Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Bećković je u autorskom tekstu za Večernje novosti, povodom odluke Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo da odbaci prijedlog izmjena Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma kojima se štiti ćirilica, naveo da je ćirilica s neočekivane strane dobila jedno značajno priznanje, kada su obožavaoci kantautora Đorđa Balaševića u Zagrebu ispisali ćiriličnim slovima riječ “bećarac”.
Pišući u šaljivom tonu, Bećković navodi da “svako ko se malo bolje razume u velikosrpsku hegemoniju zna da Srbi osvajanja uvek počinju sa nekom što beznačajnijom rečju, a onda se na tu reč pozivaju i krenu da sve što stignu ispisuju ćirilicom”.
– Daš im jednu reč, a oni navale sa svih 30 slova. Zato uvek treba voditi računa da stvar ne izmakne kontroli, pa da jednog dana dočekamo da neko ćirilicom piše šta mu pada na pamet. Recimo – Nikola Tesla, Plitvička jezera, Lika, Knin, Glina, Petrinja… – navodi Bećković.
On ističe da niko nije propustio da istakne koliki je civilizaciji pomak, ne samo za Balkan, nego i cijeli miroljubivi svijet, ispisivanje riječi “bećarac” ćirilicom u Zagrebu.
Euforija koju je, kako navodi Bećković, riječ bećarac ispisana ćirilicom usred Zagreba izazvala, bila je ravna Proglasu o ujedinjenju 1918. godine i potpisivanju Bečkog dogovora o jeziku 1850. godine koji su i Vuk Stefanović Karadžić i Đura Daničić potpisali latinicom.
– Posle svega, nije nerealno očekivati da čak i srpske vlasti, ohrabrene hrvatskom nesebičnom hrabrošću, učine sličan ustupak i ispišu neku reč ćirilicom ako ne na Terazijama ili u Ulici srpskih vladara, a ono na nekom skrovitom mestu – poručuje Bećković.
On poručuje da od bećarca ispisanog ćirilicom nema boljeg dokaza da ćirilica nije ugrožena i zaključuje kako, da je ugrožena, ne bi pretrajala od Ćirila i Metodija do bećarca.
– Da je zavisila od Srba, ćirilice odavno ne bi bilo. Ovako, razočarao ih je i Bil Gejts – ističe Bećković.
Nadali su se, kako kaže, da će ćirilica biti tehnološki prevaziđena, ali kada je Gejts smislio program za kineski i arapski, ćirilica mu je bila najmanji problem.
– Da je zavisila od Srba, ćirilice odavno ne bi bilo. Ali ćirilica ne zavisi od Srba nego Srbi od ćirilice – zaključio je Bećković.
Novosti podsjećaju da je Prijedlog izmjena Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, kojima se štiti ćirilica uradilo 2017. godine Ministarstvo kulture u saradnji sa predstavnicima Odbora za standardizaciju jezika Srpske akademije nauka i umetnosti.
Prijedlog je proslijeđen iz Ministarstva kulture vladinom Sekretarijatu za zakonodavstvo, koji je tek ove sedmice objelodanio da smatra da predloženi zakon nije dobar i da Ministarstvo kulture može da piše novi.
Otišli su, kako ističe list, i korak dalje, tvrdnjom da Srbiji uopšte nije ni potreban zakon koji bi zaštitio nacionalno pismo, već će taj posao raditi strategija kulture.
Lingvisti i pisci ogorčeni su najavama da se odustaje od donošenja zakona o zaštiti ćirilice.
Izvor: ĆIRILICA / www.novosti.rs
One Response
Sve dok se u takozvanoj srpskoj nauci budu odbacivala sva davna saznanja o srpskoj starini, i dalje će se dešavati sve ono sa čim se srpski narod već podugo sukobljava. Dešavaće se da hrvatski “znanstvenici” (druge da ovde ne pominjemo!) prisvajaju za Hrvate sve ono što pripada Srbima: i jezik, i poreklo, i staništa, i stanovništvo, i društvene odnose. Primera radi, kad je Radivoje Pešić početkom devedesetih godina 20. veka u jednoj televizijskoj emisiji iz beogradskog studija saopštio da se srpska ćirilica mora dovesti u vezu sa vinčanskim pismom, već naredne večeri, u televizijskom dnevniku iste te kuće, arheolog Dragoslav Srejović proglasio je sve to “najobičnijom besmislicom”. Ali, zato, svega tri-četiri dana kasnije, beogradska Politika prenela je vest iz Zagreba, kojom se nagoveštava da će hrvatski znanstvenici pomeriti hrvatsku starinu za “pet tisuća godina unazad”. Hrvatska “znanstvena” logika bila je jednostavna: pošto Srbi odbacuju vinčansku kulturu, kojoj je bliska srodnica ona iz Vučedola, otkrivena u granicama sadašnje Hrvatske, nema razloga da se ta “ničija” kultura ne proglasi “hrvatskom”; po istoj logici po kojoj je, svojevremeno, hrvatski lingvist Dalibor Brozović rekao da, ukoliko bi se Srbi odrekli ćirilice, Hrvati bi je bez ikakvog premišljanja prihvatili kao svoje pismo.
A Srbi se, evo, odriču ćirilice, i “ustavno” i stvarno.