Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Tog ratnog ljeta smo pregradili Zujevinu kod opštine i napravili bazen. Kupali smo se i sunčali, te uživali u čarima ljeta. A najviše u primirju, jer već danima ne puca.
Negdje malo iza podne, sjetih se da nisam premjesio hljeb. Mama nam je rekla da ga premjesimo da ne bi zaboravili i da ne pokipi. Često se desi da zaboravimo, ali tog jutra smo se buraz i ja dogovorili da je moj red da ga premjesim.
A i pušilo mi se, pa sam požurio da jednu zapalim u stanu dok nikog nema.
Hladovina u stanu me razgali i uzeh makaze da isječem cigaru koja je u refuzi i duga je metar. A ja sam najviše volio kad te dijele vojsci, jer lako se kradu. Odsjekoh i uzeh muštiklu i upaljač iz džepa. Zapalio sam je u hladovini iza željeznih greda na prozoru i polako sam pušio. Pravio sam kolutove i njima gađao slovo o u mom potpisu napisanom na željeznoj gredi.
Kad sam ispušio isjekao sam sebi još nekoliko tih cigareta i zaštekao ih u plakar gdje mi stoji puška i municija. Tamo mama nikad ne rovi i siguran je štek.
Ušao sam u trpezariju i skinuo tepsiju sa poklopljenog vanjiga u kojem je hljeb. Kako sam spustio tepsiju čuo sam dobro poznat zvuk brovinga, ali nisam bio siguran. Mislio sam da sam tepsijom udario u sudoper. Naperio sam uši i začuo ga ponovo.
Ostavio sam sve i izletio na terasu da vidim gdje puca. Vidim puca po parku i vidim da su svi koji su bili do maloprije na bazenu, polijegali po travi. Pomislih na buraza koji je ostao u parku.
Uze me strah za njega i požurih da vidim gdje je. Izletih ispred zgrade i virim. Broving presta da puca. Osluškujem i gledam kako da preletim ulicu i vidim gdje je Miljan. Ugledah ga u tom kako u pauzi između pucnjave trči prema zgradi.
Odjednom poče ponovo da puca broving. Buraz se sakri u prolazu između nekadšnje muslimanske knjižare i zgrade. Vidim i neke dvije starije žene iza njega. Mašem mu rukom da legne i da sad ne prelazi ulicu, jer puca po njoj kratkim rafalima. Molim Boga da ne krene i da ne počnu granate.
Od njega sam nekih 40 metara i vidim da se uspaničio. Čujem i plač djeteta negdje u zgradi. Pogledah ponovo prema burazu i vidim da čuči i mjerka priliku da krene.
U tom čujem zvižduk granate, vidim Miljana kako leže i bacih se niz stepenice koje vode u podrum. Čim je pukla nekih stotinjak metara niže od nas, provirih da vidim gdje je buraz. Vidim ga leži i podiže glavu da čuje puca li broving. Ne čuje se i on ustade i krenu, a one žene za njim počeše da se deru. Za njim izleti još nekoliko dječaka iz zgrade, koje do tad nisam vidio od one dvije žene i svi se u sekundi nađoše na našoj strani ulice.
Buraz dođe do mene, zagrlih ga, a onda mu rekoh.
-Idi u stan, premjesi hljeb, eto i mene čim ove žene pređu ulicu.
On se nasmija i kaže.
-Tvoj je red da premjesiš hljeb!
Nasmijasmo se i on ode u stan. Mašem onim ženama da krenu, jer broving vjerovatno mjenja redenik. One ne čuju od marama na glavi i u žestokoj su panici. Izlazim ispred ulaza i derem se na njih da bježe i sklanjaju se. Čuše me i krenuše. I samo što u prvi ulaz uđoše poče kanonada granata. Iza sebe čujem brata koji se vratio iz stana i dere se na mene.
-Ulazi budalo u haustor, pusti žene!
Uletih u haustor i rekoh Miljanu:
-Ne čuju ništa, vidiš da imaju marame!
On se nasmija i reče mi.
-Ubiće te mama ako joj neko kaže šta radiš.
Uđosmo u hodnik stana, a on mi reče.
-Idi peri ruke, valjao si se po prašini na stepenicama, a dole pišamo svi, i mjesi hljeb.
Nasmijah mu se i on meni, sretni što smo na sigurnom.
Od istog autora:
Bojan Vegara: NAJMLAĐI LOGORAŠ SILOSA
Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic
Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN
Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA
Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR
Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU
Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION
Bojan Vegara: MITIG NA KRAJU RATA
Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN
Bojan Vegara: MUJICA I BROVING
Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike
Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije
