arrow up

Podijelite vijest:

Đurđica Dragaš: Znam da sam ponosna što si bio moj đido

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano…
FOTO: Đurđica Dragaš

I kako da te ne boli, kako da zaboraviš i zatvoriš ta vrata?! Gledam ove slike već danima….i razmišljam …

Deda je bio stvaralac, majstor, stolar koji je svojim rukama gradio život i školovao decu. Svi prozori, vrata, sve drveno što je postojalo u ovoj kući i dvorištu, njegovo su delo, njegova muka i znoj.

I ne samo to!

Ostavio je moj vredni đido svoj pošteni i stvaralački trag i u selu… na kućama, štalama, u podrumima, na kacama (drvenim buradima) koje je majstorski pravio. I danas se sećam tog jednoličnog i upornog zvuka uz koji sam kao devojčica cupkala dok je on učvršćivao metalne obruče. U jednu takvu, veliku, me je baba nakratko ostavljala dok na brzinu obavi neki posao.

Nisam se plašila, bio mi je zanimljiv taj moj privremeni boravak u dedinoj kaci, na kožunu koji je baba obavezno stavljala na pod … da se Dunja ne prehladi…

Nađosmo ja i sestra trag dedinih ruku i kod rođaka koji su nam velikodušno otvorili vrata svoje kuće. Lamperija koju je pre skoro četiri decenije postavio, još odoleva vremenu. Nema reči kojima bih opisala sreću, ponos i neku beskrajnu setu koju sam osetila kad sam je ugledala. Setih se našeg hodnika sa istom takvom lamperijom, žaluzina na prozorima i vratima kojima se ponosio, onih kaca, njegove radionice u podrumu koja je mirisala na drvo i sadolin.

Setih se i njegove ljutnje kad posao nije išao kako treba, ali i blagosti kojom je prihvatao život koji ga nikad nije mazio. Setih se kako ide “za kravama”, nosi komad hleba i iz džepa vadi šljive, kao “prilog”!

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano… razočaran, tužan i slomljen, posle prve posleratne posete imanju koje si svojim rukama stvorio.

Ne znam šta bih ti rekla, kako bih utešila i tebe i sebe…ali znam da sam ponosna što si bio moj đido!!!


Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​