sa akademikom Matijom Bećkovićem (NIN br. 2149) obradovao me je saznanjem da uprava Udruženja književnika Srbije radi na postavljanju spomen-ploče srpskim književnicima stradalim 1941-1945. a dosad prećutanim. S obzirom da je akademik Bećković pozvao na saradnju, iznijeću ovdje nekoliko činjenica i svjedočenja značajnih za dopunu i korekciju podataka o četvorici književnika iz Dalmacije. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine. 1) Niko Bartulović, rijetko uman i čestiti čovjek, veliki i iskreni jugoslovenski rodoljub (ideolog Orjune), ubijen je početkom 1945. godine a ne 1943. godine kao

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: O srpskom pesniku Muhamedu Hevajiju Uskjufiju

Hevajijeve pesme su važne zato što pokazuju srpsku nacionalnu svest kod Srba muslimanske vere u prvoj polovini XVII veka; što dokazuje da su u to vreme štokavski ikavci sebe identifikovali kao Srbe; jer ukazuju da je postojalo nepoverenje između Srba koji su prešli na muhamedanstvo i onih koji su ostali u pravoslavlju. G. Ugljanin je dao predlog da se jedna osnovna škola nazove imenom Muhameda Hevajija Uskjufija, srpskog pesnika iz prve polovine XVII veka. Ovaj predlog bih podržao ali ne i drugi deo – da se to učini promenom naziva dosadašnje škole „Vuk Karadžić“. Ko je Hevaji Uskjufi? Malo je poznat pa verujem da će iz ovog članka i g.

Nikola Milovančev: Prilozi o Srbima stradalim od partizana i KP Hrvatske (2)

  Kazivanje Mane Pešuta o ubistvu dečaka Nikole Vukelića i njegovih roditelja Mare i Rade iz Vere kod Plaškog. Piše: Nikola Milovančev: Prilikom ubistava Srba od strane KP Hrvatske na području Like nailazimo i na neretke primere da su prilikom ubistava roditelja ubijana i deca. Jedan od takvih žalosnih primera je slučaj porodice Vukelić iz sela Vera kod Plaškog. Na žalost, mnogi od zločina hrvatskih komunista ostaće nepoznati jer su žrtve partizana sakrivane i izostavljane iz popisa stradalih u II. svetskom ratu. Tako i ovo troje ubijenih iz porodice Vukelić u selu Vera kod Plaškog nije evidentirano u popisu ratnih žrtava Plaščanske doline koji je objavljen u zborniku „Plaščanska dolina

Nikola Milovančev: Predlog Ustava SPC – nedorečenosti i manje učešće vernog naroda

Prof. R. Grujić je 1921. zapisao da je običaj pećkih patrijaraha bio „da se u važnijim momentima crkveno-narodnog života savetuju sa najuglednijim predstavnicima Crkve i Naroda“ Dr Velibor Džomić,  sekretar Komisije za promenu Ustava Srpske pravoslavne crkve, dao je o tom pitanju izjavu za „Politiku“ od 8. marta. O predlogu novog Ustava bilo je i više komentara u medijima ali su se oni uglavnom bavili nazivom naše Crkve, načinom izbora patrijarha i brojem mitropolija a ne promenama u unutrašnjoj organizaciji Crkve pa ću pokušati da se usmerim na to pitanje. Osnovni zaključak je da se teži ka koncentraciji crkvenog upravljanja u rukama arhijereja i smanjivanju uloge svetovnih lica u radu

Manastir Gomirje posle 1945. (fotografija preuzeta sa portala Eparhije gornjokarlovačke)

Prilozi o Srbima Like i Gorskog Kotara stradalim od partizana i KP Hrvatske (1). Iz „Amerikanskog Srbobrana“ 1944. g.

U Londonu sam 2000. g. našao u biblioteci tamošnje Crkvene opštine više primeraka „Amerikanskog Srbobrana“ iz ratnog perioda 1941 – 1945. Između ostalih brojeva, pažnju su mi privukla dva broja sa kraja jula 1944. u kojima se navode popisi Srba ubijenih od strane partizana u četiri opštine Like i Gorskog Kotara; u popisu (prvi deo je objavljen 27. jula 1944.) su navedene žrtve ratnih zločina ali i borci Jugoslovenske vojske u otadžbini koji su pali u borbi. Piše: Nikola Milovančev Opštine Gomirje, Dabar, Donji Lapac i Brlog su samo jedan deo ovog područja, zato je u spiskovima obuhvaćen mali deo žrtava ubijenih od partizana u tim krajevima. Osim toga, spiskovi

Srbi u glinskoj crkvi

G. Ivo Josipović o Hrvatskoj i Srbiji – jedan kritički odgovor

G. Ivo Josipović, nekadašnji predsednik Hrvatske, objavio je 1. februara 2018. autorski članak napisan za Glas Amerike „Hrvatska i Srbija – besmisleni rat drugim sredstvima“. Neću se osvrtati na sve navode autora, koji se uglavnom obraća g. Ivici Dačiću, ni  na tvrdnju da je govor g. Dačića bio „huškački“; istina ne može da bude huškačka ali ona može nekoga da boli. Pokušaću da odgovorim samo na neke istorijske tvrdnje koji se tiču celine srpsko-hrvatskih odnosa u zadnjih 77 godina. Piše: Nikola Milovančev G. Josipović zamera g. Dačiću da zaboravlja „da je od oko 17.500 Židova u Srbiji pod marionetskom vlašću Nedićeva Srbija pobila njih oko 15.000“. Ovo je potpuna neistina.

Tribina u Beogradu: „Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.“

Tribina je održana u Domu ratnih vojnih invalida Srbije – Klub „Tesla“ ( Savski trg 9.) u petak, 28. jula 2017. Tribinu je organizovalo Udruženje Srba iz Hrvatske – Beograd zajedno sa drugim izbjegličkim i zavičajnim udruženjima izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske, povodom 76. godišnjice od ilindanskih ustaških pokolja nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na tribini su govorili: Dr Nikola Žutić, dr Momčilo Diklić, prof. Mile Rajčević, prof. Dušan Đaković i istoričar Nikola Milovančev. Naučni rad dr Nikole Žutića pod naslovom „Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.“objavljen je u časopisu „Srpska slobodarska misao“ (Broj 1-3, Beograd, Januar-jun 2017. godine.) Pogledajte video zapis sa tribine: Vezane vijesti: Nikola

Sveti Brankovići: Maksim, Angelina, Jovan i Stefan, ikona iz manastira Krušedola iz 1644. g., rad Andreje Raičevića; sada u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu

Srbi na području Slovenije u XV veku

Srbi i srpska vlastela Brankovići na području današnje Slovenije i severne Italije u XV veku Posle poraza srpske vojske u Bici na Marici 26. septembra 1371. godine, dolazi do prvih većih seoba Srba uzrokovanih turskim osvajanjima. Migracije su još više pojačane iza Boja na Kosovu 1389. godine. Među prvim izbeglicama bili su brojni pripadnici srpskog plemstva, sa kojima je bežalo i mnoštvo naroda. Glavni pravci tih seoba su išli prema zapadu i jugozapadu (Bosna i Dalmacija) i prema severu (Ugarska). Preseljavanja su često bila usmerena u krajeve gde su Srbi tada bili kompaktno naseljeni, npr. na Pelješac¹ ali i u područja udaljenija od matice, pa se tako 1404. godine obnavljaju

Rušenje crkve Sv . Save u Celju, snimak učinjen verovatno maja ili juna 1941. g.

Pravoslavna crkva u Sloveniji 1941. – 1946. g. – izvod iz Izveštaja „Srpska crkva u Drugom svetskom ratu“

Uoči drugog svetskog rata Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve bio je održan u maju 1939. g.; 1940. g. Sabora nije bilo. Piše: Nikola Milovančev Sledeći sabor održan je tek na proleće 1947. g. U pripremama na tu sednicu Sabora, članovi Svetog Arhijerejskog Sinoda su pod predsedavanjem patrijarha Gavrila pripremili izveštaj o stanju u Crkvi od 1939. do 1946. g. Episkop Atanasije Jevtić pripremio je za štampu i objavio je ovaj izveštaj u zborniku „Serbia i komentari“ za 1990/ 91 (izdanje Zadužbine Miloša Crnjanskog). Za nas je u Izveštaju posebno zanimljivo poglavlje o položaju pravoslavne crkve u Sloveniji u tom razdoblju, pa donosimo taj deo. Iz teksta izveštaja je očito da

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.