arrow up

Sećanje na tragični novosadski april

Od 13. aprila, narednih nekoliko dana stradalo je 500 ljudi, uglavnom srpske i jevrejske nacionalnosti. Ubijani su u odmazdi, jednom osvetničkom napadu. Bivši službenik Bogdan Šikoparija uspeo je da se spase smrti tokom streljanja grupe ljudi u Novom Sadu u Drugom svetskom ratu, kada se ranjen izvukao iz plićaka Dunava i sakrio u obližnjoj šumi. Po oslobođenju je bio saslušan pred anketnom komisijom pri Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih saradnika u Vojvodini, a dokument o tome čuva Istorijski arhiv Novog Sada. Šikoparija je ispričao da su ga u njegovoj kući u Novom Sadu (13. aprila 1944, kako je rukom zapisano na dokumentu, ali veruje se da je datum

bomb-beograd-1944-noseca.jpg

KRVAVI USKRS 1944. Saveznici nas bombardovali na Titov zahtev!

Ubijeno više od dve hiljade srpskih civila. Beograd brutalno rušili tri dana uzastopno tako da ni žrtve nisu mogle da budu sahranjene. Partizansko vođstvo podsticalo ovakve akcije Krvavi Uskrs, kako je nazvano savezničko bombardovanje Beograda 16. i 17. aprila 1944. u kome je poginulo više od 2.000 ljudi, dugo je bio tabu tema, a ni danas sa njega nije potpuno skinut veo tajne. Dosijei Balkan er-forsa, koji je 1944. pod britanskom komandom 11 puta bombardovao Beograd i druge srpske gradove, i dalje su zapečaćeni. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički

Stogodišnjica germanskog revizionizma

Olovni vek svog revizionizma, Nemačka ovog proleća slavi pumpanjem haškog srebreničkog narativa u palati Ujedinjenih nacija na Ist Riveru. Piše: Milan Četnik Od kad je Drugi Rajh, na Vidovdan 1919. krotko potpisao Versajski mirovni ugovor, prihvatajući krivicu Nemačke za izbijanje Prvog svetskog rata, nemačka politička i intelektualna elita dovija se kao levantinski trgovac kako da zločinački, mlinski kamen svog militarizma okači oko srpskog vrata. Taj stoletni goblen protkan je srbofobijom, po Nemcima „srpskomopasnošću“. Trostruki nemački, protivsrpski magnum crimen (1914-1918. 1941-1945. 1999.), inspiriše germansku imperiju da i danas pokušava da permutuje svoju dežurnu žrtvu u dželata, prepodobno se pozivajući na moralne imperative prvog reda. Rđa na tevtonskom maču Američka publicistkinja Dajana

APEL – MEMORIJALI CRVENE ARMIJE SSSR NA TLU BIVŠE JUGOSLAVIJE – VOJNE ЖRTVE 1944-1945.

Ovaj apel je jedini način da privedemo kraju jedan značajan projekat, iza kojeg ne stoje ni vladine, ni stranačke, niti bilo koje interesne grupe. Dragi Prijatelji, Nakon objavljivanja monografije na ruskom (2020), sa imenima preko 11.700 poginulih i nestalih crvenoarmejaca na tlu Jugoslavije 1944-1945, koja je iste godine uručena u Moskvi predsedniku Ruske Federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu, povodom centralnog obeležavanja 75-to godišnjice Pobede u Drugom svetskom ratu i izdanja na srpskom 2021. otpočeli smo sa pripremom novog dopunjenog izdanja. Zahvaljujući predanom radu naših prijatelja iz Moskve, u ruskim vojnim arhivima, u pripremi je novo, dopunjeno izdanje, predviđeno za 2026/2027. godinu. Dopunjeno izdanje će pored novih podataka o poginulim i nestalim

Dušan Babac: O herojstvu Aleksandra Berića, nosioca srpske Medalje časti

Na početku Aprilskog rata, komandant rečnog monitora Drava Kraljevske mornarice bio je poručnik bojnog broda prve klase Aleksandar Berić.  Drava je služila u Prvoj minersko-baražnoj grupi u Bezdanu sa zadatkom da pruža artiljerijsku podršku Osječkoj diviziji. Monitor Drava zatekao se 6. aprila na Dunavu kod Bezdana, blizu granice sa Mađarskom. Osmotrivši velike formacije nemačkih aviona koje su preletale granicu sa Mađarskom, poručnik Berić je izdao naređenje da se, prema unapred utvrđenim koordinatama, otvori vatra na najbliži neprijateljski vojni aerdrom kod Mohača koji je bio udaljen oko 7 km. Neprijateljska izviđačka avijacija više puta je bezuspešno pokušala da otkrije položaj sa kojeg je dejstvovao jugoslovenski monitor pri čemu je protivavionskom vatrom

Zdanje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu u Beogradu (iz Zbirke fotografija Muzeja grada Beograda)

Nepoznato o bombardovanju Narodne biblioteke Srbije: Dan kada je gorelo srpsko sećanje

Povodom rođendana Narodne biblioteke Srbije, posećamo na najtragičnije dane jedne od najvažnijih naših institucija i otkrivamo malo poznate detalje bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine Osim stradanja ljudi, materijalnih dobara i infrastrukture, s početkom Drugog svetskog rata, u potpunosti je stradala i Narodna biblioteka Srbije. Ona je planski gađana – najveća i najvrednija riznica pokretne kulturne baštine ovog dela Evrope sravnjena je sa zemljom. U njoj je čuvana građa ne samo srpskog porekla već i ona koja je poticala sa teritorije čitave Evrope i koja je obuhvatala hronološko razdoblje od gotovo hiljadu godina. S pravom ne samo istoričari već i stručnjaci koji se bave zaštitom kulturne baštine i u Evropi

Istoričar dr Nemanja Dević među 10% najproduktivnijih srpskih naučnika

Ništa od toga nije bio moj uspeh, nego milost Gospoda i pravda za one u čije ime govorim. U Bosni postoji jedan neobičan izraz za ničije dete: zove se nahoče. E ja sam, otkad sam upisao Filozofski fakultet u Beogradu bio nahoče. I to ne zato što nemam roditelje, ujake ili kumove, već zato što oni nisu sedeli na uticajnim mestima. Uz to, nisam bio ni Jugosloven ni komunista već izrazita suprotnost svega toga, što takođe nije baš bila zgodna okolnost na jednom od poslednjih uporišta ovih lipsavajućih ideologija u Srbiji. Do doktorata to nisam mnogo osećao, onda se na moja pleća srušila lavina. Tuklo je sa svih strana, u

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ж. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

I DUNAV IMA PLAVU GROBNICU: Eparhija Bačka o izgradnji crkve u novosadskom naselju Liman, posvećene žrtvama racije 1942.

Hram koji će biti izgrađen u novosadskom naselju Liman, u blizini kupališta Štrand, biće posvećen Svetim mučenicima bačkim postradalim u pogromu našeg naroda u Bačkoj od 1941. do 1944. godine, naročito u Novosadskoj raciji. Piše: J. Simić To će ga s pravom, svrstati u red zdanja od izuzetnog duhovnog, kulturnog i nacionalnog značaja. Izgradnjom hrama Svetih mučenika bačkih i planiranom izgradnjom Memorijalnog centra žrtava pogroma u Bačkoj ovaj, do sada neuređeni deo obale Dunava će, između ostalog, postati uređena kulturno-prostorna celina definisana kulturom sećanja na stradanje svih Novosađana i biće svojevrsni prvorazredni podsetnik da Plava grobnica i tu postoji. Ovakvom porukom za javnost oglasila se juče Eparhija bačka posle najave

Jugoslovenski zarobljenici koji grade put između Karašoka i Finske tokom Drugog svetskog rata. Ovu fotografiju je početkom jeseni napravio nemački oficir, ratni reporter, pre nego što su zarobljenici postali iscrpljeni od gladi i povremenog divljačkog tretmana od strane čuvara. Fotografija: Arhiva nemačke vojske, Savezni arhiv Nemačke

Ovi zarobljenici su gradili „krvavi put“ – a posle toga su pogubljeni

Jugoslovenski zarobljenici koji su za vreme Drugog svetskog rata bili u Karašoku, trebalo je samo da izgrade put do Finske, a posle toga nije trebalo više da postoje. „Od dolaska u logor u Karašok, Maks Gemeinhart – poznat kao „Ekser“ – ponašao se prema neuhranjenim i bolesnim zarobljenicima na divljački i nehuman način. Tukao je najbolesnije zarobljenike bez obzira na njihovo stanje i slao ih na rad. Uobičavao je da tuče iscrpljene zarobljenike tako staršno da su oni često umirali od njegovih udaraca. Takođe je slao bolesne i izgladnele zarobljenike na pogubljenje. Sva ubistva i pogubljenja izvršavala je jedna grupa Nemaca među kojima je bio i on.“ Ovo je rekao

Dva miliona Srba u NDH je moralo nositi plave trake sa slovom „P“-Pravoslavac!

Hrvatski poglavnik Ante Pavelić je 12 dana posle dolaska u Zagreb i preuzimanja vlasti izdao „Zakonsku odredbu o zabrani ćirilice“ (objavljena je u „Narodnim novinama“ br. 11 od 25. aprila 1941. g.). 3. juna 1941. ukinute su sve srpske škole, odgajališta i sirotišta (objavljeno u istim novinama br. 56 od 21. juna 1941. g.).„Srbima-pravoslavcima naređeno je u Zagrebu, kao i u ostalim gradovima, da nose oko ruke plavu traku“ na kojoj je imalo da bude slovo „R“ (latinicom) čime se odmah jasno stavilo do znanja kakav položaj u ustaškoj NDH mogu da zauzimaju Srbi. Tako je ovaj znak „R“ – „pravoslavac“ – planiran da bude getovski znak za prokazanih oko 2

NEMANJA DEVIĆ O SPOMEN-SOBI U BREGALNIČKOJ: Draža Mihailović ponovo među Srbima

Ljupki su nazivi ulica na međi između Vračara i Zvezdare. Za razliku od Novog Beograda, ukorenjenog u tradicijama Druge Jugoslavije, ovde se češće nailazi na toponime i ličnosti koji su asocijacije na slavno doba Kraljevine Srbije, s početka 20. veka. I na odavno izbledela mesta iz Stare Srbije. Tu su, na jednom relativno malom prostoru, i Brsjačka i Preševska, i Vardarska i Pećka, i Tetovska i Strumička ulica. I – Bregalnička. Bregalnička ulica nije dobila naziv tek po pritoci Vardara; radi se o reci na kojoj je, posle oslobođenja južnih krajeva od Turaka, zabeležena i sjajna pobeda srpske vojske nad Bugarima 1913. godine. Ove pobede, postignute u samo godinu dana,

Lalović: Sa suzama u očima u Velici na Čakoru

Nakon analitičkog pregleda poetskih svjedočenja inspirisanih zločinom njemačke SS divizije Princ Eugen u Pivskim Dolima kod Plužina 7. juna 1943. godine koje smo predstavili u eseju Poetska tuga u Dolima pivskim, našu pažnju je zaokupio još jedan sličan zločin nad srpskim narodom u Crnoj Gori, a riječ je o zločinu koje su u srpskom selu Velika na Čakoru, opština Plav, počinile dvije SS divizije, Princ Eugen i Skender-beg. Piše: Rade R. Lalović Zločin se dogodio 28. jula 1944. godine na pravoslavni praznik Svetih mučenika Kirika i Julite. Tada je samo za dva sata ubijeno 500 ljudi od čega 113 djece mlađe od 12 godina. Zločin se dogodio neposredno nakon što

Vladan Vukosavljević: MUZEJ ISTINE I KUĆA UVELOG CVEĆA

Otvaranje improvizovanog muzeja posvećenog Draži Mihailoviću, osim simbolički skromnog početka ispravljanja jedne velike istorijske nepravde, imalo je i jedan zanimljiv sporedni efekat. Izazvani su jarost i agresivni fanatizam sledbenika sekte poklonika J. B. Tita, prononsiranog ratnog zločinca, dželata srpskog naroda, operetskog diktatora i po mnogo osnova devijantne osobe, ne sasvim jasnog porekla i identiteta. Mlađe generacije imaju priliku da saznaju koliko duboko je u naše društvo utkana zločinačka jeres titoizma i u kojoj meri su i danas agresivni i puni mržnje prema svemu srpskom, fizički i ideološki naslednici ubica iz Lisičijeg potoka i dželata sa bezbrojnih stratišta koje su po Srbiji od 1944. rasejali oznaški Hanibali Lektori, razni Penezići, Rankovići,

Štrbac: Hrvatska vidi trun u tuđem oku, a ne vidi balvan u svom

Reagovanja zvaničnog Zagreba na odavanje počasti generalu Dragoljubu Mihailoviću u Beogradu i poruke da se time urušavaju evropske vrijednosti izazivaju i suze i smijeh kod onih koji i površno prate zbivanja u Hrvatskoj i njen odnos prema ustaštvu, rekao je za Srnu direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac. On je naglasio da je narativ koji u vezi sa Mihailovićem ovih dana koriste Hrvati istovjetan riječima koje godinama koristi “Veritas” kada ukazuje na sveprisutnu rehabilitaciju ustaštva u toj zemlji. – Ne znam da li bi plakao ili se smijao kada to čitam. Sve što su oni napisali to godinama mi pripisujemo upravo Hrvatskoj. Rehabilitacija ustaštva, podizanje spomenika deklarisanim i osuđenim ustašama

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.