
Ako te ikada put nanese na junački Gat…
Ovdje je zeman učinio svoje. Zanavijek izgubljeni sa vidika, ćutali su prekriveni travom, temelji rimskih naseobina. Kao da je juče tu, kraj Via Romana, stajala u svojoj ljepoti konzulska insula sa prostranim, vijencima okićenim, atrijumom, nasred kojeg su plutale naložnice u impluvijumu, zasute mirišljavim biljem. A odmah kraj raskošne kuće, vrijeme je prekrilo vrt načičkan tujama i čempresima, kuda su lampadari nosili fenjere i buktinje, prateći svoje gospodare u noćnim šetnjama. Tek nema traga od lararijuma ispunjenih kipovima domaćih, rimskih bogova, estetski oblikovanih rukama vještih skulptora, koji su dolazili, čak iz Rima, da ispune volju Cezarevih namjesnika. Davno su varvari zakucali mačevima na konzulske ostijume i ugazili drvenim tabanima u













