Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Od strane radnika Policijske Uprave ličko-senjske, na sam Dan sjećanja na Jadovno 1941, odgovornom licu organizatora okupljanja saopšteno je da je Boris Smojver, nedavno izabrani načelnik Opštine Karlobag, zabranio da se Časni krst postavi uz jamu Badanj jer se ista nalazi na području Parka prirode Velebit i da će policija djelovati sukladno toj naredbi. Zaprijećeno je ozbiljnim sankcijama ukoliko se organizator ogluši na naredbu.
U organizaciji Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke i Beograda, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941, i 80 godina od stradanja 38.000 Srba u kompleksu ustaških logora smrti Gospić – Jadovno – Pag.
Uz samu jamu Badanj, osveštan je Časni krst posvećen pravoslavnim Srbima pobijenim od strane hrvatskih ustaša u toj jami, na Velebitu kod sela Stupačinova. Krst je osveštao paroh gospićko – smiljanski Dragan Mihajlović u prisustvu osamdesetak potomaka i poštovalaca žrtava Pokolja pristiglih iz Srpske, Srbije i Hrvatske. Jama Badanj u kojoj su na najsvirepiji način ubijani nedužni Srbi, locirana je krajem prošle godine tokom ekspedicije udruženja „Jadovno 1941“.
Mada je unaprijed usaglašenim, tačno definisanim i odobrenim protokolom od strane Policijske stanice Gospić predviđeno postavljanje drvenog Krsta neposredno uz jamu, to se nije desilo.
Važno je ovdje pomenuti i podsjetiti na višegodišnji, visoko profesionalan, korektan i susretljiv odnos načelnika i radnika Policijske stanice Gospić u organizaciji obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941.
Od strane radnika Policijske Uprave ličko-senjske, na sam dan događaja, odgovornom licu organizatora okupljanja saopšteno je da je Boris Smojver, nedavno izabrani načelnik Opštine Karlobag, zabranio da se krst postavi uz jamu Badanj jer se ista nalazi na području Parka prirode Velebit i da će policija djelovati sukladno toj naredbi.
Mada je sedam od ukupno devet drvenih Časnih krstova od 2012. godine do danas, postavljeno na području Parka prirode Velebit, odgovornom licu organizatora je zaprijećeno ozbiljnim sankcijama ukoliko se ogluši na naredbu.
Organizator okupljanja je predložio da se Časni krst iznese nad jamu Badanj, osvešta i nakon toga odnese i čuva u manastiru posvećenom usekovanju glave Sv. Jovana Krstitelja u mjestu Medak.
Sa tim se radnik Policijske Uprave ličko-senjske složio pa je tako i urađeno.
Kome i čemu dobrom je trebao poslužiti i doprinijeti ovakav teško razumljiv postupak Borisa Smojvera, mladog načelnika Opštine Karlobag, nije još poznato.
Na području koje pokriva grad Karlobag, nalazi se nekoliko masovnih grobnica Srba i Jevreja, ubijenih tokom postojanja kompleksa logora smrti NDH Gospić – Jadovno – Pag. Iz karlobaške luke od 24. juna pa sve do polovine avgusta 1941. prevoženi su na ostrvo Pag, brodovima za prevoz pijeska, izmučeni i tučeni zatočenici, ruku vezanih žicom, pješke dotjerani iz 40 kilometara udaljenog Gospića.
Majke sa djecom dovožene su izmrcvarene iz Gospića u Karlobag kamionima, tovarene u potpalublje brodova i odvožene u mjesto Metajna gdje je formiran prvi logor za žene i djecu u Drugom svjetskom ratu.
Jedna od rijetkih preživjelih na tom putu, Jevrejka Nada Fojerajzen, svjedočila je da 44 Srpkinje sa djecom koje su neposredno pred njen dolazak u Metajnu, brodom otplovile iz karlobaške luke, do Metajne nisu stigle jer su poklane i bačene u more podvelebitskog kanala.
Ove istorijske činjenice vjerovatno nisu poznate mladom Borisu Smojveru, jer mu inače (spremni smo vjerovati u to) ne bi palo na pamet da zabrani potomcima i poštovaocima žrtava pobijenim i još uvijek nesahranjenim, koje i danas leže na kopnu i dnu mora, području čiji je načelnik, da postave drveni Krst – Križ, kršćasko – hrišćansko obilježje bez ijednog broja i slova na njemu, uz jamu Badanj koja je daleko od bilo kakve šumske staze.
Kakvu je poruku, ovim svakako nepromišljenim potezom poslao mladi Boris Smojver, biran na mjesto načenika sa liste stranke HDZ, građanima Republike Hrvatske koji njeguju kulturu sjećanja, međureligijsku saradnju i istinske kršćansko – hrišćanske vrijednosti?
Kakvu je poruku poslao mladi Boris Smojver vodstvu i članovima SDSS-a, koalicionog partnera HDZ-a?
Kakvu je poruku svojim nerazumnim činom poslao mladi Boris Smojver turistima iz reda srpskog i jevrejskog naroda koji namjeravaju ljetovati na području grada kojim načelnikuje ali i ostalim mjestima u hrvatskom primorju?
Časni krst osveštan uz jamu Badanj, posvećen hiljadama žrtava koje su u tom bezdanu mučki završile svoje živote, postavljen je i čuva se u manastiru Medak čekajući jedinu ispravnu, razumnu i ljudsku odluku Borisa Smojvera da se postavi tamo gdje mu je i mjesto. Uz samu jamu Badanj.
Nakon osveštanja Časnog krsta i dve izgovorene pjesme, okupljenima se obratio Dušan Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke, pročitavši izvode iz studije pokojnog dr Đure Zatezala, vezane za logor Stupačinovo i kraške jame, masovne grobnice u njegovoj blizini.
Pomoćni logor Stupačinovo
Da bi zaokružili kompleks logora smrti Gospić, ustaše su, uz Jadovno, Slanu i Metajnu, početkom jula ustanovili i pomoćni logor Stupačinovo, nazvan po imenu sela kod Baških Oštarija, nedaleko od saobraćajnice Gospić – Karlobag. Prostor ovog logora je činila jedna ledina pod vedrim nebom, ograđena bodljikavom žicom visokom 4 metra. Njim je upravljao ustaški bojnik Ivan Devčić Pivac, zapovjednik logora Slana, a zamjenik mu je bio rimokatolički župnik iz Brušana Ivica Brkljačić.
Transporti i kolone iz Gospića i pomoćnog logora Ovčara, ili direktno sa željezničke stanice, dolazili su ovdje veoma lako.
Na samom prostoru logora i u njegovoj blizini nalazile su se bezdane jame: Badanj, Duliba, Bliznica, Kijevac, jama na Pločama i Vranzina jama.
Nedaleko od logora se nalazila i jedna veća štala, s dvije prostorije, u kojima je kratko vrijeme čekalo na red za smrt i po više desetine žrtava. Kako su jedni dovoženi, drugi su upućivani nad bezdane.
Logor je imao stalno osiguranje od 60 do 80 ustaša, uglavnom Ličana i Dalmatinaca. U izvršavanju zločina, njima su pomagali ustaše koje bi žrtve dopratili bilo iz Gospića ili s Paga.
Sredinom avgusta, u Stupačinovo su ustaše doveli više od 4.000 Srba, s namjerom da ih brzo usmrte u bezdanim jamama, prije dolaska italijanske vojske.
Josip Balaž, koji je 24. jula uhapšen u Daruvaru, zatim s drugim zatočenicima otpremljen u Zagreb, pa u Gospić, gdje je stigao u stočnom vagonu 28. jula, upućen je u Stupačinovo.
Svjedočio je: „Iskrcali su nas u jednu štalu gdje nije bilo stoke, ali je bila puna đubra. Tu smo i mi vršili nuždu, sjedili i ležali do poslije podne. Tada je došao veći broj ustaša, postrojili su nas i pješice nas tjerali u nepoznato. To je bio marš u pakao. Tada, kada su nas ustaše dobili u kolonu, prebijanju kundacima nije bilo kraja. Nije bilo čovjeka sa čitavim rebrima. Svi redom, isto kao i ja, nastojali smo pritajivati jauke od boli jer bi tada dobili još više udaraca“.
U Stupačinovu, kao i u logorima Jadovno i Slana, ustaše su Srbe i Jevreje mučili na sve moguće načine: glađu, žeđi, tukli ih prutovima, udarali sjekirama, drvenim i gvozdenim batovima, boli i klali noževima, kopali oči i odsjecali pojedine dijelove tijela, ubijali iz pušaka, pištolja, mitraljeza ili žive bacali u jame. Silovali su djevojčice pred majkama i majke pred kćerima, sinovima i muževima.
Josip Devčić iz Švice, koji je od aprila 1941. do aprila 1945. godine bio pisar u oružničkoj četi u Gospiću, u svojoj izjavi od 5. juna 1945. navodi da je imao priliku da čuje za zločine i da ih vidi, jer je čitavo vrijeme rata radio na pomenutom mjestu, i tvrdi da je u jamu Badanj u Stupačinovu bačeno najmanje 10.000 Srba i Jevreja.
Očevidac Milan Bačić u svojem kazivanju navodi kako je početkom avgusta, kod Novog Sela blizu Oštarija, naišao na grupu od oko tri stotine ljudi, povezanih žicom, koju su ustaše sprovodili prema logoru Stupačinovo. Nakon pljačke su ljude zatvorili u štale, u kojima su ih tukli, a sutradan ih odveli nad jamu Badanj i pobili.
Već 1941. godine su brojne bezdane jame prikrivane i tragovi zločina pomno zatirani. Zločinac Luka Barjašić, rodom iz Poličnika kod Zadra, govoreći na saslušanju u Okružnom sudu u Zadru, 15. jula 1952. godine, o zločinima koje su ustaše počinili na otoku Pagu i Velebitu, ističe da su u tri jame na sjeverozapadnom dijelu Velebita, tj. kod Stupačinova, pobili 3.500 Srba, koje su u šest navrata dovodili s Paga preko Baških Oštarija. Bez imalo griže savjesti, Barjašić je ispričao: „Nad jamom su stajala dvojica ustaša, naizmjenice, i boli sa noževima odrasle i bacali, a djecu smo tukli maljem u glavu… Neki su u jamu živi skakali da ga mi s nožem ne dovatimo, neki su žalili sebe, neki ženu i djecu kod kuće.“ U dvije jame, od tri koje navodi Barjašić, ustaše su već sredinom avgusta 1941. preko žrtava nabacali granje i kamenje i potom ih zabetonirali.
Jama Badanj
Jama Badanj se nalazi na na sjeverozapadnim padinama Velebita, kod sela Stupačinova. Prema dokumentima Zemaljske komisije za ratne zločine i izjavama samih zločinaca, u nju su ustaše tokom jula i avgusta bacili oko 10.000 Srba i Jevreja. Zločinac Mile Brkljačić, sin Jose, lugar, 22. juna 1945. godine je pred Vojnim sudom korpusne oblasti 11. korpusa JNA opisao ubijanje Srba nad ovom jamom, koju je kao dobar poznavalac svog kraja i predložio kao pogodnu za masovno usmrćivanje. O svojim zlodjelima, počinjenim nad ovom i drugim jamama na Velebitu, kao i na otoku Pagu, pojedinosti su ispričali i Joso Orešković, Ivan Pezelj, Jandrija Brkljačić, Joso Mažuran, Slavko Baljak, Jerko Fratrović, Luka Barjašić, Jandre Strika, Bene Barić, Marko Didulica, Ivan Kevrić, Ante Nikšić, Ivan Butorac, Ivan Badurina i drugi.
U blizini jame Badanj se nalazi i jama Duliba. O njoj u svom izvještaju, septembra 1941, piše italijanski liječnik, potporučnik Vitorio Finderle: „Ova jama pokrivena je granjem stabala i lišćem, dobro je skrita, na stazi u blizini jame nalazimo dijelove ljudske odjeće, rupčiće, lične dokumente, čahure metaka vojničih pušaka, različite četkice za zube, čak i muški ručni sat pokvaren. Naredio sam seljacima da otkriju jamu. Istoga časa podigao se žestok i prodoran zadah karakterističan za već zrelo raspadanje mesa. Ulaz u jamu je veličine 8h8 metara. Kamenje koje je u neposrednoj blizini otvora prekrito je mrljama krvi i masnim sastojcima. Na jednom se mjestu raspoznaju tragovi krvi nastali od krvavih prstiju. Prema dostupnim podacima, u ovu jamu su ustaše tokom avgusta bacili oko 500 Srba.
Jama Bliznica se nalazi u predjelu Stupačinova, prema Karlobagu. U nju su ustaše, prije no što je italijanska vojska prispjela na Pag, bacili oko 450 Srba, logoraša iz Slane.
O jami na Pločama je takođe svjedočilo više izvršilaca zločina, kao i spomenuti dr Finderle, koji 4. septembra 1941. godine u svom izvještaju navodi: Kad sam stigao u Baške Oštarije, krenuo sam stazom ka Stupačinovu.
Poslije kratkog hoda stigosmo do jame na Pločama. Ova se nalazi na sjeveroistoku od sela Stupačinova. Okružena je stablima i dobro skrivena. Iz nje se diže kao neka para koja štipa zbog oštrog mirisa. Ulaz u jamu je veličine 9×6 metara i otvorena je. Kad sam bacio kamen, poslije dugog padanja osjetio sam da je pao u vodu. Na dijelu ulaza odronjena je zemlja i trava pognječena. Ovdje nalazimo dijelove košulja i muškog odijela. Pored same jame ima ljudskih kosa, pisama, fotografija, praznih i rasparanih novčanika sa sitnim novcem, lisnica, kartica za hranu, pisama rođaka žrtava, čahure itd.
Priča se da se u nekoliko navrata ovdje dovelo i bacilo u jamu 2.000 Srba muškaraca, a da je posljednji pokolj bio unatrag tri sedmice.
Vranzina jama se takođe nalazi u blizini sela Stupačinovo, u predjelu Velebita. Ustaše su u ovu jamu dovodili zatvorenike iz gospićke kaznionice i jednim dijelom iz logora Slana. U nju je bačeno oko 250 muškaraca, žena i djece.
Priredio:
Redakcija UG Jadovno 1941. Banja Luka
Vezane vijesti:
Pakao u kamenoj pustinji – Logor Slana
Haron i sudbine | Jadovno 1941.
RTRS: Obilježen Dan sjećanja na Jadovno (FOTO/VIDEO)
Jadovno – mesto gde su ustaše ubijale bez ispaljenog metka i lako sakrivali svoja zlodela (VIDEO)
Patrijarh Porfirije blagoslovio obeležavanje Dana sećanja na Jadovno 1941 – 2021.
