Bijele trake u Prijedoru: Nesrbi su bili obilježeni bijelom trakom oko ruke

Prva masovna likvidacija Srba u Prijedoru („Ilindanski pokolj“) desila se u ljeto 1941. godine, od 31. jula do 2. avgusta.

Za tri dana pobijeno je oko 1500 Srba iz grada i okolnih sela. Bio je ovo početak genocida nad Srbima iz tadašnjeg sreza Prijedor. Do kraja rata stradaće preko 4000 prijedorskih Srba. Preko 1000 stradalih bilo je mlađe od 18 godine. O likvidaciji Srba tokom „Ilindanskog pokolja“ detaljno je pisala Vedrana Adamović u knjizi „Godine stradanja 1941/42: NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42 – Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju“, Prijedor, 2018.

U likvidaciji prijedorskih Srba, pored ustaških formacija iz Prijedora i sa strane, učešće je uzelo i „građanstvo koje je već imalo ili (su) na 30. juli 1941. primili pred policijom puške.“ Po sjećanju svjedoka, neki od zločinaca su bili: Safet Dekić, Smajil Safić, Ivica Topišek, Nazif Hergić, Enver Kovačević, Hamdija Šećerbegović iz Ključa, Zajim Šećerbegović, Smajo Džafić iz Sanice, Vlado Matanović, Miro Slišković, Osman Avdagić, Šefik Avdagić, Franjo Perković, Ante Dejanović, i drugi.

Da bi se razlikovali od Srba, muslimani i Hrvati koji su učestvovali u zločinu ili sakupljanju leševa, nosili su bijelu traku oko ruke. Na traci je pored grba NDH na latinici pisalo „Nezavisna Država Hrvatska, Općinsko Redarstvo Kotara Prijedorskog.“ Dok je Prijedor tih dana ličio na klaonicu, nosioci bijelih traka nisu morali strahovati za svoj život.

Bilo je slučajeva da su neki Srbi pokušali da stave bijelu traku, bez natpisa, kako bi se pokušali spasiti. Brzo su otkrivani i likvidirani. Tako je npr. Đoko Davidović stavio nekakvu bijelu traku na ruku. Na njega je naišao Rašid Ošić (Hošić) „sa puškom i sa trakom na ruci, na kojoj je bio udaren ustaški žig i tada je ugledao bijelu traku na ruci navedenog Đoke i proderao se: ‘Otkud ti ovdje?’, a potom mu je odmah zgulio sa ruke i rekao da to nemaju pravo Srbi nositi, nego samo muslimani i to sa štambiljom, upirući rukom na svoju traku.“

Cijeli grad je pretvoren u ogromnu klanicu i streljanu za Srbe. Najviše stradalih ubijeno je „pred Srpskom crkvom, Gimnazijom i na Urijama. Ubijanja su vršili hrvatska regularna vojska, ustaše i muslimani mještani. Specijalno odjeljenje od muslimana i Cigana odvlačili su leševe poubijanih uz nagradu da slobodno pljačkaju žrtve.“

Autor: BORIS RADAKOVIĆ

Izvor: SRBI U BiH