Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći!
Prije 28 godina, na Svetoga Savu raspušten je zadnji koncentracioni logor za Srbe, Silos u Tarčinu.
Raspušten je dva mjeseca po završetku rata i sigurno je najozloglašeniji logor kakav na srpskoj strani ni u snu nije postojao u tadašnjem Srpskom Sarajevu.
Poznavao sam i poznajem većinu logoraša, jer sam sa tog kraja i znam sve njihove muke u tih 1357 dana postojanja Silosa. Pola moje familije je prošlo kroz taj logor i kroz logore u mojoj školi 9. Maj Pazarić i kasarni Krupa, iz kojih su svi kasnije prebačeni u Silos.
Više od 600 njih je prošlo kroz zidine Silosa.
Zanimljivo je da je Silos raspušten na isti dan kao Aušvic, a po svjedočenju Veljka Savića koji je bio u Aušvicu i Silosu, uslovi u Aušvicu su bili hotelski na spram Silosa. Temparatura u Silosu je uvijek za desetak stepeni niža već napolju, a sunce nigdje ne ulazi u ćelije.
Najmlađi logoraš je moj drug Leo Kapetanović koji je iimao samo 14 godina, a najstariji je Vaso Šarenac sa svojih 85 godina. Zatvorenih je bilo i 11 žena, od kojih jedna u šestom mjesecu trudnoće.
Silos je postao i vječna kuća za 24 logoraša koji tu torturu nisu izdržali ili su ubijeni.
Kad su, čini mi se, Italijani iz međunarodnog Crvenog Krsta pronašli logor i ušli u njega, svi do jednog su povraćali, a jedan novinar koji je bio sa njima izjavio je, da nikad nije vidio strašniji prizor.
Meni su pored sve krvi i stradanja u ratu, ubjedljivo nastrašnije slike rata koje pamtim one kad poslije razmjene vidim nekog od logoraša. To su bili živi leševi i osim očiju na njima nije bilo ništa što podsjeća na žive ljude.
Pokojni đed Drago nije imao više od 35 kila i u ćebetu smo ga unijeli u stan nakon razmjene, a to je bilo 02.12.1992. A vi sad zamislite one koji su ostali do kraja rata.
O tim danima tamnovanja često pričam sa svojim drugom Dragišom, koji ima najduži logoraški staž u proteklom ratu od 1355 dana. Njega sam upoznao tu noć poslije razmjene kad je došao u kafanu gdje sam radio i do dan danas pamtim taj pogled na sve nas, pun sreće i slobode.
Srećnije oči do danas nisam vidio.
Imam i sliku iz novina, njega, brata mu i oca u zagrljaju od koje mi i danas krenu suze. Dragiša mi je jedan od najboljih prijatelja i jedan jedini put pored Silosa poslije rata sam prošao sa njim, pa pamtim i taj prizor. Pročitao sam i mnogo knjiga u životu, ali najduže sam čitao 1335 Dana ili kako je pokojni Mitropolit Amfilohije nazvao Sarajevski Aušvic, a koju je napisao moj stric Đoko. Jednostavno nisam mogao čitati jer poznajem ih sve i potrese me svo to stradanje.
A u mojoj familiji taj Savindan je najradosniji dan, jer nakon četiri godine svi smo bili skupa i na istoj strani. Zanimljivo je da su po polasku na razmjenu taj dan stražari rekli logorašima da ne brinu i da svi idu za Ameriku, Australiju i Kanadu, jer su Arapi platili za njih.
Tako je i bilo i svi su raseljeni.
Logor Silos je izgubio status koncentracionag logora, jer je Vinko Lale posvjedočio da mu je u posjetu dolazila žena. Danas je on predsjednik logoraša iz Silosa i podpredsjednik Logoraša Republike Srpske, mada je u Silosu je bio samo dva mjeseca u povlaštenoj prostoriji i sa hranom kakvu su imali stražari.
On nije jedini, ima ih nekoliko i o njima sam pisao ranije, a svi su nagrađeni dobrim pozicijama i foteljama. Silos je posjetio i sam Alija Izetbegović dva puta, ali niko iz vrha vlasti BiH nije odgovarao za taj zloglasni logor.
Ukupna kazna za Silos je 60 godina za njih osmoricu, a od kojih je najveća u trajanju od 9 godina. Tako da koliko me taj Silos žuljao u ratu, kad su mi bili u njemu najbliži, tako me žulja i dan danas zbog prodaje i izdaje, ali i nagrade za sve koji su u tome učestvovali.
Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći!
Izvor: Bojan Vegara – Fejsbuk stranica
Od istog autora:
Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN
Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA
Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR
Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU
Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION
Bojan Vegara: MITIG NA KRAJU RATA
Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN
Bojan Vegara: MUJICA I BROVING
Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike
Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije
Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim
Vezane vijesti:
Čak i Aušvic bio humaniji od „Silosa“: 30 odsto Srba ubiti, 30 poslati na robiju, nešto ostaviti
Srpski zatočenik logora „Silos”: Molio sam da me ubiju
Stevo Vito svjedočio o fizičkom maltretiranju u logoru „Silos“
Ukop tijela logoraša iz „Silosa“
U logoru „Silos” ispitivana je ljudska izdržljivost
Godišnjica zatvaranja logora smrti Silos kod Sarajeva
Cerićev šamar srpskim žrtvama logora „Silos“ u Tarčinu
„Silos“ je bio koncentracioni logor za Srbe
Odbio da strelja Srbe pa završio u logoru „Silos“
FELjTON – SRPSKI LOGORAŠI KAO ŽIVI ŠTIT: Skladište žita pretvoreno je u mučilište za Srbe
